Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-280/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, postupajući po rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-125/21-4 od 3. ožujka 2021., u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. A. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ..., zastupano po odvjetnici A. J. iz Odvjetničkog ureda A. J. sa sjedištem u Z., OIB: ..., protiv ovršenika L. d.o.o. za proizvodnju i usluge sa sjedištem u V. B., OIB: ..., zastupano po direktorici V. K. iz V. G., OIB: ..., koju zastupa J. N., odvjetnica iz Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Ovr-203/20 od 11. studenog 2020., dana 21. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba ovršenika te se pobijano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Ovr-203/20 od 11. studenog 2020. ukida u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos od 11.664,26 kuna od 7. kolovoza 2020. do isplate, te se u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbija.

II. Djelomično se odbija žalba ovršenika kao neosnovana i pobijano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Ovr-203/20 od 11. studenog 2020. u preostalom dijelu potvrđuje.

III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. pobijanog rješenja o ovrsi, i u tom dijelu rješava:

Trošak ovrhovoditelja određuje se u iznosu od 26.170,45 kuna.

Za više traženi iznos od 27.905,11 kuna, zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova se odbija.

IV. Ovrhovoditelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj: 151-52/05 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, javnobilježnički solemniziranog po javnom bilježniku I. M. pod poslovnim brojem OU- 6/06 dana 10. siječnja 2006., Ugovora o kreditu broj: 151-28/06 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, javnobilježnički solemniziranog po javnom bilježniku I. M. pod poslovnim brojem OU-731/06 dana 25. kolovoza 2006. i Aneksa broj I uz Ugovor o kreditu broj: 151-28/06 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran dana 20. rujna 2006. po javnom bilježniku I. M. iz V. G. pod brojem OU-731/06-2, radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 4.123.159,28 kuna, i to na iznos glavnice od 1.891.546,75 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7. kolovoza 2020. pa do isplate, na ime redovne kamate u iznosu od 25.156,09 kuna s zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7. kolovoza 2020. pa do isplate, na ime zatezne kamate u iznosu od 2.199.503,94 kuna, na ime ostalih troškova u iznosu od 6.952,50 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7. kolovoza 2020. pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 54.075,56 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, i to na nekretnini ovršenika upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici- Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, zkč. br. 201/4, oznake zemljišta Ulica ..., površine 2869 m , od toga dvorište površine 2069 m , zgrada mješovite uporabe, V. B. U. ...[2] površine 800 m[2] i zkč. br. 201/5 oznake zemljišta livada pri potoku, površine 187 m , sveukupne površine 3056 m , oboje upisane u zk. ul. br. 1085, k.o. V. B., zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnine te namirenjem ovrhovoditelja iz vrijednosti postignute prodajom.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik pobijajući isto zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP ), a koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), uz prijedlog da sud ovršenika uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

3. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijano rješenje o ovrsi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, dok je prema članku 23. stavak 1. točka 5. OZ-a ovršna isprava i ovršna javnobilježnička isprava, koja svojstvo ovršnosti stječe pod pretpostavkama propisanim odredbom članka 28. OZ-a.

6. Sukladno članku 54. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09, dalje u tekstu: ZJB-a) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dosjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha, dok prema stavku 6. istog članka isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Prema članku 59. ZJB-a sudionici u pravnom poslu mogu ispravu o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz članka 54. ZJB-a ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta.

7. Prema članku 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

8. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući materijalno pravo odredio ovrhu na nekretnini koja je u vlasništvu ovršenika, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu, temeljem i sukladno ovršnim ispravama- Ugovora o kreditu broj: 151-52/05 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, javnobilježnički solemniziranog po javnom bilježniku I. M. pod poslovnim brojem OU-6/06 dana 10. siječnja 2006., s potvrdom ovršnosti od dana 13. svibnja 2011., Ugovora o kreditu broj: 151-28/06 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, javnobilježnički solemniziranog po javnom bilježniku I. M. pod poslovnim brojem OU-731/06 dana 25. kolovoza 2006. i Aneksa broj I uz Ugovor o kreditu broj: 151-28/06 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran dana 20. rujna 2006. po javnom bilježniku I. M. iz V. G. pod brojem OU-731/06-2, s potvrdom ovršnosti od dana 13. svibnja 2011., u kojima su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz koje proizlazi postojanje novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži i u kojoj je nekretnina koja je predmet ovrhe opisana identično upisu u zemljišnim knjigama.

