Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-243/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. R. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 292. stavka 1. alineja 2. i stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbama osuđenog J. R. i I. R. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-I-120/2020 (K- 50/2009.) od 6. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2021.

r i j e š i o  j e:

Odbijaju se žalbe osuđenog J. R.i osuđenog I. R. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, temeljem članka 507. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) odbijen je zahtjev osuđenog J. R. i osuđenog I. R.za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 30. lipnja 2010. broj K-50/09., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2011. broj I Kž-us-142/2010 ispravljenom rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2011. broj I Kž-194/2011., kojom su osuđeni J. R. i osuđeni I. R. proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 292. stavak 1. alineja 2. i stavka 2. KZ/97. te je osuđenom J. R. izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a osuđenom I. R. zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 292. stavak 1. alineja 2. i stavka 2. KZ/97. u svezi članka 38. KZ/97. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žale se J. R. i I. R. oboje po opunomoćenici V. D. L. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbene navode i ukine pobijano rješenje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća, u skladu s člankom 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. kao i da je donošenjem istog došlo do teške povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom, te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

6. Po izvršenom uvidu u spis, utvrđeno je da je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) dana 14. svibnja 2020. donio presudu u predmetu R. i drugi protiv Hrvatske broj 22238/13 koja je postala konačna 14. kolovoza 2020.

7. Navedenom presudom utvrđeno je da je u kaznenom postupku koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodio protiv osuđenih J. R. i I. R. došlo do povrede članak 6. stavak 1. Konvencije.

8. Temeljem citirane presude, osuđenici J. R. i I. R. podnijeli su zahtjev za obnovu kaznenog postupka, u skladu s odredbom članka 502. stavak 2. ZKP/08. navodeći da su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka jer da je povreda iz članka 6. stavak 1. Konvencije utjecala na ishod postupka te da je povredu moguće ispraviti u ponovljenom postupku.

9. Prema članku 502. stavak 2. ZKP/08., kazneni postupak obnovit će se i u slučaju kada je zahtjev za obnovu podnesen na temelju konačne presude ESLJP kojom je utvrđena povreda prava i sloboda iz Konvencije utjecala na ishod postupka, a povreda ili njezina posljedica se može ispraviti u obnovljenom postupku.

10. Suprotno tvrdnjama u žalbi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da presuda ESLJP u predmetu R. i drugi protiv Hrvatske broj 22238/13 koja je postala konačna 14. kolovoza 2020., predstavlja novi dokaz u smislu članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08., ali da taj novi dokaz nije prikladan da dovede do obnove kaznenog postupka.

11. Prvostupanjski je sud za svoje stajalište dao jasne i dostatne razloge temeljem kojih se pravilnost njegove odluke može s uspjehom ispitati, pa nije ostvarena u žalbama istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, to što žalitelji ističu prigovor da je prvostupanjski sud doveo u vezu odredbe članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i članka 502. stavak 2. ZKP/08. tretirajući presudu ESLJP kao novi dokaz, dok su oni zahtjev za obnovu podnijeli temeljem članka 502. stavak 2. ZKP/08. ne samo da nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, već se i navedene dvije odredbe međusobno ne isključuju.

12. Prije svega treba naglasiti da je člankom 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08., koji se primjenjuje u postupcima povodom podnesenih zahtjeva za izvanredne pravne lijekove, određeno da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može obnoviti u korist osuđenika ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu, uključujući i presude ESLJP. Naime, u članku 502. stavak. 2. ZKP/08. je propisano da će odredbe o obnovi kaznenog postupka biti primijenjene i u slučaju kada je podnesen zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju konačne presude ESPLJ.

