Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1061/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Marina Grbića, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) I. V., OIB …, iz P. …

i 2) N. Z., OIB …, iz J. …, zastupanih po punomoćniku

R. L., odvjetniku u J., otok H., …, protiv tuženice R. H., OIB …, zastupane po O. d. o. u

S., G.-u. o., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2066/2020 od 9. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 21. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2066/2020 od 9. srpnja 2021., tako da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) I. V. i 2) N. Z., koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnina označenih kao č.zem. … z.ul. …, č.zem. … z.ul. … i č.zem. … z.ul. … sve k.o. Z. i to tužitelj

ad 1/ I. V. za ¼ dijela a tužitelj ad 2/ N. Z. za ½ dijela.

Ovlašteni su tužitelji temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatražiti i postići upis uknjižbe svog prava vlasništva na č.zem. … z.ul. …, č.zem. … z.ul. … i č.zem. … z.ul. … sve k.o. Z. i to tužitelj ad 1/

I. V. za ¼ dijela, a tužitelj ad 2/ N. Z. za ½ dijela, uz istovremeni izbris toga prava s imena tuženika R. H..

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 23.375,00 kn, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljima pod 1) I. V. i 2) N. Z. da tuženici R. H. naknadi parnični trošak u iznosu od 11.500,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnina označenih kao č.zem. … z.ul. …, č.zem. … z.ul. … i č.zem. … z.ul. … sve k.o. Z. i to tužitelj

ad 1/ I. V. za ¼ dijela a tužitelj ad 2/ N. Z. za ½ dijela.

II. Ovlašteni su tužitelji temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatražiti i postići upis uknjižbe svog prava vlasništva na č.zem. … z.ul. …, č.zem. … z.ul. … i č.zem. … z.ul. … sve k.o. Z. i to tužitelj ad 1/

I. V. za ¼ dijela, a tužitelj ad 2/ N. Z. za ½ dijela, uz istoveremeni izbris toga prava s imena tuženika R. H..

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 23.375,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev te tuženici naknadi parnični trošak zajedno sa troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da u ponovljenom postupku sud prvog stupnja donosi identičnu presudu kao u ranijem postupku, dakle, nije postupljeno po uputi drugostupanjskog suda. Sud prvog stupnja trebao je utvrditi jesu li tužitelji, tj. njihovi prednici stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i na kojem to točno određenom, realnom dijelu upravo temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. P., a što je evidentno propustio učiniti donošenjem

pobijane presude. Iz rezultata provedenog postupka jasno proizlazi kako nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću iz razloga jer su pravni prednici tužitelja podnijeli agrarnu prijavu, čime se smatra da su bili svjesni činjenice da predmetne nekretnine nisu njihove, zbog čega nema osnovne pretpostavke – poštenja posjeda. Nesporno je da je površina utuženih nekretnina preko 190 000 m2, dok se u agrarnoj odluci navodi ukupno 8 h, tj. 80 000 m2. Nije životno da prednici tužitelja koji su bili obrađivači zemljišta, od čega su faktički živjeli i ostvarivali prihod, ne bi znali koliku površinu istog obrađuju, a kamoli da bi prijavili 110 000 m2 manje. Sama činjenica podnošenja agrarne prijave znači da obrađivač zna da obrađuje tuđu zemlju, slijedom čega je nesavjestan. Utvrđenje suda prvog stupnja o vremenu stupanja u posjed prednika tužitelja je kontradiktorno kada navodi da su isti 30-ih godina prošlog stoljeća stupili u posjed kada su predmetne nekretnine kupili od izvjesnih G., dok istodobno neprijeporno utvrđuje da su isti u posjedu od revizije katastra 1952. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravila o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, a sve i da ima ukazuje se da utužene nekretnine većim dijelom predstavljaju šumu, kao i da je neosnovano pozivanje prvostupanjskog suda na presudu E. suda za ljudska prava u predmetima R. i T. protiv R. H., jer je donesena

presuda kojom je odlučeno da država nije povrijedila pravo podnositelja na mirno uživanje vlasništva.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), na koju u žalbi sadržajno ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1) I. V. i 2) N. Z. (dalje:

tužitelji) da se utvrdi da su suvlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. …, čest. zem. … i čest. zem. …, sve k.o. Z. i to tužitelj pod 1) za ¼ dijela,

