REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 61 Pž-3481/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SRC SI d.o.o. iz Republike Slovenije, Ljubljana, Tržaška cesta 116, OIB 71027293801, kojeg zastupa punomoćnik Danijela Božić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 39, protiv 1. tuženika IDE VT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik VT, odvjetnik u [adresa]. tuženika VT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mate Manola, odvjetnik u [adresa], radi pobijanja dužnikove pravne radnje, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1011/2019 od 21. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1011/2019 od 21. svibnja 2021. u dijelu točke I.I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je u odnosu na tužitelja bez pravnog učinka Bračni ugovor sklopljen između prvotuženika NT i drugotuženika VT **.**.2006., ovjeren u potpisu od strane javnog bilježnika Ljiljane Herceg iz Zagreba, Đorđićeva 13 pod poslovnim brojem ovjere OV-7142/2006; OU-221/2002 u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeve tražbine po osnovi naknade štete u iznosu od 6.177.686,42 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u iznosu od 960.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom i u iznosu od 163.333,33 EUR s pripadajućom zateznom kamatom i troškova ovog postupka, te u dijelu točke I.II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da je drugotuženik VT dužan trpjeti da tužitelj namiri navedenu tražbinu po osnovi naknade štete i troškova ovog postupka iz nekretnine: - 233. etaža, 25.2/16951.76 dijela nekretnine zk. tijela II u A – „dio građevine“ poslovnog i trgovačkom kompleksa pothodnika Esplanade s podzemnom garažom uključujući komunalne instalacije i priključke unutar zone obuhvata kompleksa pothodnik-Esplanade“ i to: lokal na etaži – 1, u planu bojan crveno, oznake E-41, površine 25,20 čm, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je kao zk. tijelo u I A upisano: „pravo građenja ispod površine dijela čk.br. 3689 i 3690/2 i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te ispod dijela čk.br. 3690/4 i to dijela u površini od 1371,98 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., - stan na trećem katu koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u površni od 114,90 izgrađen u stambenoj zgradi [adresa] a sagrađen na čest. br. 3013 i 3014 po novoj izmjeri čest.br. 2445 k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], - čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – kuća, površine 176 m2 i dvorište, površine 35 m2, čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1011/2019 od 21. svibnja 2021. u preostalom dijelu točke I.I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je u odnosu na tužitelja bez pravnog učinka Bračni ugovor sklopljen između prvotuženika NT i drugotuženika **.**.2006., ovjeren u potpisu od strane javnog bilježnika Ljiljane Herceg iz Zagreba, Đorđićeva 13 pod brojem ovjere OV-7142/2006; OU-221/2002 u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeve tražbine po osnovi povrata plaćenog u iznosu od 2.230.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, u preostalom dijelu točke I.II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da je drugotuženik VT dužan trpjeti da tužitelj namiri navedenu tražbinu po osnovi povrata plaćenog iz nekretnine: - 233. etaža, 25.2/16951.76 dijela nekretnine zk. tijela II u A – „dio građevine“ poslovnog i trgovačkom kompleksa pothodnika Esplanade s podzemnom garažom uključujući komunalne instalacije i priključke unutar zone obuhvata kompleksa pothodnik-Esplanade“ i to: lokal na etaži – 1, u planu bojan crveno, oznake E-41, površine 25,20 čm, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je kao zk. tijelo u I A upisano: „pravo građenja ispod površine dijela čk.br. 3689 i 3690/2 i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te ispod dijela čk.br. 3690/4 i to dijela u površini od 1371,98 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., - stan na trećem katu koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u površni od 114,90 izgrađen u stambenoj zgradi [adresa] a sagrađen na čest. br. 3013 i 3014 po novoj izmjeri čest.br. 2445 k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], - čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – kuća, površine 176 m2 i dvorište, površine 35 m2, čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao i u dijelu točke I.III. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška, te u točkama II. i III. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1011/2019 od 21. svibnja 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je u odnosu na tužitelja bez pravnog učinka Bračni ugovor sklopljen između prvotuženika NT i drugotuženika VT **.**.2006., ovjerenog potpisa od strane javnog bilježnika Ljiljane Herceg iz Zagreba, Đorđićeva 13 pod poslovnim brojem ovjere OV-7142/2006; OU-221/2002 i da je drugotuženik VT dužan trpjeti da tužitelj svoje potraživanje prema prvotuženiku NT po osnovi povrata plaćenog u iznosu od 2.230.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom i po osnovi naknade štete u iznosu od 6.177.686,42 kn s pripadajućom zateznom kamatom, u iznosu od 960.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom i u iznosu od 163.333,33 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, te troškove ovog postupka naplati iz nekretnine navedene u izreci ove odluke, kao i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak prvotuženiku NT u iznosu od 927.000,00 kn (točka II. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak drugotuženiku ST u iznosu od 920.000,00 kn (točka III. izreke); odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotuženika NT za naknadu parničnog troška u iznosu od 67.000,00 kn (točka IV. izreke) i odbijen je kao neosnovan zahtjev drugotuženika VT za naknadu parničnog troška u iznosu od 67.000,00 kn (točka V. izreke).

