Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-252/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Josipu Frajliću, u pravnoj stvari tužiteljice V.V.B. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S.M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M.&P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika PBZ d.d., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D.L., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. veljače 2021. poslovni broj 18 Pr-6764/2020-8, 20. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. veljače 2021. poslovni broj 18 Pr-6764/2020-8 i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Ovaj sud se proglašava nenadležnim.

II. Provedene radnje se ukidaju, a tužba se odbacuje.

III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku 15 dana."

2. Tužiteljica pobija rješenje suda prvog stupnja u cijelosti pozivajući se na sve propisane žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 u nastavku teksta: ZPP). Predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U žalbi u bitnome navodi da se u predmetnom slučaju radi o sporu koji je nastao iz ugovora o radu sklopljenog između stranaka, tj. sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanju na rad te da je, za ocjenu pravne valjanosti arbitražne klauzule iz čl. 17. Ugovora o radu sklopljenog između stranaka odlučno da li je prema odredbi čl. 3. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" broj 88/01) spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad arbitrabilan (pri tome se poziva na važeću sudsku praksu).

4. U kontekstu navedenoga potrebno je istaći da u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o arbitraži, arbitrabilnost ne postoji ako se radi o sporu za koji je zakonom izrijekom predviđena samo sudska zaštita prava i ako se radi o sporu o pravu koje je uređeno strogim propisima i kojim pravom stranke ne mogu slobodno raspolagati. Nastavno, kada se radi o sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu izrijekom je propisana sudska nadležnost, a pitanje otkaza ugovora o radu propisano je strogim odredbama Zakona o radu te "pravom na otkaz ugovora o radu“ stranke ne mogu slobodno raspolagati iz čega bi proizlazilo da spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao nije arbitrabilan te da arbitražna klauzula iz čl. 17. ugovora o radu nije valjana.

5. Dakle, odredbu čl. 136. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17) da stranke radnog spora rješavanje istog sporazumno mogu povjeriti arbitraži je potrebno tumačiti povezano sa naprijed citiranom odredbom iz čl. 3. st. 1. Zakona o arbitraži na način da se arbitraži može povjeriti na rješavanje samo radni spor koji je arbitrabilan, a u predmetnom slučaju se ne radi o takvom sporu o čemu ukazuje i praksa najvišeg pravosudnog tijela u Republici Hrvatskoj.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba tužiteljice je osnovana.

8. Nisu bile ostvarene pretpostavke za odbacivanje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

9. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica 13. srpnja 2020. podnijela tužbu protiv tuženika navodeći da je protiv odluke o otkazu ugovora o radu u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava o kojem se poslodavac nije očitovao u zakonskom roku slijedom čega je podnijela tužbu radi utvrđenja da je odluka o otkazu od 28. svibnja 2020. nedopuštena, te da ju tuženik vrati na njezino radno mjesto.

10. Nastavno proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, istakao prigovor apsolutne nadležnosti suda obrazlažući isti time da su čl. 17. Ugovora o radu broj 1061/17 od 3. ožujka 2017. godine ugovorne strane, ovdje tužiteljica i tuženik ugovorili da će sva pitanja iz tog ugovora ili iz radnog odnosa odnosno u svezi s radnim odnosom rješavati sporazumno, a u slučaju nemogućnosti sporazumnog rješavanja da je ugovorena nadležnost arbitraže za rješavanje radnih sporova u sastavu i na način predviđen odredbama u trenutku važećeg kolektivnog ugovora sklopljenog između sindikata radnika PBZ d.d. i PBZ d.d. te da su se stranke suglasile da se naprijed citirana odredba ugovora o radu (čl. 17.) smatra arbitražnom klauzulom u smislu čl. 6. Zakona o arbitraži.

11. Sud prvog stupnja nakon što je proveo dokazni postupak zaključuje da je u predmetnom slučaju ugovor o arbitraži zaključen u obliku arbitražne klauzule (čl. 17. Ugovora o radu) sukladno čl. 6. Zakona o arbitraži slijedom čega temeljem čl. 16. Zakona o parničnom postupku odlučuje o odbacivanju tužbe smatrajući da sud nije nadležan za rješavanje ovoga spora.

12. Naprijed izneseno utvrđenje suda prvog stupnja o ostvarenosti pretpostavki za odbacivanje tužbe, ukidanje provedenih radnji te proglašavanje nenadležnim nije osnovano.

13. Naime, sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o arbitraži stranke mogu ugovoriti arbitražu za rješavanje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati.

14. Utvrđenje ovog žalbenog suda je da spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza o ugovoru o radu nije spor o kojem ugovorne strane iz ugovora o radu mogu slobodno raspolagati.

15. U tom pravcu valja istaknuti da je Zakonom o radu propisana sudska zaštita prava iz radnog odnosa, a posebno prava koja se odnose na pitanja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu na način iz kojeg proizlazi da se radi o prisilnim odredbama te je utvrđenje ovog suda da se radi o pravu kojim ugovorne strane iz ugovora o radu ne mogu slobodno raspolagati, a niti rješavanje takvog spora povjeriti arbitraži.

16. Spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanje na rad nije arbitrabilan u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o arbitraži.

17. Stoga u predmetnom slučaju nije bilo moguće pozivom na odredbu iz čl.

17. Ugovora o radu zaključiti da je ugovorena valjana arbitražna klauzula i glede pitanja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.

18. Da je tome tako upućuje i sadržaj st. 4. čl. 17. Ugovora o radu kojim je određena mjesna nadležnost suda stvarno nadležnog suda u Z. u slučaju postojanja isključive nadležnosti suda za rješavanje pojedinih radnih sporova.

19. Slijedom naprijed izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja na osnovi čl. 380. toč. 3. ZPP i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

Osijek, 20. rujna 2021.

Sudac

Josip Frajlić, v.r.