REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Broj: Ppž-8368/2021
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Z. A. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: 20 Pp 77/2021 od 11. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. Z. A. i okr. N. G., oslobođeni su od optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, s obrazloženjem da nisu ostvarena zakonska obilježja predmetnog prekršaja te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući usvojiti žalbu te ukinuti presudu radi provođenja novog prekršajnog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj u žalbi ističe da je verbalni i fizički sukob okrivljenika u hodniku zgrade u kojoj prebiva više stotina osoba koje su u svakom trenutku mogle doći u hodnik zgrade, kao i njihovi potencijalni posjetitelji, uznemirio javnost jer je iz svog stana izašla stanarka D. Š., koju je sud trebao ispitati pa je pogrešan zaključak suda da djelo nije počinjeno na javnom mjestu, odnosno da hodnik stambene zgrade s više od 50 stambenih jedinica nije javno mjesto niti je dostupno neograničenom broju ljudi, s obzirom da u toj zgradi nema trgovina ili drugih institucija koje bi omogućile dolazak neograničenog broja ljudi u zgradu.
6. Međutim, ovaj sud je ocijenio da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da hodnik predmetne stambene zgrade (na zadnjem, šestom, katu), nije neograničeno otvoreno javno mjesto, budući da u njega nije dozvoljen pristup neograničenom broju ljudi, s obzirom da osim stanova, nema drugih prostorija (trgovine i sl.) zbog kojih bi bio omogućen pristup takvom broju ljudi te da to mjesto nije dostupno vidiku s neograničenog javnog mjesta, odnosno da posljedica nije nastupila na javnom mjestu, pri čemu se stanovi susjeda do kojih je eventualno moglo doprijeti ponašanje okrivljenika, ne mogu smatrati neograničenim javnim mjestom jer se radi o privatnom prostoru pojedinaca.
6.1. Naime, neograničeno otvoreno javno mjesto podrazumijeva ono mjesto koje je trajno dostupno neograničenom krugu građana, dakle, mjesto na koje svatko ima mogućnost pristupiti u bilo koje vrijeme (npr. ulice, trgovi, parkovi, šetališta, javni putevi i sl.). U konkretnom predmetu hodnik stambene zgrade kao mjesto prolaska i pristupa do stanova u njemu, po svojoj namjeni, ne predstavlja bezuvjetno, neograničeno javno mjesto koje bi bilo dostupno neograničenom broju ljudi, već takvo javno mjesto koje samo pod određenim okolnostima može imati značaj neograničenog javnog mjesta, ovisno o tome jesu li u vrijeme počinjenja prekršaja postojale okolnosti koje bi to mjesto učinile dostupnim javnosti, bilo da je djelo izloženu vidiku ili čujnosti s neograničeno otvorenog javnog mjesta ili je li posljedica nastupila na neograničeno otvorenom javnom mjestu, a što je potrebno utvrđivati kao činjenično pitanje u svakom pojedinom slučaju.
6.2. Budući da je prvostupanjski sud izvođenjem dokaza u postupku – ispitivanjem okrivljenika i svjedoka te nakon pravilne analize i ocjene provedenih dokaza na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a, utvrdio da predmetno ponašanje okrivljenika nije bilo dostupno vidiku s neograničenog javnog mjesta te da nisu postojale okolnosti koje bi taj hodnik učinile dostupnim neograničenom broju ljudi, odnosno, da posljedica nije nastupila na javnom mjestu, to je pravilno zaključio da nije ostvaren jedan od bitnih elemenata prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega je oslobodio okrivljenike od optužbe. Pri tome se ističe da prisutnost događaju jedne osobe, u konkretnom slučaju susjede - stanarke, po pravnom shvaćanju ovog suda, ne znači da su posljedice ponašanja okrivljenika nastupile na javnom mjestu pa je neosnovan navod žalbe da je sud radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, trebao kao svjedokinju ispitati i D. Š., susjedu koja je bila prisutna događaju jer isto nije od utjecaja na ocjenjivanje postojanje elementa javnosti.
6.3. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud, slobodno ocjenjujući izvedene dokaze sukladno čl. 88. st. 2. PZ-a, utvrdio da se u ponašanjima okrivljenika nije ostvarilo zakonsko obilježje prekršaja u vidu elementa javnosti te da djelo za koje se okrivljenici optužuju i za koje se protiv njih vodi ovaj prekršajni postupak, nije prekršaj pa je ispravno, pravilnom primjenom odredbe čl. 182. st. 1. t.
1. PZ-a, okrivljenike za predmetno djelo oslobodio od optužbe.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. rujna 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja
