Poslovni broj Gž Ovr-214/2020-2



Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. H. iz P., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici J. T. odvjetnici iz Z., protiv ovršenice V. H. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnici L. S., odvjetnici iz P., rješavajući žalbu ovršenice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj 33 Ovr-798/2019-36 od 21. siječnja 2020. , 20. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj 33 Ovr- 798/2019-36 od 21. siječnja 2020.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog ovršenice za dopunu rješenja tog suda o obustavi ovršnog postupka poslovni broj 33 Ovr-78/2019- 33 od 2. prosinca 2019.

Protiv rješenja je žalbu podnijela ovršenica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje OZ).

U žalbi navodi da je u prijedlogu od 19. prosinca 2019. ukazala sudu da je propustio u rješenju o obustavi postupka ukinuti sve provedene ovršne radnje u skladu s odredbom čl. 72. st. 5. OZ-a. Osporava pravilnost stajališta suda prvog stupnja o utjecaju razloga za obustavu ovrhe na ukidanje provedenih ovršnih radnji te navodi da je ovrha postala nemoguća slijedom čega su izrečene novčane kazne u cijelosti bespredmetne i nesvrsishodne. Naglašava da je nekretnina na k.č. br. ....k.o. P. prodana u ovršnom postupku koji se vodio kod tog suda pod brojem Ovr-748/2019 prije negoli je sud izrekao navedene novčane kazne pa da nije postojao pravni interes ovrhovoditelja u konkretnoj stvari, štoviše da je bila dužna predati nekretninu u posjed kupcu iz tog ovršnog postupka. Stoga da održavanje rješenja o novčanoj kazni nema više nikakvo pravno uporište. Navodi da je u konstantnom strahu jer ako se novčane kazne ne bi mogle naplatiti iz njezinih primanja, kazne bi se po službenoj dužnosti zamijenile zatvorskom kaznom, što znači da joj prijeti kazna zatvora a da pritom nije u mogućnosti postupiti po nalogu suda. Tvrdi da ovrha nije obustavljena ukoliko nisu poništene i njezine pravne posljedice te da je sud dužan kad donese rješenje o obustavi postupka, odlučiti i o ukidanju provedenih ovršnih radnji.

Predlaže stoga pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti prijedlog, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

Žalba nije osnovana.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da u nazočnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopunu rješenja o obustavi ovršnog postupka.

Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, ovaj ovršni postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju ovršne isprave te je doneseno rješenje o ovrsi 4. svibnja 2018. poslovni broj Ovr-3005/2018-2 kojim je naloženo ovršenici da u roku od 8 dana uspostavi prijašnje suposjedovno stanje na način da ovrhovoditelju preda jednu garnituru po 14 ključeva koji otvaraju sva vrata svih četiriju apartmana u prizemlju obiteljske kuće na kč. br. ... upisane u zk. ul. br. ... k.o. P., te je zapriječeno ovršenici da će protiv nje izreći novčanu kaznu ako ne ispuni ovu nenovčanu obvezu, u skladu s odredbom. čl. 262. st. 1. i 2. OZ-a. Nadalje je utvrđeno da ovršenica nije postupila po rješenju o ovrsi te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kn pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja od 12. studenoga 2018. i istovremeno zapriječena nova novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kn ukoliko u daljnjem roku ne ispuni obvezu iz ovršne isprave. Također je utvrđeno da je rješenjem od 13. rujna 2019. ovršenici izrečena nova novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kn te je povodom žalbe ovršenice ovaj sud rješenjem od 20. rujna 2021. poslovni broj Gž Ovr- 923/2019 potvrdio prvostupanjsko rješenje o novčanoj kazni. Utvrđeno je i to da je protiv stranaka vođen ovršni postupak radi predaje u posjed nekretnine kč. br. ... k.o. P. u postupku Ovr-864/019 te je provedeno uredovanje 29. studenoga 2019. kada je nekretnina predana u posjed kupcu, društvu A. K . d.o.o. iz G. i nakon toga doneseno rješenje 2. prosinca 2019. kojim je ovršni postupak obustavljen.

Prema stajalištu suda prvog stupnja u nazočnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o ukidanju svih provedenih radnji pa tako i izrečenih novčanih kazni, u kojem smislu je ovršenica predložila dopunu rješenja o obustavi postupka, budući da ovršenica nije postupala po rješenju o ovrsi. Tako do obustave postupka nije došlo iz tog razloga, već stoga što su stranke iz ovog postupka iseljene na prijedlog treće osobe.

I prema stajalištu ovog suda u nazočnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za ukidanje provedenih ovršnih radnji, konkretno rješenja o izricanju novčanih kazni.

Naime, odredbom čl. 72. st. 1. OZ-a su propisani uvjeti prema kojima se ovrha obustavlja po službenoj dužnosti, u stavku 2. je propisano da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti, dok je stavkom 5. propisano da će rješenjem o obustavi ovrhe sud ukinuti sve provedene ovršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih osoba.

Prema odredbi čl. 4. st. 1. OZ-a sredstva ovrhe su ovršne radnje ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje ili osigurava. Prema odredbi čl. 262. OZ-a ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik se provodi izricanjem novčanih kazni, što znači da je novčana kazna predviđena kao sredstvo ovrhe u smislu odredbe čl. 16. st. 1. OZ-a. Stoga bi, po prijedlogu ovršenice, sud trebao zbog obustave ovrhe ukinuti provedene ovršne radnje pa time i rješenja o izrečenoj novčanoj kazni.

Međutim, radi se o rješenjima koja su postala pravomoćna, a donesena su iz razloga što ovršenica nije dobrovoljno ispunila obvezu iz ovršne isprave. U konačnici ni postupak nije obustavljen zato što je ovršenica postupila prema ovršnoj ispravi, već zato što je ovrha postala nemoguća, o čemu je doneseno pravomoćno rješenje primjenom odredbe čl. 72. st. 2. OZ-a.

Prema stajalištu ovog suda ukidanjem narečenih ovršnih radnji bi se diralo u stečena prava trećih osoba, budući da se sredstva ostvarena novčanim kaznama uplaćuju u državni proračun, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 72. st. 5. OZ-a za donošenje rješenja o ukidanju svih provedenih ovršnih radnji, kako to sugerira ovršenica u prijedlogu za dopunu rješenja. Na žalbene navode ovršenice o tome da nije mogla postupiti u skladu s nalogom suda te da je bila dužna predati nekretninu u posjed kupcu, dakle trećoj osobi, valja odgovoriti da ti navodi ne mogu biti predmetom razmatranja u ovom stadiju postupka, budući da je ovršenica te iste navode isticala bez uspjeha u žalbi protiv rješenja o ovrsi te u žalbama protiv rješenja o izrečenoj novčanoj kazni. Nije točno da se uz obustavu ovrhe moraju poništiti i sve pravne posljedice koje su prije toga nastale, jer je propisan izuzetak koji postoji radi zaštite prava trećih osoba koja su u tom ovršnom postupku stečena, a koji se primjenjuje u ovom slučaju.

Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenice odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 20. rujna 2021.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan