Poslovni broj: 15 UsI-1806/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) V. M. iz B., ipod 2) S. J. iz B., , oboje zastupanih poopunomoćenicama odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S.i M.S., sa

. sjedištem u S., , protiv tuženika Državnog inspektorata

Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevina, nakon javne i usmene rasprave zaključene 9. rujna 2021. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 17. rujna 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/1237, URBROJ: 443-02-03-12- 01-21-6 od 19. veljače 2021. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 22. travnja 2021. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/20-02/1237, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-6 od 19. veljače 2021. godine, tužitelji u bitnom najprije citiraju izreku osporenog rješenja, nakon čega ističu da je u istom pogrešno utvrđeno činjenično stanje, i na tako utvrđeno činjenično stanje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, s tim da tuženik samo paušalno navodi razloge kojima obrazlaže svoj akt, dok da je propustio utvrditi odlučne činjenice, što da je rezultiralo donošenje nezakonite odluke. Naime, u odnosu na prizemnu građevinu-kuhinju (br. 15) tlocrtnih dimenzija cca 6,30 x 3,10 m pod jednostrešnim kosim krovom te završni sloj betona debljine cca 5 cm, širine 4,00 m, duljine cca 190 cm, izgrađen duž istočne granice čest. zem. 811 k.o. B. (put) da je već jednom tužiteljima naređeno uklanjanje navedenih objekata, koji postupak da je okončan donošenjem rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/13-02/000964, URBROJ: 443-02-03-13-02/7-20-19 od 2. prosinca 2020. godine, kojim je postupak obustavljen jer je utvrđeno da su tužitelji ishodili rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-02/13-08/0063, URBROJ: 2181/11-07/2-14-0008 od 12. rujna 2014. godine. Stoga za navedene nekretnine da je već jednom vođen inspekcijski postupak od strane istog tijela, pa da ostaje nejasno na temelju čega se sada ponovno pokreće postupak protiv tužitelja u odnosu na iste građevine za koje je već donesena pravomoćna odluka,

pri čemu se tužitelji pozivaju na odredbu čl. 46. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, koju citiraju. Nadalje, u odnosu na objekte označene kao tipski kontejner (br. 13 i 14) izgrađene na južnom dijelu čest. zem. 811 k.o. B., kao i dvije mobilne kamp kućice smještene na južnom dijelu čest. zem. 811 k.o. B.(br. 19 i 20), tužitelji ističu kako su navedeni objekti uklonjeni i prije donošenja osporenog rješenja, a oni da su odmah po zaprimanju osporenog rješenja obavijestili tuženika pisanom obaviješću uz koju da je poslana i fotodokumentacija iz koje je razvidno da su postupili sukladno izreci iz osporenog akta. No, iako da su tužitelji uklonili predmetne objekte, navode kako isti u naravi predstavljaju mobilne kućice na kotačima s obzirom da zemljište na kojem se kućice nalaze ima odobrenje za pružanje usluga u kampu za ukupno 30

osoba, odnosno za 10 kamp jedinica, pa da ostaje nejasno na temelju čega se traži uklanjanje istih. Uslijed prethodno izloženog, da je očito kako je tuženik počinio niz bitnih povreda postupka, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i donio nezakonitu odluku, slijedom čega su tužitelji tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno su predložili i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljima.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 9. rujna 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

Na održanoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja istaknula je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno da osim uvida u dokumentaciju koja je priložena uz tužbu i onu koja se već nalazi u spisu tuženika, tužitelji da nemaju nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, slijedom čega je predložila zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno poništava osporeno rješenje tuženika, te je konačno popisala trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljima u naznačenom iznosu.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/20-02/1237, URBROJ:

443-02-03-12-01-21-6 od 19. veljače 2021. godine točkom 1. naređeno je tužiteljima pod 1) i 2) kao vlasnicima da u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja uklone - stambeni tipski kontejner (br. 13) izgrađen uz zapadnu granicu č.z. 811 k.o. B. i stambeni tipski kontejner (br. 14) izgrađen na južnom dijelu č.z. 811 k.o. B., oba pod dvostrešnim kosim krovom, tlocrtnih dimenzija cca 8,00 x 3,00 m, visine od okolnog terena do sljemena cca 3,00 m, priključena na elektroenergetsku mrežu i vodovod s riješenom odvodnjom otpadnih voda, - prizemnu građevinu-kuhinju (br. 15) tlocrtnih dimenzija cca 6,30 x 3,10 m, visine cca 2,90 m, debljine zidova cca 20 cm pod jednostrešnim kosim krovom, - dvije mobilne kamp kućice trajno smještene na južnom dijelu č.z. 811 k.o. B. (br. 19 i 20) priključene na elektroenergetsku mrežu, - natkrivenu drvenu konstrukciju (br. 18) tlocrtnih dimenzija cca 8,50 x 3,30 m pod jednostrešnim kosim krovom maksimalne visine cca 2,60 m koja se koristi kao teretana, a izgrađena je južno od prizemne građevine-kuhinje (br. 15) te – završni sloj betona debljine cca 5

