Poslovni broj: 6 UsI-1590/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja I. G. M. iz S., D., zastupan po opunomoćeniku R. P.,

odvjetniku u S., D., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije,

Upravnog odjela za financije, D. r., S., radi poreza na kuću za odmor,

nakon javne rasprave zaključene 16. rujna 2021. u nazočnosti tužitelja s opunomoćenikom R. P., odvjetnikom u S. i generalnog opunomoćenika tuženika S. R., objavljene 24. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Klasa: UP/II 415-01/20-01/0098, Urbroj: 2181/1-09/04- 21-0002 od 1. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 415-01/20-01/0098, Urbroj: 2181/1-09/04-21-0002 od 1. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine Š., Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-410-15/20-01/1415, Urbroj: 2181/03-04-20-1 od 15. travnja 2020., kojim je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor na području Općine Š., na adresi S., D…, korisne površine 84,00 m2, u iznosu od 1.260,00 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikovog rješenja, u bitnom navodi kako tuženik ne vodi računa da tužitelj živi sam u kući u S., te da računi za struju upravo odgovaraju potrošnji za jednu osobu. Tvrdi kako jedino razdoblje kada tužitelj tijekom 2020. nije bio na Š. je razdoblje zabrane putovanja tijekom travnja kada se zatekao kod posjete djeci u Z., a čim su se mogle dobiti propusnice za povratak na Š., tužitelj je istu zatražio. Tvrdi kako je cijelu godinu bio na Š., osim razdoblja kada mu to nije bilo dopušteno zbog Covid krize, a koju činjenicu mogu potvrditi i svjedoci koji žive pored tužitelja u S.. Nadalje, navodi kako se u pobijanom rješenju nigdje ne navodi koliko bi to dana tužitelj trebao živjeti da bi se prihvatilo da mu je ta adresa i prebivalište. Navodi kako Zakon i sudska praksa, te praksa Europskih zemalja uzima da se za prebivalište uzimaju 182 dana provedena u tom prebivalištu. Tvrdi kako se u pobijanom rješenju ne navode drugi dokazi kojima bi porezno tijelo dokazalo da tužitelj živi na drugom mjestu više od 6 mjeseci, koju činjenicu u smislu odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona dokazuje porezno tijelo. Smatra kako je tijelo koje vodi postupak trebalo dokazati da tužitelj ne živi na prijavljenoj adresi više od 183 dana, a ne da tužitelj mora dokazivati da u toj nekretnini stalno živi. Navodi kako je tužitelj istaknuti sportski djelatnik koji na putovanju po cijelom svijetu provede najmanje tri mjeseca godišnje, pa bi samo ta činjenica po tijelu koje vodi postupak bila dovoljna da mu se ne prizna prebivalište, jer tri mjeseca nije „stalno živio“ na prijavljenoj adresi. Tvrdi kako je vlasnik kuće u kojoj je prijavio svoje prebivalište od kako je otišao u mirovinu. Tvrdi kako uredno plaća svaki mjesec odvoz smeća i posjeduje uplatnice. Uredno mjesečno plaća potrošak struje i dvomjesečno potrošak vode. Navodi kako ima gustirnu sadržaja 3,5 vagona vode, koju koristi za sve osim za piće. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje u bitnom ponavlja.

Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 16. rujna 2021. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je obveza plaćanja poreza na kuću za odmor na području Općine Š., na adresi S., D…, korisne površine 84,00 m2, u iznosu

od 1.260,00 kuna.

8. Nije sporno kako je tužitelj vlasnik predmetne kuće, da na spomenutoj adresi ima prijavljeno prebivalište, te da mu je to jedina nekretnina koju ima u vlasništvu. Također, nije sporna utvrđena korisna površina predmetne kuće, kao ni visina utvrđenog poreza na kuću za odmor.

9. Među strankama je sporno koristi li tužitelj predmetnu kuću povremeno/ sezonski, ili u nekretnini živi, pa slijedom toga može li se ista smatrati kućom za odmor u smislu odredbe članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17.).

10. U smislu odredbe članka 2. točke 12. Zakona o lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

11. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

12. Odredbom članka 28. Zakona o lokalnim porezima propisano je da je porez na kuće za odmor prihod je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi kuća za odmor.

13. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo u provedenom upravnom postupku pribavilo karticu HEP-a o potrošnji električne energije za predmetnu nekretninu, pregledom koje je utvrđeno kako je u razdoblju od 21. kolovoza 2019. do 20. veljače 2020. potrošeno R1 - 196 kwh i R2 - 169 kwh električne energije, a u razdoblju od 20. veljače 2020. do 18. kolovoza 2020. evidentirana je potrošnja R1 - 295 kwh i R2 - 245 kwh, slijedom čega je upravno tijelo zaključilo kako navedeni podaci o potrošnji električne energije potvrđuju da se predmetna nekretnina ne koristi za stalno stanovanje.

14. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je pribavilo karticu Vodovoda i kanalizacije S. o potrošnji vode za predmetnu nekretninu, pregledom koje je utvrđeno kako je u razdoblju od 11. prosinca 2019. do 10. veljače 2020. potrošeno 2 m3 vode, od 11. veljače 2020. do 9. travnja 2020. potrošeno 2 m3 vode, od 10. travnja 2020. do 6. svibnja 2020. nije uopće bilo potrošnje vode - 0,00 m3, a od 7. svibnja 2020. do 10. srpnja 2020. potrošeno je 12,00 m3 vode.

15. U postupku je pribavljena potvrda K. p. B. d.o.o. od

13. lipnja 2019. iz koje je utvrđeno kako tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 13. lipnja 2019. nije koristio usluge pražnjena septičke jame.

16. Pribavljena je liječnička potvrda SDŽ - OOM G. od 12. lipnja 2019.

koja potvrđuje da tužitelj ne koristi usluge liječnika primarne zdravstvene zaštite u G., te je iz pribavljene evidencije HZZO-a utvrđeno kako je i izabrani stomatolog tužitelja također u S..

17. U skladu sa utvrđenim, tuženo tijelo je cijeneći navedene dokaze utvrdilo kako isti izravno upućuju na zaključak o načinu korištenja predmetne kuće (podaci o potrošnji električne energije, vode, mjesta korištenja zdravstvenih usluga u odnosu na dokaze na koje se tužitelj poziva - trajanje poslovnog odsustva zbog sudjelovanja na određenim sportskim događajima), te je zaključilo kako tužitelj nije dokazao da u predmetnoj nekretnini uistinu stalno živi, slijedom čega mu je pravilno utvrđen poreza na kuću za odmor za 2020.

18. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

19. Prema stajalištu ovog Suda, obzirom na službeno pribavljene podatke o potrošnji električne energije od strane HEP-a i potrošnje vode od strane Vodovoda i kanalizacije za 2020., pravilno je upravno tijelo ocijenilo kako tužitelj predmetnu nekretninu na području Općine Š., na adresi S., D…, koristi

povremeno/sezonski, slijedom čega je pravilno tužitelju, temeljem citirane odredbe članka 2. točke 12. u vezi sa odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima, utvrdilo obvezu poreza na kuću za odmor. Navedene isprave Sud cijeni kao vjerodostojan dokaz, i mišljenja je kako su upravo navedeni dokazi primarni pokazatelj kontinuiteta stanovanja i korištenja nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju pokazatelj da tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno/sezonski.

20. U odnosu na tvrdnju tužitelja kako jedino razdoblje kada tijekom 2020. nije bio na Š. je razdoblje zabrane putovanja tijekom travnja kada se zatekao kod posjete djeci u Z., a čim su se mogle dobiti propusnice za povratak na Š., istu je zatražio, valja kazati kako iz dostavljene kartice o potrošnji vode Vodovoda i kanalizacije S. proizlazi kako tužitelj, osim travnja 2020., u predmetnoj nekretnini nije stalno boravio niti od prosinca 2019. pa do svibnja 2020., jer je u razdoblju od prosinca 2019. do svibnja 2020. potrošeno svega 4,00 m3 vode, dok je od svibnja do srpnja 2020. potrošeno 12 m3 vode, što je pokazatelj kako je u tom razdoblju tužitelj boravio u predmetnoj nekretnini.

21. Tužitelj je u tužbi naveo kako uredno plaća svaki mjesec odvoz smeća i posjeduje uplatnice, međutim, iste nije dostavio u spis, pa je navedenu tvrdnju ovaj Sud ocijenio neosnovanom.

22. Što se tiče računa za potrošnju električne energije i vode koje je tužitelj dostavio u sudski spis, valja kazati kako se većina računa odnosi na 2019. godinu, koja nije predmet ovog postupka, dok su računi za 2020. dostavljeni za iste mjesece za koje računi već prileže u spisu upravnog tijela, a koje je upravno tijelo ocijenilo prilikom donošenja odluke, iz kojih ne proizlazi da tužitelj predmetnu kuću koristi tijekom cijele godine, već upravno suprotno, da istu koristi povremeno.

23. Dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka, na okolnost prebivanja (življenja) u predmetnoj nekretnini, ovaj Sud je odbio kao nepotreban, jer smatra kako su računi o potrošnji vode i struje primarni pokazatelj kontinuiteta stanovanja i korištenja nekretnine, te isti predstavljaju vjerodostojan dokaz o kontinuitetu stanovanja u nekretnini.

24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.

25. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS- a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao izreci presude.

U Splitu, 24. rujna 2021.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja R. P., odvjetniku u S., D…,

2. Tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravni odjel financije, D.

r..,

3. U spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a

3. Kalendar 30 dana