REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2830/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja (predlagatelja osiguranja) J. s. d.o.o., S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., protiv tuženika (protivnika osiguranja) M. d.d., R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. D. V. d.o.o. u Z., radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu tuženika (protivnika osiguranja) protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5384/2020-2 od 13. siječnja 2021. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-582/2018-87 od 13. listopada 2020. te u dijelu kojim je potvrđeno rješenje istog suda poslovni broj Povrv-582/2018-97 od 5. studenoga 2020., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,
r i j e š i o j e:
I Odbacuje se prijedlog tuženika (protivnika osiguranja) za dopuštenje revizije kao nedopušten.
II Odbija se zahtjev tužitelja (predlagatelja osiguranja) za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik (protivnik osiguranja) podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5384/2020-2 od 13. siječnja 2021. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-582/2018-87 od 13. listopada 2020. te u dijelu kojim je potvrđeno rješenje istog suda poslovni broj Povrv-582/2018-97 od 5. studenoga 2020.
2. Tužitelj (predlagatelj osiguranja) je predložio prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti i obvezati tuženika (protivnika osiguranja) da mu nadoknadi troškove revizijskog postupka.
2. U odnosu na rješenje kojim je odlučeno o prethodnoj mjeri:
2.1. S obzirom na to da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 17. prosinca 2018., pod brojem Su-IV-4/18-19, prihvaćen tzv. Katalog rješenja iz Ovršnog zakona protiv kojih je dopuštena revizija, pa je tako revizija dopuštena i protiv rješenja o osiguranju, a da je u konkretnom riječ o svojevrsnoj mjeri osiguranja (prethodnoj mjeri) uređenoj odredbom članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), protiv takvog rješenja dopuštena je, u smislu odredbe članka 400. stavak 1. ZPP revizija, pa se primjenom stavka 3. istog članka u ovom postupku u odnosu na odluku o prethodnoj mjeri na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP o prijedlogu za dopuštenje revizije.
2.2. Postupajući, dakle, sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP, ovaj je sud ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, a koje se odnosi na odluku o prethodnoj mjeri, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2.3. Naime, u konkretnom slučaju radi se o mjeri koju će sud odrediti, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu (članak 501.a ZPP), dok se odluke na koje se predlagatelj u obrazloženju razloga važnosti postavljenog pitanja poziva odnose na parnične postupke za isplatu određene tražbine u kojima je izraženo shvaćanje u odnosu na dužnost dokazivanja postojanja tražbine stečene cesijom od ranijeg vjerovnika (jer to samim ugovorom o cesiji nije moguće dokazati), odnosno u kojima je izraženo shvaćanje da vjerodostojne isprave (izvod iz poslovnih knjiga i račun) nisu valjani dokaz o postojanju poslovnog odnosa i tražbine proizašle iz tog odnosa.
2.4. Upravo s obzirom na odlučnu razliku – da će sud prethodnu mjeru, u smislu odredbe članak 501.a ZPP, odrediti uvijek, osim ako iz stanja spisa proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, a da će tužbeni zahtjev za isplatu, koji se temelji na cediranoj tražbini ili računu/nekoj drugoj vjerodostojnoj ispravi sud (presudom) prihvatiti samo onda ukoliko tužitelj dokaže postojanje cedirane tražbine odnosno poslovnog odnosa i tražbine evidentirane u vjerodostojnoj ispravi, odluke na koje se predlagatelj poziva nesumnjivo ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti jer pravila dokazivanja postojanja tražbine nisu i ne mogu biti identična u parničnom postupku i u postupku osiguranja.
3. U odnosu na rješenje o ispravku:
3.1. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i 387. ZPP, ovaj je sud ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, a koje se odnosi na odluku o ispravku rješenja kojim je određena prethodna mjera, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Naime, imajući na umu da tuženik (protivnik osiguranja) svojim pitanjem problematizira učinak konkretne radnje (ispravka rješenja) poduzete za vrijeme prekida postupka, razlozi važnosti na koje se u obrazloženju tog pitanja poziva nisu u odgovarajućoj mjeri podudarni, obzirom na sadržaj radnji koje su u tim postupcima za vrijeme trajanja prekida postupka poduzete.
4. Slijedom svega navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a. stavak 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 400. stavak 1. i 3. u vezi članka 387. stavak 5. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
5. Odluka sadržana pod stavkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP.
Zagreb, 21. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.