9. Odredbom članka 32. stavak 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, dok je stavkom 4. istog članka, između ostalog, propisano da za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu priložio privatnu ispravu-Ugovor o ustupu tražbine zaključen dana 5. lipnja 2014. između H. A. A. B. d.d., kao cedenta, i H. A. d.o.o, kao cesionara, solemniziran po javnom bilježniku M. J. iz Z. 5. lipnja 2014. pod poslovnim brojem OV-1676/14-2, te Aneks Ugovora o ustupu tražbine zaključen dana 19. ožujka 2015. između H. A. A. B. d.d., kao cedenta, i H. A. d.o.o, kao cesionara, solemniziran po javnom bilježniku M. J. iz Z. dana 19. ožujka 2015. pod poslovnim brojem OV-642/15-2, kojim ispravama je ovrhovoditelj dokazao da je ovlašten voditi ovršne postupke radi naplate tražbine iz citiranih Ugovora protiv ovršenika.

10.1. Prema tome, ovrhovoditelj je, sukladno citiranoj odredbi članka 32. stavak 1. OZ-a dokazao da je predmetna tražbina prešla na njega.

11. Odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) propisano da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno.

12. U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je zatražio i prvostupanjski sud pobijanim rješenjem o ovrsi odredio ovrhu, među ostalim, i radi naplate zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 25.156,09 kuna obračunatih na ime redovne kamate. Sukladno citiranim zakonskim odredbama članka 31. stavka 1. ZOO-a, zabranjeno je ugovaranje i određivanje naplate zateznih kamata na dospjele, a neisplaćene kamate, radi čega je, u dijelu koji se odnosi na ovršnu ispravu nastalu u razdoblju primjene ZOO-a, rješenje o ovrsi u tom dijelu nezakonito, točnije, u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos od 11.664,26 kuna na ime redovnih kamata.

13. Naime, ovrhovoditelj može osnovano potraživati isplatu dugovanih iznosa prema izvodima iz poslovnih knjiga, ali pri tome treba voditi računa da je zabranjen anatocizam, te da na dospjele neisplaćene iznose glavnice može potraživati samo kamate sukladno Ugovoru, te sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

14. Stoga je valjalo djelomično uvažiti žalbu ovršenika u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zakonskih zateznih kamata na obračunate redovne kamate u iznosu od 11.664,26 kuna, i u tom dijelu pobijano rješenje o ovrsi ukinuti te u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbiti kao neosnovan, temeljem odredaba članka 380. točka 3. ZPP-a. U preostalom dijelu, u kojem nisu ostvareni žalbeni razlozi ovršenika kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu ovršenika valjalo je odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu pobijano rješenje o ovrsi potvrditi, temeljem odredaba članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi s člankom 21. OZ-a.

15. S obzirom da je uvažena žalba ovršenika u dijelu protiv rješenja o ovrsi te da je djelomično rješenje o ovrsi ukinuto i prijedlog za ovrhu djelomično odbijen, temeljem odredaba članka 166. stavka 2. ZPP-a, u svezi s odredbama članka 21. OZ-a valjalo je odlučiti o troškovima ovrhe.

16. Odredbom članka 35. ZPP-a, koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 21. OZ-a, propisano da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda i u drugim slučajevima predviđenim u tom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Stavkom 2. propisano je da kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

17. Sukladno citiranim odredbama, kako u konkretnom slučaju ovrhovoditelj potražuje glavnicu, kamate i troškove, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir vrijednost glavnog zahtjeva, odnosno iznos od 1.891.546,75 kuna.

18. Slijedom navedenog, pravilno primjenjujući odredbe članka 14. OZ-a, odgovarajuće odredbe ZPP-a, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), i s obzirom na vrijednost predmeta spora, ovrhovoditelju je trebalo priznati za sastav prijedloga za ovrhu1892 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos od 18.920,00 kuna, kojem iznosu je onda pridodan iznos od 4.730,00 kuna na ime PDV-a, na koji način se došlo do iznosa od 23.650,00 kuna, kao i trošak izdavanja ovjerenog zk izvatka u iznosu od 20,45 kuna, trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje u iznosu od 2.500,00 kuna, odnosno, sveukupno 26.170,45 kuna. Stoga je za više traženi iznos od 27.905,11 kuna zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova trebalo odbiti kao neosnovan.

19. Uvažavajući činjenicu da je ovršenik u žalbenom postupku uspio samo u dijelu koji se, u odnosu na odluku o glavnoj stvari, odnosi samo na dio kamata, (zbog čega je sud jednom odlukom odlučio i o troškovima postupka), ovršeniku ne pripada trošak žalbenog postupka.

20. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku koji je bio nužan za vođenje ovog ovršnog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. OZ-a).

U Splitu 21. rujna 2021.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.