Poslovni broj: UsI-2166/21-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice Općine M.-K., M., koju zastupa opunomoćenica-radnica M. J., protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Š., uz sudjelovanje zainteresirane osobe P. M. d.o.o. Z., kojega zastupa opunomoćenik J. S., odvjetnik u O.d. R. i k. j.t.d. Z., radi ovrhe naknade za uređenje voda, 20. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-363-03/20-01/29, URBROJ: 2182/1-15/2-21-4 od 6. svibnja 2021.
Obrazloženje
Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), po žalbi zainteresirane osobe, poništena su rješenja tužiteljičinog Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-363-01/20-03/6, URBROJ: 2182/18-04/1-20-3 od 27. srpnja 2020. (dalje: rješenje o prigovoru) i KLASA: UP/I-363-01/20-03/6, URBROJ: 2182/18-04/9- 20-1 od 3. srpnja 2020. (dalje: rješenje o ovrsi) i predmet je vraćen na ponovni postupak.
Rješenjem o prigovoru je odbijen prigovor ovršenika (ovdje zainteresirane osobe) na rješenje o ovrsi kojim mu je određena ovrha na temelju vjerodostojne isprave-knjigovodstvenog izlista stanja njegovoga duga po osnovi naknade za uređenje voda od 3. srpnja 2014. do 3. srpnja 2020., za ukupan iznos duga 245.705,73 kn (od čega glavnice, zatezne kamate i troška ovrhe u iznosima navedenima u tomu rješenju o ovrsi).
Tužitelj, u pravodobnoj tužbi i na raspravi, u bitnome, navodi kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude, a tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.
Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
Na temelju članka 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS-a), ovaj sud je pozvao zainteresiranu osobu da sudjeluju u ovome sporu, dostavivši joj tužbu na odgovor, koji nije podnijela.
Traženju uvodno imenovanog opunomoćenika zainteresirane osobe da mu se dostavi tužba sa prilozima, nije udovoljeno, jer je isto toj osobi već bilo otpremljeno prije nego što se on javio u ovome sporu kao opunomoćenik, dok iz dostavnice u spisu proizlazi da je po toj otpremi dostava uredno izvršena.
Dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 10. rujna 2021., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a.
Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe koji nisu opravdali izostanak (članci 37. stavak 3. i 39. stavak 2. ZUS-a).
U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka dostavljenog uz tuženikov odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Tužitelj (u tužbi) i tuženik (u osporenom rješenju) se pravilno pozivaju na zakonske odredbe koje su mjerodavne za ovu upravnu stvar ovrhe naknade za uređenje voda: članak 72. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, „Narodne novine“ broj 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16 i 127/17-dalje: ZFVG, članak 100. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, „Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/20, članci 140. do 142. Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20-dalje: OPZ, i članak 133. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09-dalje: ZUP.
Pritom tužitelj i tuženik različito tumače navedene zakonske odredbe.
Tužiteljevo je tumačenje da je vrsta isprave na temelju koje se u konkretnom slučaju može provesti ovrhu propisana alternativno (ovršna isprava ili vjerodostojna isprava - članak 140. OPZ) pa da je zakonito rješenjem o ovrsi ovrha određena na temelju vjerodostojne isprave (i to knjigovodstvenog izlista stanja duga zainteresirane osobe na ime naknade za uređenje voda) a pogrešno da je tuženikovo tumačenje iz osporenog rješenja prema kojemu da bi se ovrhu u konkretnom slučaju moglo odrediti samo na temelju ovršne isprave (i to izvršnog upravnog rješenja kojim je zainteresiranoj osobi obračunata obveza naknade za uređenje voda).
S obzirom na (u nastavku navedene) okolnosti ovoga konkretnog slučaja, ovaj sud drži pravilnim navedeno tuženikovo tumačenje zbog sljedećih razloga.
