Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-992/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. H. iz Z., OIB…, koju zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4135/18-50 od 1. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 20. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4135/18-50 od 1. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB:… isplatiti tužiteljici S. H. iz Z., OIB:… iznos od 129.491,73 kn, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 34.750,00 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tuženici dosude troškovi parnice uvećani za troškove žalbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U predmetnom postupku tužiteljica, kao vlasnica dvosobnog stana s nusprostorijama na drugom katu lijevo zgrade u Z., …, koji na temelju ugovora o najmu od 11. veljače 2011. koristi zaštićeni najmoprimac N. E., uz obvezu plaćanja zaštićene najamnine od 197,19 kn mjesečno, traži isplatu razlike do tržišnog iznosa najamnine koji bi mogla ostvariti za taj stan da nije bilo zakonskog ograničenja koje je nametnula tuženica.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tužiteljica vlasnica stana kako je prethodno navedeno, koji koristi zaštićeni najmoprimac N. E. a isti je potpisala K. M., njezina kći, uz obvezu plaćanja zaštićene najamnine od 197,19 kn mjesečno, pravo da K. M. koristi stan uz mogućnost preuzimanja obveza u smislu čl. 38. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, dalje - ZNS) koji ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme uz mogućnost otkaza isključivo pod uvjetima iz čl. 6. ZNS, a zaštićeni najmoprimac potvrđuje da u vlasništvu nema useljivu kuću ili stan,

- da je zaštićena najamnina prema izračunu od 20. rujna 2010. 197,19 kn mjesečno, a prema izračunu od 27. studenoga 2018. 201,22 kn mjesečno,

- da se tužiteljica obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora 28. svibnja 2018.,

- da je poreznim rješenjima od 19. listopada 2016. i 26. studenoga 2018. tužiteljici utvrđena osnovica te mjesečni predujam poreza i prireza na dohodak od najamnine u iznosu od 197,19 kn,

- da prosječna slobodno ugovorena najamnina, prema dopisu Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada od 18. prosinca 2018., za stanove koji se po površini, opremljenosti i položaju mogu usporediti sa spornim stanom za 2015. iznosi 296,24 Eur, za 2016. 514,91 Eur, za 2017. 513,15 Eur te za 2018. 548,43 Eur sve u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja ugovora, dok iz dopisa Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove imovinu Grada od 12. srpnja 2019. proizlazi da je prosječna najamnina za stanove u k.o. C. izraženo u Eur/m2, prema podatcima iz ugovora o najmu primljenima od strane javnih bilježnika, u 2015. 7,00 Eur, 2016. ,00 Eur, 2017, 8,5 Eur e 2018. 9,00 Eur, uz napomenu da se u užem centru postižu i cijene od cca 12 Eur/m2,

- da N. E. i K. M. nemaju nikakvih nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti, zajedno žive u stanu tužiteljice te N. E. prima socijalnu pomoć a K. M. plaću od 4.450,00 kn i naknadu za prijevoz od 360,00 kn, od čega veći dio odlazi na podmirenje dugova,

- da nije sporno da je N. E. zaštićeni najmoprimac odnosno ima položaj osobe iz čl. 30. st. 1. ZNS.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio, da je postupanjem tuženice došlo do miješanja u pravo vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN br. 18/97, 6799, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija). U postupanju tuženice, u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu, ima protupravnosti, jer takvo postupanje predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenog prava vlasništva.

9. Naime, sustav zaštićenog najma, uveden Zakonom o najmu stanova kojim se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014.).

10. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu. Vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, pri čemu upravo tržišna najamnina, predstavlja „odgovarajuću najamninu“ iz presude ESLJP „Statileo protiv Hrvatske“.

Vlasnik stana nema obvezu dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio za iznos tržišne najamnine jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće, s obzirom na to da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije niti mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju i visinu zaštićene najamnine na koju vlasnik ima pravo.

11. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, pri čemu su se stranke suglasile da se kao osnova koristi podatak o prosječnim najamninama Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada od 12. srpnja 2019., te tuženica nije imala primjedbe na izračun razlike iznosa najamnine sačinjen prema tim podatcima i umanjen za izdatke, poreze i prireze, kako je tužiteljica tražila, a na iste je pravilno primijenio citirano materijalno pravo, kada je tuženicu obvezao na isplatu.

12. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

13. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.