Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž Ob-975/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V., OIB…, M., kojeg zastupa punomoćnica M. Š.-K., odvjetnica iz Z.¹, protiv tuženika 1/A.-M. D., OIB…, K., koju zastupa punomoćnik J. Č., odvjetnik iz Z.² i 2/Mlt. L. V., OIB…, K., kojeg zastupa posebna skrbnica T. B. U., dipl.iur, zaposlena u Centru za posebno skrbništvo Z.², radi osporavanja očinstva, odlučujući o žalbi 1/tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P Ob-107/2020-25 od 16. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice 1/A.-M. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P Ob-107/2020-25 od 16. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

I Utvrđuje se da tužitelj G. V., OIB:…, nije otac maloljetnog tuženika L. V., OIB:…, kojeg je dana 26. lipnja 2014. godine rodila tužena A. M. D., OIB:…

II Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

III Nalaže se tužitelju G. V. i 1. tuženici A.-M. D. da Republici Hrvatskoj naknade troškove medicinskog vještačenja po DNA laboratoriju Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z., u iznosu od 8.000,00 HRK, uplatnom na žiro-račun Državnog proračuna, IBAN: HR12 10010051863000160, s pozivom na broj 64 6165-4462-10110720, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženica 1/A.-M. D. (dalje: 1/tuženica) je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 84/08, 123/08, 25/13, 89/19 - Odluka USRH i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), uz prijedlog da ovaj drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbaci, odnosno odbije tužbu u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Postupajući po žalbi u skladu s odredbom čl. 365. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 13/15, 09/19 – dalje: ObZ), ovaj sud je utvrdio da u postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

Nije ostvarena niti u žalbi istaknuta bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., jer odluka sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, kako će nastavno biti obrazloženo.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da su tužitelj i 1/tuženica bili u braku koji je sklopljen 17. svibnja 2014. u M., a razveden je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-22/2020-10 od 24. srpnja 2020.,

- da je tijekom trajanja tog braka 1/tuženica rodila sina L. V. 26. lipnja 2014. te sina A.

V. 15. travnja 2018.,

- da je 1/tuženica napustila tužitelja u rujnu 2019. te se nakon razvoda udala za D. D.¹ i dana 3. rujna 2020. rodila sina D. D.²,

- da je na temelju medicinskog vještačenja, odnosno nalaza i mišljenja DNA Laboratorija Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. utvrđeno da tužitelj nije biološki otac mlt. L. V., na temelju provedene

DNA analize iz uzoraka krvi i sline stranaka, dok jest biološki otac mlt. A. V.,

- da je tužitelj tužbi priložio Analizu Genomske DNA DNA Laboratorija G. d.o.o. od 18. rujna 2020., prema kojem ne bi bio otac niti mlt. A. V., ali iz očitovanja tog Laboratorija od 2. travnja 2021. proizlazi da su dostavljeni uzroci bili krivo označeni a moguće i pogrešno izuzeti, a naručitelj analize, majka tužitelja K. V., je uzroke poslala redovnom poštom te da za uzorke koje nije izuzela ovlaštena osoba tvrtke Genos d.o.o. odgovara isključivo naručitelj analize te su stranke koje na takav način zatraže utvrđivanje roditeljstva upozorene da taj nalaz nije dokaz na sudu,

- da je 1/tuženica iskazala da za vrijeme trajanja braka nije imala seksualne veze s drugim muškarcima te je rezultat vještačenja prema kojem tužitelj nije otac mlt. Leona objasnila tvrdnjom da je „netko potplaćen, odnosno da je u današnje vrijeme sve moguće potplatiti“.

7. Sud je na temelju odredbe čl. 401. ObZ, te čl. 51. st. 1. ObZ, zaključio da je zahtjev podnesen u zakonskom roku, te da je isti osnovan, a time je iste odredbe pravilno primijenio.

8. Neosnovano 1/tuženica u žalbi prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja.

9. Odredbom čl. 79. st. 1. ObZ propisano je, da tužbu radi osporavanja bračnog očinstva može podnijeti dijete, majčin muž ili majka djeteta, a tužbu radi osporavanja očinstva utvrđenog priznanjem može podnijeti dijete, muškarac koji je upisan u maticu rođenih kao otac djeteta ili muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ako istodobno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.

10. Iz navedenog je vidljivo, da ObZ aktivnu legitimaciju propisuje ovisno o tome je li očinstvo utvrđeno na temelju zakonske presumpcije da se djetetovim ocem smatra majčin muž, ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka, kako propisuje čl. 61. st. 1. ObZ, ili na temelju priznanja, kako propisuje čl. 62. ObZ.

11. Tužitelj se smatra ocem mlt. djece rođene u braku s 1/tuženicom, na temelju čl. 61. st. 1. ObZ, te mu pravo na tužbu radi osporavanja očinstva pripada na temelju čl. 79. st. 1., jer se dakle radi o bračnom očinstvu. Činjenica, da je brak tužitelja i 1/tuženice kasnije razveden, ne utječe na to pravo (presumpcija bračnog očinstva, kako je vidljivo iz čl. 61. st. 1. ObZ, postoji i tristo dana od prestanka braka, u kojem slučaju se također radi o bračnom očinstvu koje se osporava po čl. 79. st. 1. ObZ).

12. Nadalje, odredbom čl. 401. Obz propisano je da tužbu radi osporavanja očinstva djeteta rođenoga za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka može podnijeti majčin muž ako smatra da on nije biološki otac, i to u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanoga očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.

13. Iz navedenog jasno proizlazi da sintagma „majčin muž“ u navedenim odredbama označava osobu koja je bila majčin muž u vrijeme rođenja djeteta, odnosno na koju se odnosi presumpcija bračnog očinstva, a to je u konkretnom slučaju upravo tužitelj. 14. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 401. st. 1. ObZ, kada je ocijenjeno da je tužba podnesena u roku.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on u rujnu 2019. posumnjao u nevjeru svoje supruge, 1/tuženice, mada je sumnjao i ranije, ali je u očinstvo djece posumnjao u siječnju 2020. kada je saznao da je trudna.

16. Citirana zakonska odredba međutim rok od šest mjeseci ne veže za samu sumnju (koja još ne mora biti utemeljena) nego za saznanje za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva. Takva činjenica, u predmetnom slučaju, jest nalaz G. d.o.o. od 18. rujna 2020., a činjenica, da je tužba podnesena neposredno nakon dostave tog nalaza (6. listopada 2020.) ukazuje upravo na to da je tužitelj tada potvrdio svoje sumnje konkretnom činjenicom.

17. Nadalje, činjenice u postupku utvrđene su na valjan način, te ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

18. Način na koji je 1/tuženica osporila nalaz i mišljenje DNA Laboratorija Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. krajnje je paušalan i neutemeljen (predbacivanje korupcije kao notorne činjenice) pa sud osnovano nije provodio drugo predloženo vještačenje, a što je dostatno obrazloženo. Nalaz i mišljenje izrađeni su po ustanovi koja raspolaže vrhunskim stručnjacima te u njemu nema nikakvih nejasnoća niti nelogičnosti koje bi davale temelj sumnji.

19. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen. O istom je prvostupanjski sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud, pa nisu osnovani suprotni žalbeni navodi.

20. U skladu s navedenim, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.