REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2115/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. OIB … iz S., kojeg zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J. & V. u Z. protiv tuženika H. t. d.d. OIB … Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i partneri, u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-204/2018-2 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9486/14-29 od 27. ožujka 2018., u sjednici održanoj 22. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. utvrđeno je da odluka o otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2014. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu od 1. svibnja 2014. nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. U točki II. naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku od 8 dana, na radno mjesto Viši suradnik za upravljanje distribucijom, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće njegovom radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti. U točki III. naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2018. do isplate.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. U točki II. odbijen je zahtjev tužitelja za trošak sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP-a) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude. Traži trošak za sastav revizije te sudske pristojbe na reviziju.

4. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava revizijske navode tuženika i predlaže njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Sukladno odredbi članka 392. a. stavka 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da je pobijana presuda jasna i razumljiva, a izneseni razlozi nisu suprotni sadržaju spisa niti su međusobno proturječni. Drugostupanjska presuda sadrži valjane i obrazložene razloge o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2014. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu od 1. svibnja 2014. te da radni odnos tužitelja nije prestao, kumuliran sa zahtjevom za vraćanje na rad tužitelja na poslove koje je tužitelj obavljao prije nezakonitog otkaza (viši suradnik za upravljanje distribucijom) odnosno na druge odgovarajuće poslove.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika 17 godina, a na temelju ugovora o radu 1. svibnja 2014. da je radio na poslovima radnom mjestu Višeg suradnika za upravljanje distribucijom, Odsjek za logistiku i operativnu nabavu, Sektor za nabavu i logistiku Područje za financije

- da je tuženik odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu 3. listopada 2014., otkazao gore navedeni ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, s obrazloženjem da na poslovima koji se obavljaju dolazi do smanjenja potrebnog broja izvršitelja

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da navedeni razlozi dovode do drukčijeg načina organizacije procesa rada, posljedica čega je prestanak potrebe za radom tužitelja, da je kod odlučivanja o tome kojim radnicima će se otkazati ugovor o radu, poslodavac u cijelosti vodio računa o socijalnim kriterijima iz članka 115. stavka 2. ZR-a te da je tuženik kao poslodavac vodio računa i o kriterijima za socijalni odabir propisanim odredbom članka 79. KU-a pa da je primjenom svih kriterija tužitelj utvrđen viškom i otkazan mu je ugovor o radu

- da se radničko vijeće protivilo odluci o otkazu ugovora o radu tužitelja, smatrajući da se nisu ispunili zakonski uvjeti niti uvjeti predviđeni općim aktom tuženika

- da iz iskaza svjedoka M. S. koji je bio tužitelju nadređena osoba, proizlazi kako su kriteriji koje je poslodavac primjenjivao prilikom odlučivanja kojem će radniku otkazati ugovor o radu, bili kombinacija socijalnih kriterija i procjene učinka rada za 2013.

- da iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da su nakon što je tužitelju otkazan ugovor o radu, zaposleni novi radnici na radnom mjestu na kojem je tužitelj do otkaza radio i to Lj. K. i B. G.

- da je Uprava društva 19. kolovoza 2014. donijela Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika i istog dana zatražila je mišljenje Radničkog vijeća

10. Kraj ranije utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi nalaze osnovanim zahtjev tužitelja, a polazeći od odredbi članka 115. stavaka 1. i 2., članka 135. stavka 3. i članka 150. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje: ZR-a) su u bitnom ocijenili da nije bilo razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga, jer nije prestala potreba za njegovim radom, budući je tuženik na njegovom radnom mjestu zaposlio dva nova radnika i to niti mjesec dana od kada je otkazao ugovor o radu tužitelju unatoč tome što je u odluci tuženika o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika navedeno da je prestala potreba za radom dva izvršitelja na radnom mjestu Višeg suradnika za upravljanje distribucijom, a tuženik nije proveo ni savjetovanje sa Radničkim vijećem na zakonom propisani način zbog čega je i odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju donesena na temelju takve odluke o namjeri otkazivanja nedopuštena, a time je tuženik dužan vratiti tužitelja na posao.

11. Za odluku o ocjeni dopuštenosti otkaza ugovora o radu mjerodavne su slijedeće odredbe:

Odredbom članka 115. stavka 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom članka 115. stavkom 2. ZR-a propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom.

Prema odredbi članka 150. stavka 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika , dok je prema stavku 2. tog članka u slučaju iz stavka 1. ovoga člana poslodavac radničkom vijeću na njegov zahtjev prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.

Prema odredbi članka 150. stavka 3. točke 10. ZR-a važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o kolektivnom višku radnika iz članka 127. ovoga Zakona te sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovom donošenju, dok prema stavku 4. tog članka podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

12. Autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja toga cilja, a provođenjem racionalizacije poslovanja, može utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

13. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je dopušten samo ako je poslodavac imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu, a što prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, kao i primjenom prethodno citiranih odredbi ZR- a (članka 115. stavka 1. i 2., te članka 135. stavka 3.) nije slučaj u konkretnom predmetu, jer je tuženik na radnom mjestu tužitelja, neposredno nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju zaposlio dva nova radnika. Iz toga nižestupanjski sudovi izvode pravilan zaključak da za radom tužitelja nije prestala potreba, pa time ne postoji opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju.

14. Revizijski navodi tuženika o tome da drugostupanjska presuda ne sadrži razloge u pogledu provedenog savjetovanja sa Radničkim vijećem (koje je revident osporavao u žalbi) nisu osnovani, jer se drugostupanjski sud poziva na utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, koji su međusobno povezani i to opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu sa socijalnim kriterijima, a što sve predstavlja razloge zbog kojih je Radničko vijeće tražilo dopunu, kako bi moglo formirati svoj stav u odnosu na odluku poslodavca o namjeri otkazivanja ugovora o radu.

15. U skladu sa navedenim za ocijeniti je da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena zbog čega je osnovan zahtjev tužitelja za njegovo vraćanje na rad, sve u smislu odredbe članka 124. stavka 1. ZR-a.

16. Obzirom da u predmetnom slučaju nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe članka 393. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

17. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, prema odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 22. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.