Vjerodostojna isprava, odn. knjigovodstveni izlist stanja duga, na temelju kojega je prvostupanjsko tijelo tužitelja u konkretnom slučaju odredilo ovrhu, s obzirom na sadržaj koji ima, može poslužiti jedino kao dokaz na okolnost pojedinih neplaćenih iznosa na ime dugovanja određene osobe iz određene osnove-konkretno dugovanja zainteresirane osobe iz osnove naknade za uređenje voda.
Vjerodostojna isprava nije dokaz na okolnosti osnove, iznosa, i dospjelosti same novčane obveze koju se ovršuje.
Stoga se ovrhu na temelju vjerodostojne isprave može odrediti kada ovršenik (ovdje zainteresirana osoba) ne spori koju od ovih prethodno navedenih okolnosti odn. kada se u spisu ovrhe nalazi kvalificirana odn. javna isprava koja je dokaz na ove okolnosti. To je upravo ovršna isprava tj., u konkretnom slučaju, izvršno rješenje, doneseno u upravnom postupku, kojim je zainteresiranoj osobi obračunata obveza naknade za uređenje voda.
U konkretnom slučaju, zainteresirana osoba je prije donošenje osporenog rješenja osporila navedene okolnosti, prigovarajući (i u prigovoru i u žalbi) da joj upravno rješenje o obračunu obveze naknade za uređenje voda nije dostavljeno. To je od utjecaja na izvršnost toga rješenja (članak 133. stavak 2. ZUP-a).
Navedeni se prigovor može otkloniti jedino samom ovršnom ispravom tj. upravnim rješenjem, kojim je zainteresiranoj osobi obračunata obveza naknade za uređenje voda, a koje je snabdjeveno potvrdom da je izvršno.
No, toga i takvoga rješenja nema u spisu koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Stoga je pravilno tuženik osporenim poništajnim rješenjem uputio prvostupanjsko tijelo tužitelja da, u ponovnom postupku, tj. pri eventualnom ponovnom određivanju predmetne ovrhe, rješenje o ovrsi donese na temelju navedene ovršne isprave a ne na temelju navedene vjerodostojne isprave.
Naime, u konkretnom su slučaju sporne okolnosti osnove, iznosa i dospjelosti novčane obveze koju se ovršuje; pa se navedenu vjerodostojnu ispravu može koristiti jedino kao dokaz pojedinih neplaćenih iznosa predmetne naknade za uređenje voda, ako je ista zainteresiranoj osobi obračunata upravnim rješenjem, na temelju kojega se može odrediti ovrhu samo ako je postalo izvršno (članak 72. stavak 2. ZFVG u vezi članka 133. ZUP-a).
Zato bi u spis predmetnoga upravnog postupka svakako trebalo uložiti to rješenje sa potvrdom da je izvršno.
U konačnici, a prema dosadašnjoj upravnoj i upravnosudskoj praksi upravnih stvari ove vrste, uvriježeno je određivanje ovrhe, ne na temelju navedene vjerodostojne isprave, nego baš na temelju navedene ovršne isprave (tako u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-4143/19-3 od 7. rujna 2020., Usž-5017/19-3 od 18. rujna 2020., Usž-717/20-2 od 14. svibnja 2020., Usž-3164/19-2 od 14. studenoga 2019., Usž-2065/19-2 od 16. svibnja 2019., Usž- 4276/18-2 od 6. prosinca 2018., Usž-4005/20-2 od 8. listopada 2020. i Usž-3880/16-2 od 11. srpnja 2018.).
Zbog navedenog je, na temelju članka 57. ZUS-a, presuđeno kao u izreci.
U Splitu 20. rujna 2021.
SUDAC
Milan Franić, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane odluke.
DNA:
1. tužitelju uz zapisnik o objavi
2. tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi
3. opun. z. o. uz zapisnike o raspravi i objavi
4. u spis
Rj./
1. Naplatiti sudsku pristojbu – po pravomoćnosti! 2.
Spis u kalendar 50 dana.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Tamara Taraš