a tužitelj pod 2) za ½ dijela, koje vlasništvo su stekli dugogodišnjim i mirnim i nesmetanim posjedovanjem putem svojih prednika, a ovi predhodno temeljem kupoprodaje, uz ishođenu agrarnu odluku, te su ovlašteni temeljem donesene presude, a po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići upis uknjižbe svog prava vlasništva na navedenim nekretninama za navedene suvlasničke udjele, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženice.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da su tužitelji putem svojih pravnih prednika posjedovali predmetno zemljište i to kao savjesni, odnosno pošteni posjednici, jer ih nitko nikada nije ometao u posjedovanju niti im osporavao vlasništvo i to zasigurno još od 30-ih godina prošlog stoljeća, kada su sporne nekretnine kupili od četiri brata G. – S., slijedom čega, imajući u vidu i činjenicu upisa u katastarskom operatu na imenima prednika tužitelja od 1952., smatra da je isteklo vrijeme dosjedanja, odnosno da je već 1992. istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) došlo do ispunjenja zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Pri tome ocjenjuje da sama činjenica podnošenja agrarne prijave ne znači da bi prilikom podnošenja iste prednici tužitelja znali da zemljište nije njihovo vlasništvo, odnosno da bi bili nesavjesni odnosno nepošteni posjednici, kao što činjenica da se u agrarnoj odluci K. komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju navode predmetne nekretnine s ukupnom površinom od 8 hektara ne znači ujedno da su obrađivači bili nepošteni posjednici u odnosu na preostalu površinu predmetnih nekretnina. U odnosu na isticanje kako se radi o šumskom zemljištu na kojem se nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću Ustavni sud da je svojom odlukom ukinuo odredbu čl. 55. st. 2. Zakona o šumama te utvrdio da je protivno temeljnim ustavnim načelima apsolutno isključivanje mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću posjedniku propisane kakvoće koji šumom odnosno šumskim zemljištem u vlasništvu R. H. gospodari na način uređen zakonom i kroz zakonom propisano vremensko razdoblje.

9. Tužitelji su tijekom predmetnog postupka isticali više pravnih osnova za stjecanje prava vlasništva čest. zem. …, čest. zem. … i čest. zem. …, sve k.o. Z., odnosno da im je odlukom K. komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 14. kolovoza 1948., a po prijavi obrađivača od 5. ožujka 1947., priznato pravo vlasništva na navedenim nekretninama i to predniku tužitelja pod 2) N. Z. pok. L. za ½ dijela, a predniku tužitelja I. V. pok. N.

te J. V. pok. N. za drugu polovinu tih nekretnina, zatim da su njihovi prednici kupili predmetne nekretnine još 30-ih godina prošlo stoljeća od četiri brata prezimena G. – S., kao i da se osobno i putem svojih prednika već više od 150 godina nalaze u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina te je njihov posjed čitavo vrijeme pošten, istinit i zakonit te traje potrebno vrijeme koliko je prema odredbama ZVDSP potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću.

10. Iz činjeničnih utvrđenja u predmetu proizlazi da je čest. zem. … od prvih upisa u zemljišnu knjigu bila upisana na ime K. općine Z., kao vrhovnog

vlasnika, a kao koristovni vlasnici su bili upisani za po ½ dijela I. D. pok. M. i N. D. pok. M. s dužnošću davanja vrhovnom vlasniku 1/8

plodova loza i posijanih stvari, da je čest. zem. … od prvih upisa u zemljišnu knjigu bila upisana na ime K. O. Z., kao vrhovnog vlasnika, a

kao koristovni vlasnici upisani su bili za po ¼ dijela J., N., S. i V. S., svi pok. A. (isti su imali i prezime G.), dok je čest. zem. … od

prvih upisa u zemljišnu knjigu bila upisana na ime K. O. Z.,

kao vrhovnog vlasnika, a kao koristovni vlasnik bio je upisan S. B. pok.

I. za cijelo, dakle, radilo se o zemljištu koje je bilo veleposjedničko i koje je kao takvo došlo pod udar agrarne reforme.

11. Odredbom čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. P. (S. list", F. broj …) došlo je

do ukidanja svih agrarnih odnosa feudalnog karaktera i danom stupanja na snagu tog Zakona zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača.

12. Tužitelji su u spis dostavili prijavu svojih prednika za razrješenje agrarnog odnosa na predmetnim nekretninama navodeći da su iste obrađivali u površini od 8 ha, povodom koje je K. komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u J. R.. A-

522/47 od 14. kolovoza 1948. donijela odluku da se priznaje obrađivaču i članovima njegove porodice i to porodice N. Z. pok. L. za ½ dijela, a porodici I. i J. V. zajedno za ½ dijela čest. zem. …, čest. zem. … i čest. zem. ….

