Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7



Poslovni broj Gž R-690/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Katici Krajnović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. K., . . . , I. G., OIB ..., koju zastupa pun. M. R., odvj. iz Č., protiv tuženikaN., specijalne bolnice za rehabilitaciju, . . . , I.-G., OIB ..., koga zastupa pun. I. S., odvj. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu, broj Pr-204/2021-7 od 8. srpnja 2021., 23. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, broj Pr-204/2021-7 od 8. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku N. isplatiti tužiteljici S. K. bruto iznos od 5.302,06 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od: 406,03 kn od dana 16.02.2016. do ispate 382,67 kn od dana 16.03.2016. do ispate 402,02 kn od dana 16.04.2016. do ispate 396,46 kn od dana 16.05.2016. do ispate 432,58 kn od dana 16.06.2016. do ispate 414,22 kn od dana 16.07.2016. do ispate 385,59 kn od dana 16.08.2016. do ispate 414,44 kn od dana 16.09.2016. do ispate 385,77 kn od dana 16.10.2016. do ispate 427,74 kn od dana 16.11.2016. do ispate 389,42 kn od dana 16.12.2016. do ispate 419,41 kn od dana 16.01.2017. do ispate 445,71 kn od dana 16.02.2017. do ispate

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koje se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.250,00 kuna uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pobija tuženik iz žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.- ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14-Odluka USRH i 70/19., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila osnovanost žalbenih navoda tuženika i predložila da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju se ukazuje u žalbi, a niti je počinjena koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP- a).

6. Neodlučan je žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a) u kojem se žalba protiv presude ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, u visini osnovice od 5.415,37 kn.

8. Nesporno je među strankama da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika, da joj je za sporno razdoblje obračunata i isplaćena plaća po osnovici od 5.108,84 kn, sporna je osnova potraživanja.

9. Iz utvrđenja suda slijedi da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 23. studenog 2006. godine Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. godini, i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

10. Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem koje Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaće iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DSZ) ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), te u čl. IV. odredili i način usklađenja pariteta između prosječne mjesečno bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH.

11. Na osnovi čl. 51. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10.) – dalje: TKU/10 Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. godine Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama (s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane), a kojim izmjenama je promijenjen čl. III., te čl. IV. Dodatka Sporazumu, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazumu, te izmjena i dopuna na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom razdoblju opisanih u čl. III.-V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se događa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao).

12. Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.

13. Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, da je od zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodna tromjesečja.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik neosnovano osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., smatrajući iste ništetnim time što nisu potpisane od svih sindikata koji su pregovarali sa Vladom RH.

15. Naime, prvostupanjski sud se pozvao na odluku Vrhovnog suda RH od 3. travnja 2017., poslovni broj Revr-408/2012-2 i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, od 5. ožujka 2015. poslovni broj U-III/3535/12, iz kojih proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora, pa sud valjano zaključuje da time što je Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske samo parafirao Izmjene i dopune dodatka Sporazumu nema za posljedicu njegovu ništetnost, jer isti Sindikat time nije bio isključen iz pregovaranja nego je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

16. Sukladno odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama (˝Narodne novine˝ broj 27/01 i 39/09) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

17. Prema odredbi čl. 192. Zakona o radu (˝Narodne novine˝ broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje u tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora između ostalog mogu biti i pregovori o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a i čl. 51. TKU/10 i TKU/12 (˝Narodne novine˝ broj 141/12) uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama, prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama, slijedom toga valjan je zaključak suda da ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora

18. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. zaključene su na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena), ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, te su istekle 26. siječnja 2017.

19. U utuženom razdoblju bio je na snazi TKU/12 koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

20. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da tuženik neosnovano prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., jer je istom odredbom propisano da odgoda nastupa ako bi u nekom razdoblju opisanom u čl. III. – V. bio zabilježen negativan rast BDP-a, a iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće.

21. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, nego da je BDP stalno rastao. Odredba čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. god. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

22. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto), što je sukladno pravnom stavu Vrhovnog suda RH iz presude broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

23. Stoga proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva na isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine obračunata po osnovici od 5.415,37 kn, koja čini iznos od 5.302,06 kn koja visina se ne osporava i koja je dosuđena tužiteljici s pripadajućom zateznom kamatom od svakomjesečnog dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, pobijanom presudom.

24. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, koja se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, te je s pravom tužiteljici priznat kao potreban trošak obrazloženog podneska od 21. travnja 2021. godine kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8.1. Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika.

25. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 23. rujna 2021.

Sudac

Katica Krajnović, v.r.

.