Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-18/2021-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 22. ožujka 2021., broj Kv I-Us- 101/2020-5 (K-Us-8/2017.), u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju članka 160. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), u vezi članka 344. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.,131/20. – dalje: OZ) odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja imovinsko pravnog zahtjeva R. H. u iznosu od 1.950.058,74 kuna nastalog zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11. protivniku osiguranja optuženom Z. V. i to zabranom protivniku osiguranja optuženom Z. V. da otuđi ili optereti nekretninu broj 127, suvlasnički dio:79/10000, etažno vlasništvo (E-127), u naravi stan broj …. kat, istok, trosobni s dnevnim boravkom, koji se sastoji od: hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, tri sobe, kupaone, WC-a, izbe, loggie u ukupnoj površini od 83 m2, koji se nalazi na kč.br. …, zk.ul. … k.o. K., u ½ dijela, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja u zemljišnu knjigu Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na temelju članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka smatrajući da je ta povreda ostvarena, jer je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem, u ponovljenom postupku, na temelju identičnog činjeničnog stanja, drugačije odlučio o prijedlogu državnog odvjetnika, pri čemu se poziva na konkretno rješenje Županijskog suda u Rijeci od 20. travnja 2020. broj I Kv-Us-108/2017. (K-Us-8/2018. - ispravno K-Us-7/2019.).
6. Međutim, državni odvjetnik ispušta iz vida da je naprijed navedeno rješenje ukinuto rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 06. srpnja 2020., broj: I Kž-Us- 54/2020., slijedom čega ta činjenica nije od nikakvog značaja na potpunost i pravilnost utvrđivanja činjenica u pobijanom rješenju.
7. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je drugostupanjskog suda da je pravilno odbijen prijedlog državnog odvjetnika, ali da je pobijanu odluku trebalo donijeti zbog drugih razloga, a ne onih navedenih u pobijanom rješenju.
8. Odredbom članka 344. stavak 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
9. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je optuženi Z. V. osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela iz članka 291. stavak. 1. i 2. u vezi članka 52. KZ/11. te da je time pribavio imovinsku korist u iznosu od 1.950.058,74 kuna, za koji iznos je ujedno i oštetio R. H., koja je i postavila imovinskopravni zahtjev. S obzirom da je optužnica potvrđena, pravilno ističe državni odvjetnik da je time, protivno zaključcima prvostupanjskog suda, predlagatelj osiguranja postojanje tražbine učinio vjerojatnom, bez obzira na visinu iznosa tražbine, koja će u konačnici biti poznata tek po okončanju postupka. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da ne postoji navedeni uvjet iz članka 344. OZ-a, kako to ispravno navodi državni odvjetnik u žalbi.
10. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je učinio dovoljno vjerojatnim postojanje opasnosti da će protivnik osiguranja bez određivanja privremene mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, jer je optuženik suvlasnik nekretnine koju može otuđiti ili opteretiti založnim pravom. Suprotno tome, navedena opasnost kao uvjet za određivanje privremene mjere osiguranja mora biti objektivna i realna i kao takva obrazložena u prijedlogu, kako to ispravno navodi prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, što ne proizlazi iz prijedloga, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio taj prijedlog. Naime, u prijedlogu državnog odvjetnik jedino se navodi da je optuženik suvlasnik te nekretnine odnosno da nema u vlasništvu drugu nekretninu.
11. Isto tako, nije u pravu ni prvostupanjski sud da je za postojanje te opasnosti nužno da protivnik osiguranja poduzme radnje koje bi bile usmjerene na raspolaganje imovinom koja je predmet osiguranja, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, već takva opasnost može proizaći iz okolnosti koje ukazuju na vjerojatnost raspolaganja imovinom kao što je na primjer postojanje nerazmjera legalnih prihoda optuženika i visine potraživanja predlagatelja osiguranja, te očigledne nedostatnosti prihoda optuženika za naplatu tražbine, što također predlagatelj osiguranja nije naveo u prijedlogu.
12. S obzirom na to da istaknutim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, niti je njegovim ispitivanjem, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., utvrđena kakva povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. riješeno kao u izreci.
Zagreb, 22. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
