Poslovni broj: 10 UsImio-347/20-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. B., B., D. . . , R. S., zastupana po opunomoćeniku M.

G., odvjetniku u S., D. r. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda

za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi priznavanja prava na starosnu mirovinu, 24. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/20- 03/03122773041, Urbroj: 341-99-06/2-20-2262 od 2. srpnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., Klasa: UP/I 140-02/19- 03/03122773041, Urbroj: 341-18-06/2-19-45464 od 9. prosinca 2019., te priznavanja tužiteljici prava na starosnu mirovinu.

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 140-02/20- 03/03122773041, Urbroj: 341-99-06/2-20-2262 od 2. srpnja 2020. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., Klasa: UP/I 140-02/19-03/03122773041, Urbroj: 341-18- 06/2-19-45464 od 9. prosinca 2019. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na starosnu mirovinu.

3. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupovnih odredbi. Navodi da je hrvatska državljanka; da joj je rješenjem RF a PIO Filijala grad B., R. S. od 30. kolovoza 2019. priznato pravo na obiteljsku mirovinu

od 5. travnja 2019.; da je činjenicom priznanja prava na obiteljsku mirovinu prestala koristiti invalidsku mirovinu koju je isplaćivao RF a PIO, Filijala za grad B., R. S.; da je po prestanku invalidske mirovine u R. S. podnijela

zahtjev za ponovnim određivanjem starosne mirovine za više od 21 godinu radnog staža na području RH. Nadalje, navodi kako je tuženik donoseći osporeno rješenje postupio suprotno odredbama članka 5. stavka 1. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju (stupio na snagu 1. svibnja 2003.). Ističe kako je tuženik kao i prvostupanjsko tijelo HZMO S. pogrešno primijenilo odredbe članka 39. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom navodeći da nije postojao uvjet invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu donoseći sporno prvostupanjsko rješenje. Slijedom navedenog, da je očito došlo do pogrešne primjene materijalnog prava na štetu tužiteljice jer nisu pravilno primijenjene odredbe članka 39. navedenog Ugovora. Glede povrede postupovnog prava tužiteljica smatra kako je povrijeđeno načelo zakonitosti budući da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo donijeli odluku koja je u suprotnosti s odredbama Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom. Navodi kako osporeno rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje, te je počinjena bitna povreda postupovnih odredbi iz članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra kako svi propisi u svezi s radnim odnosima, odnosima zaštite na radu i socijalno pravni odnosi u zdravstvenom i mirovinskom osiguranju imaju zaštitnu funkciju u odnosu na radnike kao slabiju stranu u odnosima i situacijama u istima. Sukladno uvriježenim teoretskim stavovima, te sudskoj praksi, sve nejasne odredbe i situacije u načelu valjalo je tumačiti u korist radnika, dok je tuženik postupio dijametralno suprotno ne uvaživši okolnosti da je tužiteljica invalidna osoba negirajući spisu priležeću medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na istu. Slijedom navedenog predlaže sudu da uvaži tužbu i poništi osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te tužiteljici prizna pravo na starosnu mirovinu.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužba nije osnovana i da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. U provedenom postupku po žalbi da je utvrđeno da je tužiteljici rješenjem Republičkog Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih B. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 14. listopada 1996. uračunavanjem i razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj. Daljnjim pregledom spisa utvrđeno je da je nositelj socijalnog osiguranja u Republici Srbiji po službenoj dužnosti dana 12. lipnja 2003. pokrenuo postupak za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 39. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj: … … od 5. srpnja 2005.

odbijen je zahtjev za određivanje razmjernog dijela invalidske mirovine u skladu s člankom 39. Ugovora jer nije postojao uvjet invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu. Člankom 39. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom (NN – Međunarodni ugovori 14/01) određeno je da se po službenoj dužnosti određuju mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8. listopada 1991. do dana stupanja na snagu Ugovora, tj. do 1. svibnja 2003. uračunavanjem razdoblja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice. Administrativni sporazum tijela za vezu na području mirovinskog osiguranja za provedbu Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju i općeg administrativnog sporazuma za provedbu Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju u članku 8. stavku 1. propisuje da nadležni nositelji za ponovno određivanje davanja utvrđuju uvjete za stjecanje prava na davanje prema pravnim propisima koji su se primjenjivali na dan osiguranog slučaja kod nositelja koji je pokrenuo postupak. Dopunom Administrativnog sporazuma tijela za vezu na području mirovinskog osiguranja za provedbu ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju i Općeg administrativnog Sporazuma za provedbu ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju i Općeg administrativnog Sporazuma za provedbu ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju određeno je da nadležni nositelj koji je utvrdio da nisu ispunjeni uvjetu za priznanje prava na mirovinu prema propisima koje je on primjenjivao na dan osiguranog slučaja, ponovno određuje uvjete za priznavanje prava na mirovinu do dana stupanja na snagu Ugovora (do 30.

travnja 2003.), a ne isključivo na dan prvog stjecanja prava. Budući da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje mirovine po službenoj dužnosti prema članku 39. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom, mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj ostaje trajna obveza države koja je priznala pravo na mirovinu, odnosno ostaje trajna obveza nositelja socijalnog osiguranja u Republici Srbiji, te činjenica da je tužiteljica prestala koristiti u Republici Srbiji invalidsku mirovinu te je prešla na obiteljsku nije od nikakvog pravnog značaja u ovom predmetu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno te sudu predlaže da tužbeni zahtjev odbije.

5. Tužiteljica se nije očitovala na navode iz odgovora na tužbu koji joj je uredno dostavljen.

6. U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

8. Odredbom članka 39. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 14/01; dalje: Ugovor) određeno je da se po službenoj dužnosti određuju mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8. listopada 1991. do dana stupanja na snagu Ugovora (1. svibnja 2003.) uračunavanjem razdoblja navršenih prema pravnim propisima druge države ugovornice.

9. Prema članku 8. stavku 1. Općeg administrativnog sporazuma za provedbu Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine – Međunarodni ugovori; broj 10/03) nadležni nositelji država ugovornica za ponovno određivanje davanja utvrđuju uvjete za stjecanje prava na davanje prema pravnim propisima koji su se primjenjivali na dan osiguranog slučaja kod nositelja koji je pokrenuo postupak. Dopunom Administrativnog sporazuma tijela za vezu na području mirovinskog osiguranja za provedbu ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju i Općeg administrativnog Sporazuma za provedbu ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju i Općeg administrativnog Sporazuma za provedbu ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju određeno je da nadležni nositelj koji je utvrdio da nisu ispunjeni uvjetu za priznanje prava na mirovinu prema propisima koje je on primjenjivao na dan osiguranog slučaja, ponovno određuje uvjete za priznavanje prava na mirovinu do dana stupanja na snagu Ugovora (do 30. travnja 2003.), a ne isključivo na dan prvog stjecanja prava (članak 8. stavak 3.).

10. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice za priznavanjem prava na starosnu mirovinu koji je podnesen 19. studenog 2019. nadležnoj ustanovi u Republici Srbiji.

11. Nadalje, razvidno je da je tužiteljici rješenjem Republičkog Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih B. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 14. listopada 1996. uračunavanjem i razdoblja osiguranja navršenih u Republici Hrvatskoj; da je nositelj socijalnog osiguranja u Republici Srbiji po službenoj dužnosti dana 12. lipnja 2003. pokrenuo postupak za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 39. Ugovora; da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj: … … od 5. srpnja 2005.

odbijen zahtjev za određivanje razmjernog dijela invalidske mirovine u skladu s člankom 39. Ugovora jer kod tužiteljice nije postojao uvjet invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu.

12. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane odredbe, po ocijeni ovog suda pravilno i zakonito je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

13. Prvostupanjsko rješenje se u bitnom obrazlaže time da budući da je prema zahtjevu za ponovno određivanje mirovine prema članku 39. Ugovora postupak okončan donošenjem negativnog rješenja, a u svezi sa člankom 8. stavkom 1. Administrativnog sporazuma tijela za vezu na području mirovinskog osiguranja, nema osnove za podnošenje zahtjeva i ostvarivanje prava na mirovinu sukladno odredbama članka 16. i 18. Ugovora, te da je stoga predmetni zahtjev valjalo odbiti kao na zakonu neosnovan.

14. Osporeno drugostupanjsko rješenje tuženika, a kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, se u bitnom obrazlaže time da budući da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje mirovine po službenoj dužnosti prema članku 39. Ugovora, mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj ostaje trajna obveza države koja je priznala pravo na mirovinu odnosno ostaje trajna obveza nositelja socijalnog osiguranja u Republici Srbiji, te činjenica da je žaliteljica, ovdje tužiteljica, prestala koristiti u Republici Srbiji invalidsku mirovinu i prešla na obiteljsku mirovinu, nije od nikakvog pravnog značaja u ovom predmetu.

15. Ovakva obrazloženja osporenih rješenja ovaj sud nalazi pravilnim i zakonitim, te ih u cijelosti prihvaća.

16. Naime, pravilno tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrđuju da u konkretnom slučaju, a imajući u vidu podatke spisa predmeta (rješenje Republičkog Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih B.; pokretanje postupka za priznanje prava na invalidsku mirovinu po članku 39. Ugovora po službenoj dužnosti od strane nositelja socijalnog osiguranja u Republici Srbiji 12. lipnja 2003.; rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj: … … od 5. srpnja 2005.) nisu ispunjeni uvjeti za određivanje mirovine prema naprijed citiranoj odredbi članka 39. Ugovora, te da mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj ostaje trajna obveza države koja je priznala pravo na mirovinu odnosno ostaje trajna obveza nositelja socijalnog osiguranja u Republici Srbiji, te u navedenom da činjenica da je tužiteljica prestala koristiti u Republici Srbiji invalidsku mirovinu i prešla na obiteljsku mirovinu, nije od nikakvog pravnog značaja u ovom predmetu.

17. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su zakoniti, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i pravilno je primijenjen materijalni propis, te su osporena rješenja, po ocijeni ovog suda, upravo suprotno tužbenim prigovorima, valjano obrazložena, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 24. rujna 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku, uz naredbu Ureda predsjednika suda od 4.12.2020.,

- tuženiku, uz naredbu Ureda predsjednika suda od 4.12.2020. i spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

1. Tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.