Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-Us-43/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, uiv.spec.crim, predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. A., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točke 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I-Us-24/2021. (K-Us-5/2020) od 28. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog M. A. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku nakon podignute i u međuvremenu potvrđene optužnice protiv optuženog M. A. zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. srpnja 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. A. po braniteljici, odvjetnici V. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i okrivljeniku odredi blažu mjeru osiguranja.
3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Naime, optuženik u žalbi ističe da nije dostatno obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na postojanje osnovane sumnje da bi optuženi M. A. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čime sadržajno neosnovano upire da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Međutim, ocjena je drugostupanjskog suda da pobijano rješenje sadrži valjane, jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o postojanju osnovane sumnje.
5.1. Osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice, kao i dokaza na kojima se ista temelji, stoga po razmatranju iste, drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u dostatnom stupnju, čime je ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Prema tome, za zaključiti je kako istaknuti žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.
6. Vezano uz navedeno, neosnovan je žalbeni navod da sud unaprijed prejudicira i imputira optuženikovu krivnju, a da se isti ne može smatrati krivim dok se to sa sigurnošću i na nedvojben način ne utvrdi tijekom dokaznog postupka. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja u dijelu koji se odnosi na postojanje osnovane sumnje razvidno je da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako to sugerira žalba, pa stoga povrede presumpcije nedužnosti drugostupanjski sud nije našao.
7. Nije osnovan niti žalbeni navod da je sud samo paušalno utvrdio okolnosti na koje se poziva u pobijanom rješenju te da stoga iste ne mogu predstavljati razloge za određivanje istražnog zatvora ni zbog opasnosti od bijega niti zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, već upravo suprotno drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na temelju u rješenju iznesenih jasnih, detaljnih te u svemu dostatnih razloga osnovano zaključio da u odnosu na optuženog M. A. i dalje postoji opasnost od bijega i opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Pritom je od osobitog značaja što u osporavanju osnovanosti razloga iznesenih u pobijanom rješenju u pogledu postojanja posebnih pretpostavki za određivanja istražnog zatvora, žalitelj sadržajno iznosi obranu, a takve žalbene navode drugostupanjski sud nije ovlašten razmatrati prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru. O takvim prigovorima voditi će se računa u daljnjem tijeku postupka prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti okrivljenika.
7.1. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega, valjano je utvrdio prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji nije državljanin R. H., niti na njezinom teritoriju ima prijavljeno prebivalište ili boravište niti je osobnim, obiteljskim ili imovinskim vezama usmjeren na područje R. H.. Naime, optuženik je državljanin R. S., s prebivalištem u R. S. u mjestu J., s time da iz podataka u spisu proizlazi da je 17. studenog 2018. godine napustio R. S. i da se nije vratio u istu. Stoga, imajući na umu da se protiv optuženika vodi postupak zbog kaznenog djela za koje za zakonom propisna kazna zatvora, ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi optuženi M. A. boravkom na slobodi mogao pobjeći, te postati nedostupan pravosuđu Republike Hrvatske i tako osujetiti vođenje ovog kaznenog postupka. Prema tome, nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud nije konkretizirao koje su to osobite okolnosti koje ukazuju da se okrivljenik krije, pa da bi pobijano rješenje bilo zasnovano na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
7.2. Stoga, nije od značaja žalbeni navod da se okrivljenik od prosinca 2018. nalazi na svima poznatoj i dostupnoj adresi prijavljenog prebivališta u Općini J., V. …, kao i da je prijavio svoju novu adresu u V., V. ….
8. Nadalje, nije osnovan ni žalbeni navod da sud nije konkretizirao koje su to osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik ponoviti kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kao i da nije naveo koje su to okolnosti u odnosu na koje je istražni zatvor neophodan u odnosu na optuženika, kao što nije osnovan niti navod da nije u pravu prvostupanjski sud kada ocjenjuje da se istražni zatvor ne može postići blažom mjerom.
8.1. Naime, optuženi M. A. osnovano je sumnjiv da se zajedno s optuženim D. M. te s drugim osobama od kojih je nabavljao opojnu drogu koja je bila skrivena u teretnom priključnom vozilu, udružio s krajnjim ciljem da ista bude prevezena u SR Nj.. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela koje se optuženicima stavlja na teret razvidno je pomno planiranje krijumčarenja droge kroz područje više država, stvaranje skrivenog prostora u priključnom vozilu radi krijumčarenja velikih količina droge, organiziranjem legalnog prijevoza tereta kao paravana za krijumčarenje droge, te osiguravanjem vrlo velikih novčanih iznosa za nabavu droge, a sve s ciljem pribavljanja velike protupravne imovinske koristi prodajom iste. Prema tome, svi navedeni elementi koji sačinjavaju uhodani modus krijumčarenja, uz veliku količinu droge tipa marihuana od 255,45 kg pribavljene na teritoriju R. S., a namijenjene daljnjoj distribuciji ukazuju na visok stupanj kriminalne volje kod optuženog M. A., slijedom čega drugostupanjski sud nalazi osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno opisane okolnosti upućuju na opravdanu bojazan da kod optuženog M. A. postoji opravdana bojazan od ponavljanja kaznenog djela koja je izvjesna i predvidiva s razumnim stupnjem vjerojatnosti.
8.2. Imajući u vidu prethodno opisane okolnosti na strani optuženika, protivno prijedlogu iznesenom u žalbi da se istražni zatvor zamijeni nekom od blažih mjera, drugostupanjski sud nalazi da je valjano utvrđenje prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora, ne bi mogla ostvariti nekom od mjera opreza, predviđenima odredbom članka 98. ZKP/08.
10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 22. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
