REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-706/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGENCIJA, sa sjedištem u Z., OIB ..., protiv tuženika I. J. a.d. u stečaju, B., R. S., a koja se imovina nalazi u Republici Hrvatskoj, kojeg zastupa punomoćnica M. J. M., odvjetnica u S., radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-787/2016 od 23. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-787/2016 od 23. studenog 2017. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži da sud utvrdi postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 243.348,48 kn (dvjestočetrdesettritisućetrisočetrdesetosam kuna i četrdesetosam lipa) kao tražbine četvrtog višeg isplatnog reda.

II. Nalaže se tužitelju u roku osam dana platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznos od 15.156,25 kn (petnaesttisućastopedesetšest kuna i dvadesetpet lipa).

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev da mu tužitelj plati daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 3.906,25 kn (tritisućedevetstošest kuna i dvadesetpet lipa).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-787/2016 od 23. studenog 2017. utvrđeno je postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 243.384,48 kn, kao tražbine četvrtog višeg isplatnog reda. U bitnome prvostupanjski sud navodi kako smatra da je tuženik predmetni iznos stekao bez pravne osnove u smislu čl. 1111. i 1112. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega je prijava tražbine tužitelja osnovana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je ovakav stav prvostupanjskog suda neosnovan, jer tuženik prijenosom sredstava nije ništa stekao niti je ostvario kakvu korist, a ne postoji niti uzročna veza između plaćanja tužitelja trećoj osobi (H… d.d. u stečaju) sa zahtjevom za isplatu tog iznosa od tuženika. Nadalje, pozva se na Zakon o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J. d.d. B. koje su poslovale na području Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 106/93), a prema kojemu se iz sredstava pribavljenih naplatom tih potraživanja namiruju dugovi glavnih filijala. Stoga smatra kako je u ovom predmetu promašena pasivna legitimacija te predlaže istu preinačiti, odnosno ukinuti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev, a prvostupanjski je sud zaključio glavnu raspravu nakon što su punomoćnici stranaka izjavili kako nemaju daljih dokaznih prijedloga. Stoga je i ova odluka donesena primjenom odredaba čl. 219. i 221.a ZPP-a.

7. Iz isprava u spisu i provedenog dokaznog postupka proizlaze slijedeće činjenice:

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 14. ožujka 2003. ovrhovoditelj A. d.d. u stečaju protiv ovršenika J. d.d., B., Glavna filijala Z., koju zastupa H… d.d. u stečaju podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćnog rješenja poslovni broj P-6170/01 od 28. kolovoza 2002., a temeljem čega je sud odredio predloženu ovrhu rješenjem poslovni broj Ovr-679/03 od 8. travnja 2003.,

- nad H… d.d. otvoren je stečajni postupak dana 19. travnja 2000. pa je ista banka, kao likvidator poslovanja Glavne filijale J. d.d., B. u Z., otvorila multivalutni račun kod Z. B. d.d. za likvidaciju poslovanja navedene Filijale,

- da je tuženik po inicijalnom prihvatu rješenje o ovrsi od Z. B. d.d. isto evidentirao na teret J. d.d. B., Glavna filijala Z., koju zastupa H… d.d. u stečaju, ali isto rješenje nije provedeno,

- da je navedeni poslovni račun kod H… d.d. u stečaju za posebne namjene J. d.d. koji je naveden u rješenju o ovrsi zatvoren 5. srpnja 2003.,

- da je 27. svibnja 2013. tužitelj izvršio prijenos sredstava sa žiro računa H… d.d. u stečaju na račun ovrhovoditelja A. d.d. u stečaju u iznosu od 242.617,67 kn,

- H… d.d. u stečaju je tužila AGENCIJU na isplatu u iznosu od 242.617,67 kn bez pravne osnove, uslijed čega je tužitelj u svrhu mirnog rješenja spora koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu po poslovnim brojem P-357/14 platio H… d.d. u stečaju iznos sredstava zaplijenjenih temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj

Ovr-697/03, u iznosu uvećanom za kamatu od 28.604,40 kn.

8. Opće pretpostavke za stjecanje bez osnove prema čl. 1111. ZOO-a su: povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja, nepostojanje odgovarajuće osnove, pri čemu činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja.

