REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1861/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Mario Maravić i Stevo Maravić, odvjetnici u Ogulinu, protiv tuženica: 1. LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Gordan Vuletić, odvjetnik u Zagrebu i 2. GĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica LĐ, kći, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji prvotuženice LĐ protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1943/2018-2 od 29. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4268/2009-90 od 7. lipnja 2018., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženica kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je odlučeno:

"I Utvrđuje se da su tužitelji RĐ i AĐ, oboje iz [adresa], suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine, k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao "stambena zgrada, [adresa] i dvorište", ukupne površine 630 m2 te nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao "dvorište, [adresa], ukupne površine 41 m2, obje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb što su tužene LĐ, [adresa] i GĐ, [adresa] dužne priznati i trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim i drugim javnim knjigama, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženima da naknade tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 63.937,50 kuna.

III Odbija se I-tuženik i II-tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška."

2. Prvotuženica LĐ protiv drugostupanjske presude podnijela je reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), na koju ima pravo na temelju t. 3. toga stavka, jer je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a toga Zakona, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovom revizijskom sudu da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na reviziju tužitelji su predložili da se ona odbije kao neosnovana.

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako se ona revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revidentica se u uvodnom dijelu revizije izričito pozvaIa na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, paušalno navevši kako je ta povreda ostvarena zbog svih razloga navedenih u navedenom zakonskom članku. Revidentica, osim same tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba postupka, u nastavku revizije ničim nije obrazložila ovaj revizijski razlog, pa ga ovaj sud, na temelju odredbe čl. 386. ZPP, nije uzeo u obzir.

7. Također, revidentica se opisno, tvrdnjom da u pobijanoj presudi drugostupanjski sud „nije odgovorio niti na jedan od žalbenih razloga“, pozvala na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP. Obrazlažući ovaj revizijski razlog revidentica je pak kontradiktorna sama sebi, jer, nakon citirane tvrdnje prema kojoj drugostupanjski sud nije ocijenio niti jedan od žalbenih navoda, navodi da je njen žalbeni razlog presuđene stvari ipak ocijenio, ali pogrešno, kao neosnovan. Iz pobijane drugostupanjske presude proizlazi, inače, da je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene razloge koje je revidentica istaknula u žalbi protiv prvostupanjske presude, pa i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP, postojanje koje je revidentica obrazložila tvrdnjom da je prvostupanjskom presudom odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno, pozvavši se na presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7158/05. Kako nije sporno da je tom presudom odlučeno, njegovim odbijanjem, o tužbenom zahtjevu ovdje tužitelja protiv ovdje tuženica za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, dakle, o obveznopravnom zahtjevu, dok su predmet spora u ovom postupku zahtjevi za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama i trpljenje uknjižbe toga vlasništva u zemljišnim knjigama, pravilan je zaključak drugostupanjskoga suda da se ne radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP.

8. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Predmet spora zahtjevi su tužitelja da se utvrdi da su vlasnici, svaki u polovini dijela, nekretnine opisane u t. 1. obrazloženja ove presude i da tuženice trpe uknjižbe toga vlasništva u zemljišne knjige.

10. U obrazloženju drugostupanjske presude pošlo se od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

- da su HĐ, GĐ (ovdje drugotuženica) i tada maloljetna DĐ (sada ovdje prvotuženica LĐ) kao prodavatelji i vlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/3 dijela, sklopili 14. rujna 1979. kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu s ovdje tužiteljima kao kupcima,

- da su tužitelji u cijelosti isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu,

- da su kupoprodajnim uogovorom obvezani prodavatelji ishoditi od nadležnog Centra za socijalnu skrb rješenje o odobrenju kupoprodaje za maloljetnu DĐ,

- da su prodavatelji tužiteljima kao kupcima predali predmetnu nekretninu u posjed u kojeg oni nisu nikada ni od koga smetani, nakon čega su tužitelji izgradili sada postojeću kuću,

- da je po smrti prodavatelja HĐ prvotuženica LĐ, kao ostaviteljeva kći, ishodila rješenje o nasljeđivanju za predmetnu nekretninu, kao naknadno pronađenu imovinu ostavitelja,

- da HĐ i drugotuženica GĐ, kao roditelji prvotuženice LĐ, nisu ishodili odobrenje nadležnog Centra za socijalnu skrb za predmetni kupoprodajni ugovor,

- da su tuženice 6. listopada 2008. zaključile Ugovor o darovanju kojim je drugotuženica GĐ svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine darovala prvotuženici LĐ.

11. Na temelju tih utvrđenja drugostupanjski sud zaključuje da su u odnosu na prodavatelje HĐ i drugotuženicu GĐ tužitelji pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli na temelju pravnoga posla, uz obrazloženje da je kupoprodajni ugovor sklopljen u vrijeme primjene pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), pa se vlasništvo na nekretnini stjecalo i predajom u posjed, bez upisa u zemljišnu knjigu suda (paragraf 423. OGZ-a),

12. U odnosu na razloge usvajanja tužbenog zahtjeva prema prvotužiteljici OĐ drugostupanjski sud obrazlaže:

- da su tužitelji nakon kupoprodaje uvedeni u posjed te su izgradili i dogradili objekt koji je sada legaliziran, a s gradnjom su započeli 1982. godine,

- da prvotuženica LĐ nije smetala tužitelje u gradnji, nego naknadno poduzima radnje kao što su prijava naknadno pronađene imovine u ostavinskom postupku iza smrti oca,

- da su tužitelji savjesni u situaciji kada nisu znali ni mogli znati da grade na tuđem zemljištu, s obzirom na to da su kupili predmetnu nekretninu, isplatili kupoprodajnu cijenu, uvedeni su u posjed i izgradili su objekt odnosno poduzeli građevinske zahvate nakon kojih ne postoji stara građevina, već sasvim nova, dok je prvotuženica OĐ nesavjesna jer je znala za izgradnju,

- da su tužbeni zahtjevi stoga osnovani na odredbama čl. 22. i 24. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 9/92, 77/92) koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme izgradnje.

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se, kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, dok je prema st. 2. navedene zakonske odredbe u slučaju st. 1. ovog članka, revizijski sud dužan na svojim internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koje se poziva.

S obzirom na to da ovaj sud prihvaća razloge iznese u obrazloženju drugostupanjske presude, revidenticu se, glede revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnoga prava, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

14. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. rujna 2021.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić