Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2748/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Jadranke Toša Berečić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Prelić, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja S. J. pok. A.-B. iz J., . . . , OIB: . . . , zastupanog po punomoćniku I. R. M. iz Odvjetničkog društva K. i partneri u Z., protiv tuženice J. P. iz R., . . . , OIB: . . . ,zastupane po punomoćnicima – djeci M. P. i S. S., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru od 7. svibnja 2020., poslovni broj P-2120/2016-39, u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 7. svibnja 2020., poslovni broj P-2120/2016-39 u pobijanom dijelu (točke I. i II. izreke).

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Utvrđuje se da nekretnine oznake čest. zem. . . . stare izmjere (čest. zem. . . . nove izmjere) i čest. zem. . . . stare izmjere (čest. zem. . . . nove izmjere), sve k.o. R . , ne čine ostavinsku imovinu ostavitelja A.-B. J.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 79.742,24 kuna, u roku od 15 dana.

III. Za iznos iznad dosuđenog, a zatraženog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan."

2. Ovu presudu u točki I. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1, 2 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 125/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), kao i u usvajajućoj odluci o parničnom trošku (točka II. izreke), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije, a njemu dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Tužena u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, obrazlažući postojanje navedene bitne povrede tvrdnjom da je zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na ispunjenje pretpostavki valjanosti usmenog ugovora o darovanju sklopljenog između pok. A.-B. J. i

tužitelja, u kontradikciji s iskazima svjedoka na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu ocjene osnovanosti navedenog žalbenog razloga, ovaj sud, protivno žalbenim navodima tužene, smatra da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo iscrpne i detaljne razloge u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koja utvrđenja su temeljena na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, pa sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude opravdava odluku sadržanu u izreci, slijedom čega ovaj sud nije našao postojanje nikakvih nedostataka na koje tužena ukazuje u žalbi, a zbog kojih se pravilnost prvostupanjske presude ne bi mogla ispitati.

8. Žalba tužene svodi se gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, međutim, način na koji tužena u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda, ne može se prihvatiti pravilnim jer nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, pa se žalbeni navodi tužene mogu smatrati subjektivnim iznošenjem mišljenja u odnosu na postojanje određenih činjenica na temelju vlastite analize i ocjene provedenih dokaza koja je u suprotnosti sa sadržajem postupka.

9. Tuženu valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

10. Kako je prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga suda, bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrdio na način određen odredbom čl. 8 ZPP-a i kako, suprotno takvoj ocjeni provedenih dokaza, opširna analiza i interpretacija dokaza provedenih tijekom postupka izvršena po tuženoj u žalbi, nema uporišta u provedenim dokazima, to se niti interpretacija iskaza pojedinih svjedoka i osobni zaključci tužene u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu prihvatiti utemeljenim, jer se radi očigledno o subjektivnom iznošenju mišljenja tužene u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.

11. Tužena ističe u žalbi, da je tužitelj tijekom postupka tvrdio da mu je pok. otac A.-B. J. 1974. godine darovao sporne nekretnine usmenim

darovanjem, ali nije došlo do predaje nekretnina u posjed tužitelja, te nedostaje zakonom propisan oblik predmetnog darovanja. U slučaju predaje nekretnine u posjed daroprimcu smatra se valjanim i usmeni ugovor o darovanju nekretnina, u skladu sa pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV), budući da se prema navedenoj odredbi stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. Naime, prema pravnom pravilu paragrafa 943. bivšeg OGZ-a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju i temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) za ugovor o darovanju bez prave predaje darovane stvari bila je propisana pisana isprava, dok je usmeno darovanje bilo valjano samo uz obavljenu predaju stvari.

13. Tako je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je na darovanim nekretninama tužitelj vlastitim sredstvima izgradio kuću i garažu, uz znanje i odobrenje pok. oca A.-B. J., kojoj gradnji se nitko iz obitelji J. nije protivio, to je tužbeni zahtjev prvostupanjski sud usvojio kao osnovan (točka I. izreke).

14. Tužena u žalbi i tijekom postupka tvrdi da je pokojni im otac, upisan kao posjednik predmetnih nekretnina i to kčbr. . . . (stara izmjera) i kčbr. . . .

(stara izmjera) k.o. R., na kojoj činjenici temelji svoju tvrdnju da otac stranaka, nije predmetne nekretnine darovao tužitelju.

15. Pod pravom predajom darovane svari, paragraf 943. bivšeg OGZ, nema se smatrati samo uknjižba (paragraf 931. bivšeg OGZ), nego i predaje u posjed o darodavca i njegovo prihvaćanje po daroprimcu.

16. Što se stoga tiče oblika ugovora o darovanju nekretnina, te njegove valjanosti, prema odredbi čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine" broj 52/73) bila je potrebna pismena forma (forma sudskog zapisnika, prema tadašnjoj sudskoj praksi, na koju ukazuje tužena u izjavljenoj žalbi).

17. Međutim, u slučaju, kao što je predmetni, a polazeći od pravilne primjene materijalnog prava, pozivom na naprijed citirane zakonske odredbe, prvostupanjski sud je našao valjanim pravni posao (predmetni usmeni ugovor o darovanju).

18. Tužena kao žalbeni razlog navodi i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koji zasniva na tvrdnji da tužitelj nije predložio saslušanje u svojstvu svjedoka sada pok. M. J. – majke stranaka i L. Z., sestre

stranaka, već je kao vjerodostojne uzeo izjave koje su iste dale u ostavinskom postupku vođenim pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda pod brojem O- ... (spis prileži prvostupanjskom predmetu).

19. Prvostupanjski sud je prihvatio izjave navedenih, kao vjerodostojne uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud, te koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

20. Neosnovan je prijedlog tužene istaknut u žalbi, da je prvostupanjski sud trebao odbaciti tužbu tužitelja, jer istom nisu obuhvaćeni svi zakonski nasljednici iza pok. A.-B. J.

21. Tužitelj je postupio sukladno rješenju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj O-... od 17. prosinca 2013., kojim je tužitelj upućen u parnicu protiv ovdje tužene, jer su se nasljednice L. Z. i M. J.

prihvatile svog nasljednog dijela i ustupile ga tužitelju.

22. Nema stoga govora u konkretnom slučaju o jedinstvenim suparničarima sukladno odredbi čl. 201. ZPP.

23. Slijedom izloženoga žalbu tužene je u pobijanom dijelu (točka I. i točka II. izreke) kao neosnovanu valjalo odbiti i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

24. Odluka o parničnom trošku u usvajajućem dijelu (točka II. izreke) je pravilna i obrazložena, a trošak dosuđen sukladno vrijednosti predmeta spora, važećoj Odvjetničkoj tarifi, Zakona o sudskim pristojbama i odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

25. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

26. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

Osijek, 23. rujna 2021.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac, v.r.