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud uz obrazloženje u bitnome kako nije ispunjena jedna od općih pretpostavki za pobijanje iz članka 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05; dalje: ZOO) jer tužiteljeva tražbina prema prvotuženiku NT nije dospjela.

3. Tužitelj je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi kako pobija navedenu presudu u dijelu u kome nije uspio u sporu (točke I., II. i III. izreke) zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se ona preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova tužitelju, uključujući i trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 166.250,00 kn. U žalbi u bitnome osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kako njegova tražbina nije dospjela ističući kako se u konkretnom slučaju radi o tražbini po osnovi ništetnog ugovora.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Presuda je u pobijanom dijelu (točke I. - III. izreke) ispitana na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Tužitelj je podnio tužbu za pobijanje dužnikove pravne radnje u smislu odredaba članka 66. ZOO-a kojom zahtijeva: 1) da se utvrdi da je u odnosu na tužitelja bez pravnog učinka Bračni ugovor od 12. rujna 2006. sklopljen između prvotuženika NT i drugotuženika VT (dalje: Bračni ugovor) i 2) da je drugotužeik VT dužan trpjeti da tužitelj namiri svoju tražbinu prema prvotuženiku NT u iznosu od 2.300.000,00 EUR po osnovi povrata plaćenog, tražbinu u iznosu od 6.177.686,42 kn, 960.000,00 EUR i 163.333,33 EUR po osnovi naknade štete i tražbinu po osnovi troškova ovog postupka iz njegovih nekretnina.

8. U odnosu na tražbinu po osnovi naknade štete u iznosu od 6.177.686,42 kn, 960.000,00 EUR i 163.333,33 EUR i troškova ovog postupka, pobijana presuda je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni nikakvi razlozi. Međutim, u konkretnom slučaju su ispunjeni uvjeti za donošenje odluke u skladu s odredbama članka 373.a ZPP-a jer iz isprava u spisu proizlazi kako u trenutku podnošenja tužbe tužiteljeva tražbina po navedenim osnovama nije dospjela.

9. Dospjelost vjerovnikove (novčane) tražbine, kao jedna od općih pretpostavki pobijanja iz članka 66. stavka 1. ZOO-a, nastupa u trenutku od kojega je vjerovnik ovlašten zahtijevati njezinu isplatu, dakle, u trenutku kada je nastupio rok za ispunjenje dužnikove obveze. Iz odredbe članka 66. stavka 1. ZOO-a proizlazi kako se može pobijati svaka dužnikova pravna radnja bez obzira na to je li vjerovnikova tražbina nastala prije ili poslije poduzimanja te radnje. Dakle, dopušta se pobijanje i onom vjerovniku čija je tražbina nastala poslije poduzimanja dužnikove pravne radnje koja se pobija, a ne samo onom vjerovniku čija je tražbina već nastala i postojala prije nego što je dužnik poduzeo pobijanu pravnu radnju. Međutim, dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu mora postojati u trenutku podnošenja tužbe (pravno shvaćanje zauzeto na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održanoj 24. svibnja 2021.).

