Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-Us-46/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. R. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavak 1. točka 5. u vezi članka 243. stavak 5. u vezi stavka 3. i 1. te drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog L. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kov-Us-1/2020. od 1. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog L. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kov-Us-1/2020. od 1. rujna 2021., nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Splitu broj Kov-Us-1/2020. od 1. rujna 2021., kojom su optuženi R. Ž., optuženi D. P., optuženi L. B. i optuženi I. P. proglašeni krivim zbog počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 6. u vezi članka 111. točke 4. i drugih KZ/11. i optuženi R. Ž. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) godina, optuženi D. P. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) godina, optuženi L. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i optuženi I. P. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, produljen je istražni zatvor protiv optuženih R. Ž. i D. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv optuženog L. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08., te protiv optuženog I. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točka 1. i 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno optuženi L. B. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da ga pusti kući obitelji i djetetu."
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj zapravo tvrdi da daljnje trajanje mjere istražnog zatvora nije u razmjeru s težinom kazne na koju se sporazumio presudom na temelju sporazuma stranaka i da je očekivao da će biti pušten na slobodu nakon sklapanja sporazuma.
6.1. Međutim, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na optuženog L. B. ogleda se, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja za koja je u ovom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom na temelju sporazuma stranaka proglašen krivim, a što ukazuje na iznimnu organiziranost, koordiniranost i upornost optuženika te međusobnu povezanost s drugim optuženicima unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, a time i izuzetno visok stupanj kriminalne volje. Osim toga, opravdano je prvostupanjski sud imao u vidu optuženikovu prijašnju kaznenu i prekršajnu osuđivanost (detaljno opisano u drugom odlomku na drugoj stranici pobijanog rješenja). Te okolnosti, pored činjenice da je optuženi L. B. nepravomoćnom presudom na temelju sporazuma stranka proglašen krivim za terećena kaznena djela, upućuju da ni dosadašnje osude nisu ostvarile očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od protupravnog postupanja. Ovo tim više kada se ima na umu da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru u ovom kaznenom predmetu stegovno kažnjen zbog nasilničkog ponašanja prema drugim zatvorenicima. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženog L. B. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela.
6.2. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženog L. B. opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom usprkos navodima žalitelja da je spreman "odrađivati" sve mjere. U tom kontekstu, a suprotnom žalbenim navodima žalitelja nije nađeno da bi prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja povrijedio ustavna prava žalitelja niti je u pravu žalitelj "da će ostati zakinut za svoja prava na odsluženju kazne".
7. Što se tiče žalbenih navoda žalitelja kojima upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru drugostupanjski sud nalazi da načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti, visine kazne koja je izrečena nepravomoćnom presudom na temelju sporazuma stranaka, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi od 3. travnja 2019. Stoga nije osnovan navod žalitelja da se dosadašnji boravak u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne. Nisu od značaja navodi žalitelja da ga se „kažnjava zbog neozbiljnosti P. V. i njegove situacije“, "da je ovo revolt USKOK-a" i da je "zabetoniran u istrazi 22 sata zaključan u sobi".
8. Niti žalbeni navodi da ima kćer koju je samo jednom vidio i s kojom želi biti, da je boravak u istražnom zatvoru utjecao na njega te da je dobar i pridržava se svih pravila kućnog reda u zatvoru ne dovode ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
9. U izreci pobijanog rješenja propušteno je navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKOP/08. da se u istražni zatvor optuženom L. B. uračunava vrijeme lišenja slobode od 3. travnja 2019. pa nadalje, ali to ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja.
10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 22. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim., v.r.