9. Kada se promotre okolnosti ovog konkretnog slučaja, za početak je jasno da je do promjene u imovini došlo zbog štetne radnje – tužitelj je, prilikom provedbe ovrhe, istu proveo na pogrešnom računu, čime je neposredno oštetio vlasnika računa, H… d.d. u stečaju. S obzirom na to da tužitelj, provedbom navedene ovrhe, nije stekao nikakva sredstva, on nije ništa stekao bez osnove, ali postoji njegova odgovornost prema H… d.d. u stečaju, temeljem općih pretpostavki za naknadu štete.

10. Naime, da bi postojala odgovornost za naknadu štete prema odredbama čl. 1045. i 1046. ZOO-a moraju se kumulativno ispuniti sve pretpostavke odgovornosti, a to su postojanje oštećenog i štetnika; štetne radnje štetnika; štete (u ovom slučaju umanjenja imovine H… d.d. u stečaju), uzročne veze između štetne radnje i štete te protupravnosti same radnje. Svi ovi elementi nesumnjivo postoje u odnosu između H… d.d. u stečaju i AGENCIJE, jer je ista provela ovrhu na računu na kojemu nije smjela, čime je neposredno i protupravno oštetila H… d.d. u stečaju. No, kako je AGENCIJA tu štetu nadoknadila, pitanje pravnog odnosa između AGENCIJE i H… d.d. u stečaju nije od utjecaja na ovaj predmet.

11. No, ono što je bitno u ovom postupku jest pitanje da li je takvim postupanjem AGENCIJE došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika ili na strani treće osobe, imajući u vidu opće pretpostavke za stjecanje.

12. Prema čl. 2. Zakona o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J. d.d. B. koje su poslovale na području Republike Hrvatske u toj likvidaciji obavljati će se naplata potraživanja glavnih filijala od pravnih i fizičkih osoba s teritorija Republike Hrvatske, te do visine naplaćenih potraživanja, izmirivati dugovi glavnih filijala.

13. Dakle, mogućnost naplate vjerovnika zakonski je ograničena i u sredstvu (samo novčana sredstva na računu), i u visini (do visine naplaćenih potraživanja), pri čemu se ta naplaćena potraživanja, sukladno odredbi čl. 4. st. 2. navedenog Zakona, evidentiraju izdvojeno od poslovanje banke koja vodi likvidaciju.

14. U ovom konkretnom slučaju, multivalutni račun kod Z. B. d.d. za likvidaciju poslovanja navedene Filijale koji je otvorila H… d.d. u stečaju zatvoren je još 2003., te se vjerovnik A. d.d. u stečaju s tog računa nije mogao zakonski naplatiti u ovršnom postupku, pri čemu imovina tuženika tako pogrešnom provedbom ovrhe nije povećana ni na koji način.

15. Stoga je upravo A. d.d. u stečaju jedina osoba koja se, u provedbi ovrhe, naplatila bez pravne osnove, i to greškom tužitelja, jer je njeno pravo naplate bilo ograničeno i u odnosu na sredstvo, i u odnosu na visinu.

16. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, ne postoje elementi stjecanja bez osnove na strani tuženika u smislu čl. 1111. i 1112. ZOO-a, pa je i tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

17. U odluci o troškovima postupka ovaj je sud primijenio odredbe čl. 154., 155. i 166. st. 1. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

18. Tuženiku su priznati troškovi podneska od 6. lipnja 2017. (Tbr. 8. t. 1. Tarife), pristup na ročište od 13. rujna 2017. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za 25% PDV-a, kao i trošak žalbe u iznosu od 3.125,00 kn uvećano za PDV, što uvećano za pristojbu za žalbu u iznosu od 5.000,00 kn iznosi ukupno 15.156,25 kn.

19. Tuženiku nisu priznati troškovi pristojbe na odgovor na tužbu, jer ista dospijeva tek nakon pravomoćnosti presude, dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbe preko iznosa propisanog Tbr. 7. t. 1. te 10. t. 1. Tarife (za iznos od 3.906,25 kn).

20. Slijedom navedenog, pobijana je presuda preinačena (čl. 373. ZPP-a), a tuženiku dosuđeni pripadajući troškovi (čl. 164. st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 22. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas