REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 427/2017-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Ž. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog N. Ž. i optuženog B. M. Ž. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 21. ožujka 2017. broj K-10/2015, u sjednici održanoj 22. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe optuženog N. Ž., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženi N. Ž. radnjama opisanim pod točkom 2) izreke osuđujućeg dijela presude počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom iz članka 228. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni u odnosu na optuženog N. Ž. te se optuženom N. Ž., na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. opisano pod točkom 1) izreke osuđujućeg dijela presude dok mu se za kazneno djelo iz članka 228. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 228. stavka 2. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa se optuženi N. Ž., uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru u trajanju od 12. do 25. studenog 2014.
III. Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, optuženog N. Ž. i optuženog B. M. Ž. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
I Kž 427/2017-4
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu je proglasio krivim optuženog N. Ž. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. /točka 1) izreke presude/ za koje mu je, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri godine te zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. /točka 2) izreke presude/ za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Potom ga je, na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. do 25. studenog 2014. Nadalje je, na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11., od optuženika oduzeo imovinsku korist stečenu kaznenim djelom iz točke 1) u iznosu 1.960,00 kn, a na temelju članka 79. KZ/11. oduzeo mu je skuter marke Y. A., registarske oznake … .
1.2. Istom odlukom je prvostupanjski sud proglasio krivim optuženog B. M. Ž. zbog pomaganja u kaznenom djelu razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 38. KZ/11. /točka 1) izreke presude/ te ga je, na temelju članka 230. stavka 2. u vezi članka 38. i članka 48. stavka 1. te članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine koju je, na temelju članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11., zamijenio radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Nadalje je odlučeno da, ako se optuženik u roku iz članka 55. stavka 6. KZ/11. ne odazove pozivu tijela za probaciju ili ako mu poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne dade pristanak na rad za opće dobro, započet će se postupak izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen. Također je odlučeno da, ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju, sud će na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11., donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen, u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. U odnosu na troškove kaznenog postupka je navedeno da će se o njima odlučiti po pravomoćnosti odluke.
1.3. Optuženi S. N. je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., - dalje: ZKP/08.-14.), oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo pomaganja u razbojništvu iz članka 230. stavka 2. u vezi članka 38. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 2. ZKP/08.-14. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08.-14., te nužni izdaci ovog optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na optuženog S. N. (oslobađajući dio presude) te zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog B. M. Ž.. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u odnosu na optuženog S. N. pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, a u odnosu na optuženog B. M. Ž. pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći odgovarajuću bezuvjetnu kaznu zatvora.
I Kž 427/2017-4
2.1. Žalbu je podnio i optuženi N. Ž. putem branitelja, odvjetnika D. B. zbog odluke o kaznenoj sankciji u odnosu na kazneno djelo iz točke 1) izreke presude i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u odnosu na kazneno djelo iz točke 2) izreke presude. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se izreknu blaže pojedinačne i blaža jedinstvena kazna, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
2.2. Također se žali i optuženi B. M. Ž. putem braniteljice, odvjetnice I. B. naznačujući kao žalbene osnove bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu kaznenog zakona. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da se optuženi B. M. Ž. oslobodi optužbe, odnosno da se u odnosu na njega ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-14., vratio spis na daljnji postupak.
5. Žalbe nisu osnovane.
Na žalbu optuženog N. Ž.:
6. Žalba optuženog N. Ž. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja se odnosi jedino na kazneno djelo iz točke 2). izreke pobijane presude, a isti osporava svoju namjeru prouzročenja štete, odnosno ostvarivanja koristi "značajnog iznosa" od 1.000 kn. Međutim, takav žalbeni navod je neosnovan budući da je u izravnoj suprotnosti s navodima njegove obrane na raspravi kada je vrijednost skutera, kojeg je otuđio, procijenio između 3.500 i 4.000 kn (državni odvjetnik je vrijednost otuđenih stvari u izmjeni optužnice odredio "preko 1.000,00 kn"). Uzimajući nadalje u obzir da je u zapisnicima o vraćanju predmeta s lista 180. i 182. spisa predmeta navedeno da su oštećenom D. Č. vraćeni poklopac cilindra glave motora, plastični nosač žarulje s razbijenom žaruljom, kaciga te skuter koji je u potpunosti uništen i nije u voznom stanju jer su uklonjeni pojedini dijelovi, neprihvatljiva je daljnja žalbena tvrdnja da iz dokaza ne proizlazi da bi nastala neka imovinska šteta za D. Č.. Stoga je neosnovana žalba ovog optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Iako je naznačio da se žali zbog povrede kaznenog zakona, u žalbi nije obrazložio takvu povredu pa je ovaj sud, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-19.), ispitao je li u presudi povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika te je našao da je kazneno djelo iz točke 2. presude pogrešno pravno označeno kao kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11. (za koje je propisana kazna zatvora do tri godine) budući da iz činjeničnog opisa proizlazi da je kazneno djelo počinjeno 16./17. rujna 2014. i da je D. Č. oštećen "svakako za iznos preko 1.000,00 kn".
I Kž 427/2017-4
6.2. Naime, u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela vrijedilo je pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. broj Su-IVk-4/2012-50 koje u točki 53. navodi da zakonsko obilježje "vrijednost ukradene stvari mala" kod kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 2. KZ/11. postoji kad vrijednost ukradene stvari ne prelazi 2.000,00 kn. To je kasnije izmijenjeno ("Narodne novine" broj 56/15.) na način da je u članku 87. Zakona dodana točka 30. u kojoj je propisano, pored ostalog, da je vrijednost stvari mala ako ne prelazi 1.000,00 kn.
6.3. Budući da se u točki 2) presude ne radi o iznosu koji bi prelazio 2.000,00 kn, navedeno postupanje je trebalo pravilno pravno kvalificirati kao kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora do jedne godine. Stoga je pobijana presuda preinačena u pravnoj oznaci djela kao što je precizirano u točki I. ove odluke.
6.4. Iako se to djelo progoni po privatnoj tužbi (članak 245. stavak 1. KZ/11.), nije bilo procesne zapreke za ovakvu preinaku budući da se, sukladno članku 61. stavku 3. ZKP/08.-19., kaznena prijava koju je podnio oštećeni D. Č. (list 98. spisa predmeta), smatra kao pravovremena privatna tužba jer je podnesena unutar roka propisnog za privatnu tužbu.
6.5. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08.-19. nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda kaznenog zakona na štetu optuženog N. Ž. na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6.6. Osporavajući pravilnost kazne utvrđene za kazneno djelo razbojništva iz točke 1) izreke pobijane presude, optuženi N. Ž. u žalbi kao olakotno ističe svoje "bez ustezanja" i "okolnosno" priznanje kaznenog djela prilikom prvog ispitivanja te doprinos rasvjetljavanju udjela suoptuženika, zatim svoje obiteljske i osobne prilike te žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela. U odnosu na kaznu utvrđenu za kazneno djelo iz točke 2) izreke pobijane presude navodi da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i blažom sankcijom.
6.7. Međutim, osobne prilike u žalbi nisu konkretizirane pa nije jasno na što se točno odnosi ta tvrdnja. Prvostupanjski sud je osuđeniku u presudi vrednovao priznanje oba kaznena djela (iako se u odnosu na kazneno djelo krađe očitovao da nije kriv) i okolnost da se kod kaznenog djela iz točke 1) izreke presude nije radilo o većoj imovinskoj koristi pa uz višestruku osuđivanost i specijalno povratništvo, što su značajne otegotne okolnosti, nisu od utjecaja prigovori ovog žalitelja na pojedinačne kazne iz razloga izloženih u žalbi.
6.8. No, imajući u vidu preinaku u točki I. ove odluke, kojom je optuženik osuđen za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do jedne godine, valjalo je prilagoditi visinu kazne pa je ovaj sud pod točkom II. ove odluke optuženiku za kazneno djelo činjenično opisano u točki 2) izreke pobijane presude, na temelju članka 228. stavka 2. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, dok je prihvatio po prvostupanjskom sudu utvrđenu kazna zatvora u trajanju tri godine za
I Kž 427/2017-4
kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 iz točke 1) izreke pobijene presude. Potom je optuženom N. Ž., uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca u koju mu je uračunao vrijeme lišenje slobode.
6.9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.-19., odlučeno je kao u točkama I. i II. ove odluke.
Na žalbe državnog odvjetnika i optuženog B. M. Ž.:
7. Optuženi B. M. Ž. u svojoj žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na način da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude koji su potpuno nejasni i proturječni pa da se presuda zbog navedenog ne može ispitati, čime aludira na postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14., no bez konkretizacije tih povreda pa je ovaj sud po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08.-19. ispitao presudu, no nije našao da bi bila počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7.1. Osporavajući činjenično stanje, ovaj žalitelj tvrdi da je potpuno nejasno kako sud može različito tretirati njega i optuženog S. N. kraj svih dokaza u spisu, kao i da je nesporno da s optuženim N. Ž. nije bio prijatelj, niti poznanik, da ga je vozio samo zato jer mu je N. Ž. ponudio novac za gorivo da ga odveze majci i jer je bio u društvu žaliteljevog prijatelja, optuženog S. N.. Nadalje navodi da je i njega trebalo osloboditi optužbe kao i optuženog S. N. jer njihove uloge nisu bile različite te da ne postoji dokaz da su njih dvojica sudjelovali u planiranju ili "izvođenju pljačke" s optuženim N. Ž.. Međutim, žalitelj pri iznošenju ovakvih žalbenih navoda ispušta iz vida činjenicu da je u svojoj obrani na raspravi 20. ožujka 2017. potvrdio svoju svijest da optuženi N. Ž. namjerava, pored ostalog, "opljačkati" benzinsku postaju P. tako što je tijekom vožnje takvu svoju namjeru najavio te se počeo pripremati na način da se maskirao, a u rukama držao nož i (plastični) pištolj.
7.2. Dio obrane optuženog B. M. Ž. da je vozio optuženog N. Ž. zbog njegovih prijetnji jer se bojao za svoju obitelj i zato što je ovaj kod sebe imao nož i "taj pištolj", opovrgnut je nespornom činjenicom da svojim vozilom nije napustio mjesto događaja nakon što je optuženi N. Ž. izašao iz tog vozila u namjeri realizacije razbojništva, iako je to tada lako mogao učiniti bez bilo kakvih problema i posljedica. Naime, isti je ostao u zaustavljenom automobilu i nadalje čekati, zajedno s optuženim S. N., povratak optuženog N. Ž. s namjerom da ga odveze s mjesta događaja nakon počinjenja djela, a u čemu je njih dvojicu zatekla policija. Prema tome, takvo njegovo ponašanje ukazuje da su neistiniti njegovi navodi obrane i žalbene tvrdnje da je u tom događaju sudjelovao u strahu i pod prijetnjama. Spomenuti udio u događaju nesumnjivo predstavlja radnju pomaganja kojom se olakšava počinjenje tuđeg kaznenog djela. Kod takvog stanja stvari, nisu od utjecaja njegovi daljnji žalbeni navodi koji osporavaju "čvrsti dogovor glede tog prijevoza", mirno čekanje da se optuženi N. Ž. vrati s benzinske postaje, kao i dokaze o planiranju i izvođenju "pljačke".
I Kž 427/2017-4
7.3. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na optuženog B. M. Ž., kada je zaključio da je isti pomagač koji je omogućio počinjenje tuđeg kaznenog djela, nije utemeljena tvrdnja njegove žalbe da je sud propustio kritički i ravnopravno interpretirati dokaze za sve optuženike.
7.4. Iako je optuženi B. M. Ž. naznačio da se žali i zbog povrede kaznenog zakona takvu povredu nije obrazložio, a ovaj sud nije našao da bi bio povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu, nakon što je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08.-19.
7.5. Ovaj sud je razmotrio i pravilnost odluke o kazni povodom žalbe državnog odvjetnika te, u smislu članka 478. ZKP/08.-19., povodom žalbe optuženog M. B. Ž. pa je zaključio da nema osnove za blaže kažnjavanje, a niti za strože kažnjavanje za koje se u izjavljenoj žalbi zalaže državni odvjetnik.
7.6. Naime, državni odvjetnik smatra da način na koji je optuženi B. M. Ž. pomagao optuženom N. Ž. zahtijeva bezuvjetnu kaznu zatvora, a da radom za opće dobro optuženi B. M. Ž. neće u dovoljnoj mjeri osjetiti posljedice svog protupravnog postupanja, niti će takva sankcija odgojno djelovati na njega u smjeru odvraćanja od budućeg činjenja kaznenih djela.
7.7. Međutim, imajući u vidu da radnja pomaganja ovog optuženika posebno ne odstupa po količini sadržane protupravnosti kod ovakvih i sličnih kaznenih djela, da pomaganje predstavlja i zakonski razlog za blaže kažnjavanje (članak 38. KZ/11.), a da isti do sada nije osuđivan te da je retributivna sastavnica kažnjavanja, za koju se zalaže državni odvjetnik, u dovoljnoj mjeri izražena upravo izrečenom sankcijom, ovaj sud smatra da je ista u svemu primjerena i da će se njome u cijelosti ostvariti svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11.
Na žalbu državnog odvjetnika u odnosu na optuženog S. N.:
8. Državni odvjetnik smatra da je pogrešan stav suda prvog stupnja kada je zaključio da optuženi S. N. nije imao nikakvu stvarnu ulogu u počinjenju kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. tako što se samo nalazio u vozilu kojim su se trojica optuženika dovezli u blizinu benzinske postaje P.. Također ističe da prvostupanjski sud nije imao u vidu cjelokupno ponašanje optuženog S. N. kritične zgode budući da iz obrane optuženog N. Ž. proizlazi prethodni dogovor sve trojice optuženika za počinjenje ovog kaznenog djela, a način njihovog okupljanja i kretanja tijekom tog dana te dogovor da će vozilom doći do mjesta izvršenja kaznenog djela, gdje će u vozilu optuženi B. M. Ž. i S. N. čekati optuženog N. Ž. za vrijeme dok on ne izvrši kazneno djelo, kako bi ga mogli odvesti s mjesta događaja i tako onemogućiti da isti bude otkriven ukazuju na njegovu bitnu ulogu. Nadalje navodi da nema razlike između ponašanja optuženog B. M. Ž. i optuženog S. N. s obzirom da su se obojica nalazili u osobnom vozilu kojim su dovezli optuženog N. Ž. kao glavnog počinitelja, zbog čega je, po mišljenju ovog žalitelja, pogrešan stav suda prvog stupnja da optuženi S. N. nije pridonio ostvarenju djela i da nije stvarao povoljnije pretpostavke za počinjenje djela glavnom počinitelju.
I Kž 427/2017-4
8.1. Međutim, državni odvjetnik nije u pravu kada smatra da su potpuno istovjetne uloge optuženog S. N. i optuženog B. M. Ž., a koji je proglašen krivim kao pomagač na temelju članka 38. KZ/11. Naime, optužnicom su se S. N. i B. M. Ž. teretili da su u smislu članka 38. KZ/11. s namjerom pomagali optuženom N. Ž. da počini kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. tako da su, u cilju da N. Ž. omoguće izvršenja kaznenog djela, istoga dovezli do benzinske pumpe P. i za vrijeme dok je isti činio kazneno djelo, čekali ga u osobnom vozilu kako bi ga odvezli s mjesta događaja.
8.2. Činjenica da je optuženi S. N. bio putnik u navedenom vozilu i da je sjedio na stražnjem sjedalu vozila kojim je optuženi B. M. Ž. dovezao optuženog N. Ž. do mjesta događaja, u odsutnosti dokaza da je na bilo koji način sudjelovao u prijevozu optuženog N. Ž., ali i drugih konkretnih radnji pomaganja koje bi bile navedene u činjeničnom opisu, ne predstavlja dovoljan aktivitet u pravcu olakšavanja počinjenja tuđeg kaznenog djela, da bi se u konkretnom slučaju radilo o pomaganju u smislu članka 38. KZ/11. Stoga državni odvjetnik nije u pravu kada osporava dio presude kojom je optuženi S. N. oslobođen optužbe pa njegova žalba niti u tom dijelu nije mogla biti prihvaćena kao osnovana.
9. Dakle, slijedom svega naprijed navedenog, budući da su žalbe državnog odvjetnika, optuženog N. Ž. i optuženog B. M. Ž. neosnovane, valjalo ih je odbiti, a prvostupanjsku presudu u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrditi na temelju članka 482. ZKP/08.-19. kao u točki III. ove odluke.
Zagreb, 22. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