cm, širine cca 4,00 m, debljine cca 190 m, izgrađen duž istočne granice č.z. 811 k.o. B. (put), što je sve izgrađeno na č.z. 811 k.o. B. bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, dok su točkama od 2. do 6. tužitelji upozoreni o posljedicama ukoliko ne postupe po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da su tužitelji vlasnici zemljišta, kao i građevina u odnosu na koje im je osporenim rješenjem tuženika naređena inspekcijska mjera uklanjanja istih.

Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja okolnosti koje oni problematiziraju u tužbi i to da je već ranije vođen inspekcijski postupak u kojem im je naređeno uklanjanje objekata za koje im se sada ponovno naređuje ista inspekcijska mjera, koji da je pravomoćno obustavljen, nadalje da su oni odmah nakon zaprimanja osporenog rješenja uklonili objekte označene brojevima 13, 14, 19 i 20, kao i da postoji odobrenje nadležnog tijela za pružanje usluga u kampu za ukupno 30 osoba, odnosno za 10 kamp jedinica, uslijed čega je sporno je li u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u svezi s čim je li pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa je sporna zakonitost osporenog rješenje tuženika u cijelosti.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.).

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim

Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe.

St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1.

ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana.

St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužiteljima kao vlasnicima da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja uklone predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužiteljima naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako su oni vlasnici konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku, tako ni tijekom ovog spora tužitelji nisu osporavali da su oni vlasnici predmetnih građevina u odnosu na koje im je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi im se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu, a isto tako tužitelji nisu osporavali da za konkretne građevine nisu ishodili potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, koja činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužiteljima naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelji ističu kako je u odnosu na identične građevine već jednom vođen upravni inspekcijski postupak od strane istog tuženika, koji da je okončan pravomoćnim rješenjem o obustavi postupka od 2. prosinca 2020., uslijed čega da ostaje nejasno zbog čega se sada osporenim rješenjem ponovno naređuje inspekcijska mjera uklanjanja, za kazati je kako sud ovakve prigovore smatra u cijelosti neosnovanima.

Naime, prema podacima spisa tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu, nedvojbeno proizlazi kako je postupak na koji se tužitelji pozivaju pokrenut 2013. godine u predmetu bespravnog građenja više građevina u sklopu kamp odmorišta

"Z. r." na k.č. 811 k.o. B., u kojem je doneseno rješenje, KLASA: UP/I-362-02/13- 02/00964, URBROJ: 531-07-1-3-1-1-13-03 od 19. lipnja 2013. godine kojim je tužiteljima kao investitorima naređeno uklanjanje više građevina izgrađenih na predmetnoj čestici bez potvrđenog glavnog projekta.

Nadalje, s obzirom da je Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, Ispostava S., upravo po zahtjevu tužitelja izdala rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-02/13-08/0063, URBROJ: 2181/1-11-07/2-14- 0008, pravomoćno 12. listopada 2014. godine, kojim je pak ozakonjena nezakonito izgrađena slobodnostojeća jednostavna poslovna zgrada i nezakonito izgrađene pomoćne zgrade, s tim da je poslovna zgrada u svrhu kampa u domaćinstvu ravnog krova, vanjske visine 2,66 m do horizontalne strehe, katnosti prizemlje, bruto površine 15,13 m (koja se koristi kao WC), a pomoćna zgrada – tuš, katnosti prizemlje, bruto površine 12,82 m2 dijelom natkrivena jednostrešnim krovom, vanjske visine 2,80 m do horizontalne strehe i vanjski roštilj površine 11,44 m2, dimenzija 9,35 x 1,45 m, rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/13-02/00964, URBROJ: 443-02-03-13-02/7- 20-19 od 2. prosinca 2020. godine obustavljen je postupak izvršenja inspekcijskog rješenja od 19. lipnja 2013. godine.

Međutim, od ključne je važnosti za predmetnu upravnu stvar neprijeporna činjenica i to da građevine u odnosu na koje se tužiteljima osporenim rješenjem od 19. veljače 2021. naređuje inspekcijska mjera uklanjanja, a koje su pobliže opisane u točki 1. istog, nisu ozakonjene naprijed citiranim rješenjem o izvedenom stanju, pa je sasvim jasno da je tuženik zakonito postupio kada je proveo inspekcijski postupak u odnosu na građevine za koje je tužiteljima osporenim aktom naredio uklanjanje.

Isto tako, za nadodati je kako prema podacima spisa proizlazi da su građevine izgrađene na k.č. 811 k.o. B. opisane prema rednim brojevima iz zapisnika s prvog inspekcijskog pregleda od 25. studenog 2020., slijedom čega građevine označene rednim brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 i 17 uopće nisu predmet inspekcijskog postupka u kojem je donijeto osporeno rješenje, već su te građevine predmet inspekcijskog postupka koji se vodi pod klasifikacijskom oznakom: UP/I-362- 02/21-02/34, dok je osporeni akt donesen u odnosu na građevine označene u citiranom zapisniku rednim brojevima 13, 14, 15, 18, 19 i 20, što sve proizlazi i iz zapisnika o pregledu dokumentacije od 16. veljače 2021. koji prileže spisu tuženika.

U odnosu na tužbene navode tužitelja u kojima oni ističu kako su odmah po zaprimanju osporenog rješenja uklonili građevine koje su u točki 1. izreke osporenog rješenja označene rednim brojevima 13, 14, 19 i 20, o čemu da su obavijestili tuženika dopisom koji je poslan preporučenom pošiljkom od 19. travnja 2021., za kazati je kako ovakve okolnosti nisu od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to stoga što takva okolnost samo znači da su oni u ostavljenom roku djelomično dobrovoljno izvršili osporeno rješenje, što može biti od utjecaja isključivo na izvršenje rješenja o uklanjanju, ali ne i na osporeni akt, pa kako su takve građevine nedvojbeno bile izgrađene u trenutku donošenja osporenog akta, potpuno je jasno da je tuženikov akt i u tom dijelu zakonit.

S prethodnim u vezi, za nadodati je kako prema podacima spisa proizlazi da je tuženik nakon zaprimljene navedene obavijesti od strane tužitelja dana 12. svibnja 2021. obavio kontrolni očevid na predmetnoj lokaciji, kada je utvrđeno da su tužitelji uklonili dvije mobilne kamp kućice trajno smještene na južnom dijelu k.č. 811 k.o. B., koje su bile priključene na elektroenergetsku mrežu i koje su u točki 1. izreke osporenog rješenja navedene pod rednim brojevima 19 i 20, međutim kontrolnim očevidom utvrđeno je da tužitelji nisu uklonili druge građevine u odnosu na koje im je osporenim rješenjem naređena inspekcijska mjera uklanjanja, što sve proizlazi iz zapisnika koji prileže spisu tuženika, zbog čega je tuženik osnovano zaključio da se nisu stekli uvjeti ni za donošenje rješenja o obustavi izvršenja osporenog rješenja.

Konačno, glede tužbenih navoda tužitelja u kojima ističu kako nije bilo mjesta donošenju rješenja o uklanjanju u odnosu na građevine označene rednim brojevima 13, 14, 19 i 20 u točki 1. izreke osporenog akta s obzirom da postoji odobrenje nadležnog tijela za pružanje usluga u kampu za ukupno 30 osoba, odnosno za 10

kamp jedinica, pri čemu se pozivaju na rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave S., KLASA: UP/I-335-

02/15-01/00084, URBROJ: 2181-01/08-02-15-0084 od 17. lipnja 2015. godine, za kazati je kako s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o građevinama kakve u vidu ima naprijed citirana odredba čl. 3. st. 1. toč. 10. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) za čije građenje je u smislu odredbe čl. 106. st. 1. istog Zakona potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, koju pak na temelju odredbe čl. 99. st. 1. tog Zakona izdaje Ministarstvo te upravno tijelo velikog grada, Grada Zagreba i županije nadležno za upravne poslove graditeljstva, uzimajući u obzir da je odredbom čl. 101. st. 2. Zakona propisano da dozvole za građevine 2. i 3., 2.a, 2.b, 3.a i 3.b na svom području izvan područja velikog grada izdaje upravno tijelo županije, to je sasvim jasno da je u konkretnom slučaju za područje otoka B. za izdavanje takvog akta nadležna županija Splitsko-dalmatinska, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava S., uslijed čega se rješenje na koje se tužitelji pozivaju i koje dostavljaju u privitku tužbe ni u kojem slučaju ne može smatrati aktom na temelju kojeg bi bila moguća gradnja građevina za koje im je osporenim rješenjem naređeno uklanjanje, niti građevinsku dozvolu takav akt može zamijeniti.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 17. rujna 2021. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba

u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog

suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja pod 1) i 2) odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S. i M. S., sa sjedištem u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 9. rujna 2021., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./

- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.