10. U odnosu na tražbinu po osnovi naknade štete, iz spisa u bitnome proizlazi kako je u postupku koji je pred prvostupanjskim sudom vođen pod poslovnim brojem P-17/2007 (kasnije pod novim poslovnim brojem P-565/2017), pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-565/2017 od 9. srpnja 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao vjerovnika za isplatu iznosa od 1.184.291,88 EUR (224.291,88 EUR i 960.000,00 EUR) i iznosa od 6.177.686,42 kn po osnovi naknade štete od prvotuženika NT. Dakle, pravomoćno je utvrđeno da ne postoji tužiteljeva tražbina prema prvotuženiku NT po osnovi naknade štete što žalitelj niti ne dovodi u pitanje.

11. Osim toga, niti tužiteljeva tražbina po osnovi troškova ovog parničnog postupka nije dospjela u trenutku podnošenja tužbe (3. siječnja 2007.) jer u tom trenutku još nije niti odlučeno o troškovima ovog parničnog postupka. Naime, da bi tražbina s osnove troškova postupka bila dospjela za isplatu, i u tom smislu bila pretpostavka pobijanja pravnih radnji sukladno odredbi članka 66. stavka 1. ZOO-a, tražbinu s osnove zahtijevanih troškova postupka mora odrediti sud rješenjem, s obzirom na činjenicu da sud primjenom odredaba pravila parničnoga postupka, mora odrediti osnovanost i visinu troškova na koje će tužitelj imati pravo u određenom postupku. Dakle, dok sud pravomoćno ne odluči koje od zahtijevanih troškova u određenom postupku tužitelj osnovano zahtijeva i u kojoj visini, nije ispunjena pretpostavka koju zahtijeva odredba članka 66. stavka 1. ZOO-a, jer tužitelj nije vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2642/12-3 od 26. travnja 2012. i Pž-7115/2017-6 od 14. listopada 2020.). Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva usmjeren na pobijanje Bračnog ugovora u dijelu koji je potreban radi namirenja tužiteljeve tražbine po osnovi naknade štete i troškova ovog parničnog postupka. Zbog toga je u odnosu na taj dio valjalo na, temelju odredaba članka 373.a ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude te odlučiti kao u izreci ove presude.

12. Međutim, žalitelj osnovano ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije dospjela njegova tražbina prema prvotuženiku NT u iznosu od 2.300.000,00 EUR s pripadajućim kamatama. U odnosu na tu tražbinu je također pred prvostupanjskim sudom vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-17/2007 (kasnije pod novim poslovnim brojem P-565/2017). U tom postupku je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-565/2017 od 9. srpnja 2018. prvotuženiku NT naloženo platiti tužitelju iznos od 2.230.000,00 EUR s pripadajućom kamatom po osnovi dijela ugovorene kupoprodajne cijene koji je neosnovano plaćen na temelju ništetnog Ugovora o prodaji poslovnog udjela društva Nove tehnologije d.o.o. od 6. rujna 2005. i njegovog Aneksa (dalje: Ugovor o prodaji). Dakle, pravomoćnom presudom je utvrđeno postojanje tužiteljeve tražbine prema prvotuženiku NT u iznosu od 2.230.000,00 EUR s pripadajućom kamatom po navedenoj osnovi. Nesporno je da je citirana presuda donesena nakon podnošenja tužbe u ovom postupku 3. siječnja 2007. i da je tom presudom prvotuženiku NT određen rok za dobrovoljno ispunjenje njegove tražbine (paricijski rok). Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je tužitelj kao vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze od prvotuženika NT kao dužnika tek protekom paricijskog roka koji je određen u citiranoj presudi zbog čega u trenutku podnošenja tužbe (3. siječnja 2007.) njegova tražbina nije dospjela. Naime, dospijeće navedene tražbine prvostupanjski sud pogrešno veže uz paricijski rok jer taj rok predstavlja rok za dobrovoljno ispunjenje činidbe iz kondemnatorne presude i istekom toga roka vjerovnik je ovlašten pokrenuti ovršni postupak radi prisilnog ostvarenja njegove novčane tražbine (članak 29. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20). Osim toga, za pobijanje dužnikovih pravnih radnji Zakon o obveznim odnosima ne zahtijeva vođenje postupka prisilne naplate vjerovnikove tražbine kao preduvjeta pobijanja, a vjerovnikova tražbina ne treba biti utvrđena pravomoćnom presudom, niti treba biti ovršna. Vjerovnikova tražbina mora biti dospjela, a ta pretpostavka je, prema stajalištu ovoga suda, u konkretnom slučaju ispunjena kao što to osnovano ističe žalitelj. Naime, činjenična i pravna osnova navedene tražbine je povrat plaćenog dijela kupoprodajne cijene koji je tužitelj platio prvotuženiku NT po osnovi ništetnog Ugovora o prodaji. Ništetnost ugovora nastupa po samom zakonu (ex lege) čim se pri njegovom sklapanju pojavi neki od razloga ništetnosti pa je ugovor ništetan već u trenutku njegova sklapanja (ex tunc). Ništetni ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke, odnosno pravne učinke koje bi on proizvodio da je valjan. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1. ZOO-a). Citiranom odredbom propisana je obveza restitucije u slučaju ništetnosti ugovora koja nastaje po samom zakonu (ex lege) u trenutku u kojemu je vjerovnik ispunio svoju obvezu iz ništetnog ugovora. Dakle, od tog trenutka vjerovnik takve obveze ima pravo zahtijevati povrat svega što je dao na temelju ništetnoga ugovora. Konkretno, to znači da je tužitelj koji je nesporno ispunio svoju obvezu isplate dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 2.230.000,00 EUR na temelju ništetnoga Ugovora o prodaji imao pravo zahtijevati vraćanje toga iznosa od trenutka kada je taj iznos plaćen prvotuženiku NT, a ne tek od trenutka pravomoćnosti citirane presude, a pogotovo ne tek po isteku paricijskog roka iz citirane presude kao što je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je tužiteljeva tražbina dospjela tek protekom paricijskog roka iz citirane presude, prvostupanjski sud je propustio utvrditi odlučnu činjenicu kada je tužitelj kao vjerovnik ispunio svoju obvezu plaćanja dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 2.230.000,00 EUR prvotuženiku NT. Iz isprava u spisu proizlazi kako je tužitelj platio navedeni iznos sukcesivnim uplatama 13. rujna 2005., 21. rujna 2005., 31. ožujka 2006. i 28. travnja 2006., a od tih datuma je citiranom pravomoćnom presudom prvotuženik NT obvezan i na isplatu zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 2.230.000,00 EUR. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 3. siječnja 2007. proizlazi da su navedene uplate obavljene prije toga iz čega slijedi zaključak kako je u tom trenutku dospjela tužiteljeva tražbina povrata iznosa od 2.230.000,00 EUR koji je prvotuženiku NT plaćen na temelju ništetnog ugovora. Stoga je, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, ta tražbina bila dospjela u trenutku podnošenja tužbe čime je ispunjena prva opća pretpostavka za pobijanje iz članka 66. stavka 1. ZOO-a.

14. Budući da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava pogrešno utvrdio kako nije ispunjena prva opća pretpostavka za pobijanje, prvostupanjski sud je propustio utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ispunjene preostale opće pretpostavke za pobijanje koje moraju biti kumulativno ispunjene. Osim toga, prvostupanjski sud je propustio utvrditi je li ispunjena barem jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO-a. Stoga je zbog navedene pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je, uzevši u obzir navedeno, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti pobijani dio presude naveden u točki I. izreke ovog rješenja. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i u odnosu na pobijani dio odluke o troškovima (točka I. izreke ovog rješenja).

15. S obzirom na to da je ovaj sud djelomično ukinuo pobijani dio presude, to je, u skladu s odredbama članka 166. stavcima 3. i 4. ZPP-a, prvostupanjskom sudu ostavljeno da u konačnoj odluci odluči o troškovima ovog žalbenog postupka (točka II. izreke ovog rješenja).

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, uzevši u obzir navedeno, utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ispunjene preostale opće pretpostavke za pobijanje. Ako utvrdi da su te pretpostavke ispunjene, utvrdit će je li u konkretnom slučaju ispunjena barem jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO-a. Nakon provedenog dokaznog postupka donijet će novu pravilnu i zakonitu odluku o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva iz točke I. izreke ovog rješenja i troškovima postupka, koju će jasno i valjano obrazložiti (članak 338. stavak 4. ZPP-a).

Zagreb, 20. rujna 2021.

Predsjednik vijeća

Jagoda Crnokrak