Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 35 Gž Ovr-577/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. R., OIB: …, iz S., protiv ovršenika M. R., OIB: …, iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, povodom žalbe ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Ovr-54/2021-5 od 7. lipnja 2021., dana 17. rujna 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Ovr-54/2021-5 od 7. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava s ovršenikova računa na račun ovrhovoditelja po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 12. svibnja 2021. temeljem Presude Općinskog suda u Metkoviću, br. P 548/12, Rješenja o ispravku te presude br. P 548/12 od 12.04.2013., ostavinskog Rješenja iza smrti I. R. br O 1208/15 i Ugovora o darovanju nekretnina od 18. ožujka 2019. između A. R. i ovršenika.

II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.250 kn, u roku 8 dana, dok se ovršenik odbija za više zatražene troškove u iznosu od 1.250,00 kn."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj "iz svih žalbenih razloga", uz prijedlog drugostupanjskom sudu da isto preinači i proglasi pljenidbu i prijenos dopuštenim.

3. Ovršenik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je ovrhovoditelj 12. svibnja 2021. zatražio izravnu naplate novčane tražbine putem FINA-e na temelju presude Općinskog suda u Metkoviću broj: P 548/12, rješenja o ispravku te presude od 12. travnja 2013., ostavinskog rješenja iza smrti I. R. br: O-1208/15 i Ugovora o darovanju nekretnina od 18. ožujka 2019. sklopljenog između A. R. i ovršenika, nakon čega je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći da ovršna isprava ne proizvodi učinke između ovrhovoditelja i ovršenika jer je donesena između ovrhovoditelja i sada pok. I. R., kojeg je naslijedio njegov sin, a otac ovršenika, A. R.. A. R. je ugovorom o darovanju određene nekretnine darovao ovršeniku, no ovršenik smatra da ugovor o darovanju nije ovršna isprava niti se isti može protegnuti na ovršnu ispravu u postupku Općinskog suda u Metkoviću. Ovrhovoditelj se očitovao na navedeni prijedlog i predložio da se isti odbije kao neosnovan, a sud prvog stupnja na temelju navedenog ocjenjuje da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu ovršnu ispravu koja nije ovršna u odnosu na ovdje ovršenika pa je na temelju čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona prihvatio ovršenikov prijedlog i ujedno mu dosudio troškove ovršnog postupka.

6. Ovrhovoditelj u žalbi ističe da mu A. R. nije kao nasljednik isplatio dosuđene troškove postupka, da je FINA odbila zahtjev za izravnu naplatu protiv tog dužnika uz obrazloženje da nema ništa na računu, i ujedno ovrhovoditelja uputila da podnese zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje ovršenika M. R. koji je na temelju Ugovora o darovanju stekao imovinu, uključujući i nekretnine iz pravomoćno okončanog spora. Smatra da je sve igra ovršenika i njegova oca A. R. kako bi ga onemogućili u ostvarenju njegovih prava te smatra da ovršenika, ako je dobio nekretnine na temelju darovnog ugovora, tereti i obveza da njemu isplati parnične troškove.

7. Ispitavši pobijano rješenje u smislu navoda žalbe i po službenoj dužnosti, ovaj sud nalazi da je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim opravdano prihvaćen, što žalbenim navodima, imajući u vidu vrstu postupka, mjerodavno pravo i utvrđene činjenice, nije s uspjehom dovedeno u pitanje.

7.1. Sud prvog stupnja pozvao se na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – nastavno: OZ), ovršenik u prijedlogu navodi odredbu čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ, dok prijedlog sadržajno ukazuje na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, koji je u ovom slučaju i ostvaren. 7.2. Točno je, kako u žalbi navodi ovrhovoditelj, da je uz zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelj, osim presude Općinskog suda u Metkoviću i rješenja o ispravku iste, FINA-i dostavio i rješenje o nasljeđivanju iza smrti I. R. te Ugovor o darovanju sklopljen između A. R. kao darovatelja i ovdje ovršenika M. R. kao obdarenika. Navedeno, međutim, ne mijenja zaključak da ovrhovoditelj nema pravo tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju ovršne isprave kojom mu je dosuđena novčana tražbina u vidu parničnih troškova na teret I. R..

7.3. Navedenom presudom Općinskog suda u Metkoviću-Stalne službe u Pločama broj: P-548/12 od 19. veljače 2013. troškovi su dosuđeni tužitelju koji je uspio u parnici, a presuda je donesena protiv tuženika I. R.. I. R. je nakon toga preminuo, a naslijedio ga je A. R., otac ovdje ovršenika. Stoga jedino on može biti obveznik plaćanja dužne tražbine ovrhovoditelju, a ne i ovršenik na kojeg se spomenuta presuda ne odnosi. Okolnost da je ovršeniku njegov otac A. R. darovao određene naslijeđene nekretnine (uključujući i nekretnine iz pravomoćno okončanog spora, na što u žalbi ukazuje ovrhovoditelj) ne znači da se presuda kao ovršna isprava odnosi na njega. Ovršna isprava djeluje prema dužniku i (nakon njegove smrti) njegovu nasljedniku, a to što je učinjenim darovanjem nasljednik A. R. umanjio svoju imovinu i time možebitno doveo u pitanje mogućnost prisilnog namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ne može biti predmetom rasprave u ovršnom postupku u kojem se postupa po propisanim, strogo formalnim pravilima, već u eventualnoj parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Jedan od uvjeta za provedbu ovrhe, pa tako i izravne naplate putem FINA-e, jest i postojanje ovršne isprave koja ovlašćuje ovrhovoditelja tražiti ovrhu protiv ovršenika. U konkretnom slučaju ne proizlazi da ovršna isprava ima takav učinak spram ovršenika M. R. da bi se na njegovim novčanim sredstvima mogla provesti izravna naplata jer ovršenik, premda je stekao nekretninu na temelju Ugovora o darovanju, nije obvezan predmetnom ovršnom ispravom.

7.4. Pitanje motiva za sklapanje ugovora o darovanju ne može biti predmetnom ovršnog postupka u kojem, kako je već navedeno, vrijedi načelo strogog formalnog legaliteta koje, među ostalim, štiti pojedinca od neosnovanog vođenja prisilne naplate u slučaju kada ovrhovoditelj ne raspolaže ovršnom ispravom prema njemu.

8. Budući da iz svega navedenog slijedi zaključak da ovrhovoditelj na temelju priloženih isprava nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, što proizlazi iz javnih isprava (sudskih odluka i rješenja o nasljeđivanju) koje se ne odnose na ovršenika, već na I. i A. R., osnovan je žalbeni razlog (na koji upućuje sadržaj predmetnog prijedloga) iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, slijedom čega je pobijano rješenje pravilno, u smislu daljnjih odredbi iz čl. 210. st. 1. i 2. te čl. 52. st. 4. OZ.

9. Budući da pored neosnovanosti žalbenih navoda nije ostvaren niti koji od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je u konačnici žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, sve primjenom čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ.

U Varaždinu 17. rujna 2021.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec, v.r.