13. Osnovano tuženica u žalbi ističe, a na što je prvostupanjski sud već upozoren u ukidnoj odluci ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-337/2020 od 27. svibnja 2020., da prvostupanjski sud nije mogao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva razrješenjem agrarnih odnosa razmatrati zajedno s pravnom osnovom dosjedanja, budući da se te pravne osnove međusobno isključuju, jer kada se određena osoba nalazila u agrarnom odnosu, kao i u situaciji da je podnosila agrarnu prijavu, to znači da je bila svjesna da obrađuje tuđu nekretninu, odnosno nekretnine, a što ukazuje na nepoštenje posjeda, slijedom čega se u takvoj situaciji ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

14. Prema tome, prednici tužitelja kojima je agrarnom odlukom priznato kao obrađivačima i članovima njihove obitelji pravo vlasništva predmetnih nekretnina u površini od 8 ha ne mogu se smatrati poštenim posjednicima te u smislu pravnih pravila O. g. z. (dalje OGZ), koja pravila se primjenjuju temeljem

Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. god. („Narodne novine“ broj 73/91), odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) i ZVDSP dosjelošću steći pravo vlasništva na preostaloj površini spornih nekretnina, dok njihovi pravni prednici i to tužitelj pod 1) te prednik sadašnjeg tužitelja pod 2), koji su pokrenuli predmetni parnični postupak, ne ispunjavaju uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću po odredbama navedenih zakona.

15. Ovo stoga jer iz rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza pok. I. V.,

prednika tužitelja pod 1), proizlazi da je isti preminuo … te se od tada može ocjenjivati savjesnost posjeda njegovih nasljednika, konkretno tužitelja pod 1), koji osobno nije ispunio pretpostavke iz čl. 159. st. 4. ZVDSP za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetnih nekretnina, kao ni prvotni tužitelj pod 2), prednik sadašnjeg tužitelja pod 2), koji je svog prednika N. Z. pok. N., koji je preminuo …, po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj O-3/01 naslijedio 2002. te također osobno nije ispunio pretpostavke iz navedenog članka za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

16. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda koji prihvaća navode tužitelja da su njihovi prednici u posjed spornog zemljišta stupili temeljem kupnje predmetnih nekretnina 30-ih godina prošlog stoljeća od četiri brata G. – S., ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da iz izvedenih dokaza takvo što ne proizlazi.

17. Saslušani svjedoci u postupku i to Z. B. i I. L. iskazuju da su čuli da su prednici tužitelja predmetno zemljište kupili, međutim, isti su rođeni i to svjedok B. … a svjedok L. … dakle, nakon kupoprodaje na koju se

pozivaju tužitelji te tim svjedocima niti po priči nije poznato od koga su prednici tužitelja predmetno zemljište kupili, dok je svjedoku D. K. koji je

rođen … poznato da su brat i sestra V. G., koji je stradao u

brodolomu, prodali zemljište zv. P. obitelji V. i Z., odnosno prednicima tužitelja za kupnju groba svom bratu V..

18. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. …, čest. zem. … i čest. zem. …, sve k.o. Z., a V. (V.) S. (G.) bio je

zajedno sa svojom braćom, J., N. i S. upisan kao koristovni

vlasnik na čest. zem. …, i to svaki od njih za ¼ dijela pa je u postupku bilo nužno utvrditi od kojeg brata konkretno i koji dio te nekretnine su točno prednici tužitelja kupili, što se ne može zaključiti iz iskaza svjedoka D. K..

19. Pored činjenice da u spisu ne egzistira kupoprodajni ugovor te da su prednici tužitelja i u odnosu na čest. zem. … podnijeli agrarnu prijavu, to za ovaj sud nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da su prednici tužitelja temeljem kupoprodaje stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. …, a posebno ne i na preostalim nekretninama za koje nitko ni od svjedoka konkretno ne iskazuje da bi bile predmet kupoprodaje, sve imajući u vidu da su kao koristovni vlasnici na čest. zem. … upisani I. D. i N. D., a na čest. zem. … S. B., za koje niti svjedok D. K. ne navodi da bi te

nekretnine prodali prednicima tužitelja.

20. Kako tužitelji, čijim prednicima je odlukom K. komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u J. R.. A-522/47 od 14. kolovoza 1948. i to porodici N. Z.

pok. L. priznato za ½ dijela, a porodici I. i J. V. zajedno za ½ dijela

čest. zem. …, čest. zem. … i čest. zem. … u ukupnoj površini od 8 h,

odnosno 80 000 m2, nisu precizirali na kojem točno određenom, realnom dijelu tih nekretnina se nalazi navedena površina, a na što su upućeni ukidnim rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-337/2020 od 27. svibnja 2020., te kako sud po čl. 2. st. 1. ZPP odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

21. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti presudu suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, a u koji trošak je tuženici priznato po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 20. travnja 2015., 1. lipnja 2015., 21. svibnja 2018., 11. rujna 2018., 25. studenoga 2019. i 26. svibnja 2021., te za sastav obrazloženog podneska od 28. rujna 2018., 50% od nagrade, odnosno po 50 bodova za zastupanje na ročištima od 14. studenoga 2016. i 19. studenoga 2018., te po 125 bodova za sastav žalbi od 17. siječnja 2020. i od 22. srpnja 2021., što uz vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 11.500,00 kn.

Zadar, 21. rujna 2021.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.