Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1480/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Zavod, protiv tuženika A. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i p., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Pn-127/2019-13 od 23. kolovoza 2021., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Pn-127/2019-13 od 23. kolovoza 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 24.102,00 kuna sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Pn-127/2019-13 od 23. kolovoza 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 80.263,86 kuna sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2018. do isplate i u točki II. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., isplatiti tužitelju Zavodu, iznos od 104.365,86 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 80.263,86 kn od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 24.102,00 kn od dana podnošenja tužbe sudu pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 104.365,86 kuna sa zateznom kamatom.

6. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je osiguranik tužitelja M. G., stradala u prometnoj nesreći dana 14. svibnja 2009. u kojoj je zadobila tjelesne ozljede, a koju je skrivio osiguranik tuženika G. G. te da je pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ludbregu broj XXX K.842/09 od 7. rujna 2009.,

- da je zbog ozljeda zadobivenih u toj prometnoj nesreći osiguranici tužitelja M. G. priznato pravo na invalidsku mirovinu te

- da je tužitelj svom osiguraniku M. G. u utuženom razdoblju isplatio invalidsku mirovinu za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2017. u iznosu od 80.263,86 kn, te za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 24.102,00 kn, odnosno ukupno 104.365,86 kn.

7. Među parničnim strankama je sporna odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju, postojanje uzročne veze između ozljeda osiguranika tužitelja M . G. zadobivenih u prometnoj nesreći s njezinim umirovljenjem, visina naknade štete, te zastara potraživanja.

8. Što se tiče navoda tuženika u dijelu u kojem isti osporava isključivu odgovornost osiguranika tuženika G. G. o nastanku prometne nesreće, prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovan s obzirom da iz spisa broj XXX K.842/09 proizlazi da je osiguranik tužitelja M . G., stradala u prometnoj nesreći dana 14. svibnja 2009. u kojoj je zadobila tjelesne ozljede, a koju je skrivio osiguranik tuženika G. G. te da je pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ludbregu broj XXX K.842/09 od 7. rujna 2009., a koja je presuda postala pravomoćna dana 23. rujna 2009., te iz navedene presude razvidno je da M . G. nije ničim doprinijela štetnom događaju.

9. Na temelju izvedenih dokaza proizlazi da postoji uzročna veza između ozljeda osiguranika tužitelja M . G. zadobivenih u prometnoj nesreći i invalidnosti osiguranika tužitelja, te njezinog privremenog umirovljenja jer tužitelj potražuje naknadu štete na temelju priznatog prava iz mirovinskog osiguranja izvršene isplate, a prava iz mirovinskog osiguranja nastaju donošenjem rješenja u upravnom postupku. Prvostupanjski sud je utvrdio da su ovlašteni vještaci tužitelja utvrdili da je radna sposobnost osiguranika tužitelja M. G. smanjena za više od polovice, a da na njenu invalidnost utječe ozljeda od 14. rujna 2009. kad je teško ozlijeđena u prometnoj nesreći. Stoga su neosnovani navodi tuženika u dijelu u kojem osporava uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja osiguranice i ozljede zadobivene u prometnoj nesreći.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- iz potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima je vidljivo da je osiguraniku M. G. za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2017. izvršena isplata invalidske mirovine ukupno 80.263,86 kuna,

- iz potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima vidljivo je da je osiguraniku M

. G. za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. izvršena isplata invalidske mirovine ukupno 24.102,00 kuna,

- odnosno ukupno 104.365,86 kuna.

11. Tužitelj je službenom dokumentacijom HZMO-a, ovjerenom i potpisanom po ovlaštenim osobama, koju je tužitelj izdao u obavljanu javnih ovlasti povjerenih mu zakonom, pa se smatraju javnim ispravama u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a te dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, dokazao koji je novčani iznos po osnovu invalidske mirovine zbog ozljede na radu isplatio svom osiguraniku M . G. u utuženom razdoblju te koliko iznosi njegovo potraživanje prema tuženiku po tom osnovu. Tuženik nije dokazao da su činjenice u toj dokumentaciji neistinito utvrđene ili da su isprave nepravilno sastavljene, na te okolnosti nije niti predložio dokaze.

12. Prema odredbi članka 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 68/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 48/18, 62/18, 115/18 i 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štetu za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje odredbom iz članka 161. stavka 2. ZOMO-a je propisano da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu; 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i 3. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Konačno odredbom iz članka 161. stavka 3. ZOMO-a je propisano da zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Također i odredbom iz članka 162. stavka 1. je propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Isto tako odredbom iz članka 164. stavka 1. ZOMO-a je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

13. Što se tiče tuženikovog prigovor zastare tužiteljeve tražbine prvostupanjski sud je taj prigovor odbio kao neosnovan s obrazloženjem da iako se tražbina tužitelja naziva naknada štete, tužiteljeva tražbina nije tražbina naknade štete već regresni zahtjev tužitelja prema tuženika kao osiguravatelju, radi se o prijelazu prava tužiteljevog osiguranika prema odgovornoj osobi (tuženiku) na tužitelja, do kojeg dolazi po samom zakonu. Tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne prometne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja, koje u ovom postupku (regresno) potražuje od tuženika kao osiguravatelja. Kako Zakon o obveznim odnosima da ne propisuje posebni zastarni rok za regresnu tražbinu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz članka 371. ZOO-a, a da je nesporno je da se vodio spor kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2237/14 koji je pravomoćno okončan 30. srpnja 2019. u korist tužitelja, a da je tuženik zadnje plaćanje naknade štete tužitelju učinio 1. listopada 2019., za to vrijeme zastara ne teče, a tuženik da je prekinuo zastaru plaćanjem dana 1. listopada 2019., stoga da je prigovor zastare tuženika neosnovan.

14. Kako je ZOMO-om iznos stvarne štete koju tužitelj ima pravo potraživati od tuženika određen kao novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, prvostupanjski sud zaključuje da šteta po navedenom osnovu iznosi 104.365,86 kuna koliko tužitelj potražuje, pa je taj iznos i dosuđen tužitelju s obzirom na to da je visina štete, odnosno iznos koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku M. G. na ime priznatog joj prava na invalidsku mirovinu utvrđenu na temelju Potvrde tužitelja o visini isplaćenih invalidskih mirovina koja predstavlja javnu ispravu. Radi toga je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

15. Uzimajući u obzir sve naprijed navedenog, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 24.102,00 kuna sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate jer su u tom dijelu žalbeni razlozi i navodi tuženika neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 24.102,00 kuna sa zateznom kamatom jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda u tom dijelu pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Međutim, suprotno stavu prvostupanjskog suda predmetna tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), a zastarijevanje teče od svake pojedinačno isplate koju je tužitelj izvršio svojoj osiguranici, a koju traži od tuženika. S obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. studenoga 2019. tužitelj ima pravo tražiti isplatu unatrag pet godina od toga dana.

18. Iz potvrde o isplaćenim mirovinama tužitelja od 24. travnja 2018. proizlazi da je tužitelj svojoj osiguranici za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2017. isplatio ukupan iznos od 80.263,86 kuna, a u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2014. iznos od 11.339,94 kuna, pa je za pravilnu ocjenu tuženikova prigovora zastare u ovom slučaju potrebno utvrditi koliko je tužitelj za svaki pojedini mjesec isplatio svojoj osiguranici za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2014. te sukladno tome utvrditi preostali ukupan iznos koji tuženik duguje tužitelju uzimajući u obzir prigovor zastare.

19. Radi toga je u tom dijelu prihvaćena žalba tuženika jer je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu odredbi članka 355. i 356. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a prvostupanjska presuda je ukinuta u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 80.263,86 kuna sa zateznom kamatom i u točki II. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da prvostupanjski sud otkloni nedostatke presude i raspravi sporna pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud.

Split, 22. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.