13. Prema tome, s obzirom da je presudom ESLJP od 14. svibnja 2020., konačnom 14. kolovoza 2020., utvrđeno je da je u predmetnom postupku vođenom protiv osuđenog J. R. i I. R. pred Županijskom sudom u Zagrebu i u žalbenom postupku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske došlo do povrede članka 6. stavak 1. Konvencije, ta presuda doista predstavlja novi dokaz u smislu članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

14. Pritom, prvostupanjski je sud, obrazlažući svoje utvrđenje o neosnovanosti podnesenog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, sasvim jasno utvrdio da, iako je konačna presuda ESLJP od 14. kolovoza 2020. nova činjenica, odnosno novi dokaz u postupku obnove kaznenog postupka, ona sama za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima, nije prikladna da prouzroči oslobođenje osuđenika ili njihovu osudu po blažem zakonu, a samim time i da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu kaznenog postupku iz članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08, koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud. Zbog toga nije počinjena bitna postupovna povreda na koju se upire žalbom.

15. Citiranom konačnom presudom ESLJP utvrđeno je da je u postupku koji se protiv žalitelja vodio pred hrvatskim sudovima došlo do povrede članka 6. stavak 1. Konvencije u pogledu povrede načela jednakosti stranaka u postupku i kontradiktornosti postupka zbog nedostavljanja podneska nadležnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske obrani te je određeno da je tužena država, između ostalih, dužna isplatiti osuđenicima J. R. i I. R. po 1.000,00 EUR-a na ime naknade neimovinske štete, uz sve poreze koji bi im se mogli obračunati i iznos od 1.244,00 EUR-a na ime troškova i izdataka, u protuvrijednosti u kunama prema tečaju važećem na dan isplate uz sve poreze koji bi im se mogli obračunati.

16. Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama da je došlo do teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je valjano utvrđenje prvostupanjskog suda da nedostavljanje podneska nadležnog državnog odvjetništva Republike Hrvatske strankama, ne predstavlja povredu Konvencije takvog značaja da bi ta povreda nedvojbeno utjecala na ishod postupka, a kako je to predviđeno odredbom članka 502. stavak 2. ZKP/08. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da su stranke imale priliku usmeno iznijeti svoja stajališta jer su bile nazočne na sjednici drugostupanjskog suda, pritom naglašavajući da čak i njihova nazočnost na sjednici drugostupanjskog suda te mogućnost iznošenja argumenata i protuargumenata nije imala utjecaja na ishod postupka.

17. Naime, u konkretnom slučaju presuda ESLJP predstavlja novu činjenicu, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, no ta činjenica, sama za sebe, s obzirom na kvalitetu i kvantitetu provedenih dokaza, ne može rezultirati promjenama u činjeničnom stanju utvrđenom pravomoćnom presudom. Stoga presuda, u kojoj, osim toga ni ESLJP ne implicira da je žalitelj krivo osuđen, ne može biti temelj za poništenje utvrđenja iz pravomoćne presude utemeljene na naprijed navedenim činjenicama niti obezvrijediti sve provedene dokaze te time dovesti do oslobođenja žalitelja od optužbe.

18. Pritom se žalitelji u svojoj argumentaciji da je došlo do spomenute povrede pozivaju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-240/2016 ističući da se tom odlukom naglašava načelo procesne ravnopravnosti stranka, a koje je kao načelo usvojeno od Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u presudama toga suda ( Brandstter protiv Austrije, Milatova protiv Češke Republike, Krčmar protiv Češke Republike..).

19. Jednako tako ističući da je pobijanim rješenjem činjenično stanje pogrešno utvrđeno,žalitelji se pozivaju na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske i odluke U-III-3304/2011 od 23. 03. 2013.

20. Žalitelji, evidentno smatraju da je riječ o sličnim situacijama, te im se skreće pažnja da se svaka odluka o ispunjenju zakonskih pretpostavki za obnovu kaznenog postupka procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu

21. Zbog svega navedenog, utvrđena povreda članka 6. Konvencije nije utjecala na ishod postupka, niti se njezine posljedice u vidu narušavanja prava na jednakost stranaka u postupku i kontradiktornost postupka, po prirodi stvari, mogu ispraviti u obnovljenom postupku, već se iste kompenziraju kroz novčanu satisfakciju koja je na traženje osuđenih J. i I. R. i dosuđena konačnom presudom ESLJP.

22. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 502. stavak 2. ZKP/08., pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je zahtjeve osuđenika za obnovu kaznenog postupka kao neosnovane trebalo odbiti.

23. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 22. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.