REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 5 Us I-604/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice T. P. iz R., zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., R., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Z., zastupanog po službenoj osobi J. Č., radi pružanja ugostiteljskih usluga, 17. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
I.
Poništava se rješenje Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/I-040- 02/21-01/1, URBROJ: 529-06-03-02-08/1-21-1 od 5. svibnja 2021.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu 6.250,00 kn. kn (šesttisućadvjestopedestkuna), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima u ovome upravnom sporu.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog upravnog spora.
r i j e š i o j e
Odgađa se izvršenje rješenja Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/I-040- 02/21-01/1, URBROJ: 529-06-03-02-08/1-21-1 od 5. svibnja 2021. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tuženik je, pozivom na odredbu čl. 129. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP) poništio rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Rovinj, KLASA: UP/I-335-03/19-01/327, URBROJ: 2163-03-12- 02/2-19-4 od 26. lipnja 2019. (dalje: rješenje o odobrenju i/ili Iº rješenje 26. lipnja 2019.) kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu na adresi R., R. 6., uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo nepravilno primijenilo odredbu čl. 34. st. 2. tč. 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19; dalje: ZUD) budući da je u postupku izdavanja rješenja o odobrenju pogrešno utvrdilo da predmetni smještajni objekt tužiteljice ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja.
2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi iznosi razloge zbog kojih smatra da je pobijano rješenja tuženika nezakonito, a koji navodi su ispušteni iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavane odluke te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu ovoga upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Odredbom čl. 34. ZUD-a propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (st.1.). Rješenje o odobrenju izdat će se na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ZUD-u, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti (st. 2.).
8. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da objekt tužiteljice ispunjava uvjet iz čl. 34. st. 3. tč. 3. ZUD-a temeljem Uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. iz čl. 184. Zakona o gradnji (NN br. 115/13, 20/17; dalje: ZG), dok tužitelj smatra da se u prilog ispunjavanja ovog uvjeta trebalo priložiti uporabnu dozvolu izdanu sukladno čl. 136. ZG-a, a obzirom na izvedene građevinske radove na rekonstrukciji (adaptaciji) stana tužiteljice.
9. Poništavanje i ukidanje rješenja je izvanredni pravni lijek koji otvara mogućnost stavljanja izvan snage pravomoćnog rješenja, odnosno, kojim se omogućuje otklanjanje nezakonitosti u postupku rješavanja upravne stvari putem nadzora vlastite djelatnosti tijela koje je upravni postupak vodilo, ili češće, putem nadzora hijerarhijski višeg tijela uprave nad nižim i nakon proteka roka za žalbu.
10. Odredbom čl. 129. ZUP-a uređeno je pod kojim uvjetima i iz kojih razloga se mogu poništiti ili ukinuti nezakonita rješenja (čl. 129.), st. 3. istog čl. propisano je da se rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti u slučaju očite povrede materijalnog prava.
11. U smislu prethodno citirane odredbe ZUP-a, pod očitom povredom materijalnog prava podrazumijeva se da je rješenje (koje se poništava ili ukida) doneseno na temelju primjene neodgovarajućeg propisa ili neodgovarajuće odredbe materijalnog propisa, kao i situacije u kojima je nepravilno primijenjen odgovarajući materijalni propis.
12. Međutim, prilikom ocjene da li je u rješavanju upravne stvari došlo do povrede materijalnog propisa prema kojem je upravna stvar riješena ne ulazi se u preispitivanje činjeničnog stanja na koje je je primijenjen materijalni propis već ono ostaje onakvo kakvo je u postupku utvrđeno, bez obzira na to da li je isto možda utvrđeno netočno, nepravilno ili nepotpuno.
13. Dakle, primjenom odredbe čl. 129. st. 3. ZUP-a ne mogu se poništavati (ili ukidati) rješenja u kojima je očita povreda materijalnog prava uzrokovana pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem.
14. Stoga, kako iz obrazloženja pobijanog akta tuženika proizlazi da je rješenje o odobrenju poništeno jer je, po ocjeni tuženika, u provedenom prvostupanjskom postupku pogrešno utvrđeno da smještajni objekt tužiteljice ispunjava uvjete sukladno propisima kojim se uređuje gradnja, to je razvidno da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za poništavanje I° rješenja od 26. lipnja 2019. primjenom odredbe čl. 123. st. 3. ZUP-a.
15. Slijedom navedenog, Sud utvrđuje da je osporavanim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, na temelju odredbe čl. 58. st. 1. ZUS- a, valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i isto poništiti bez vraćanja na ponovni postupak, a čime je predmetna upravna stvar meritorno riješena te se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.
16. Uzevši u obzir navedeno, Sud nije našao potrebnim posebno cijeniti druge razloge zbog kojih tužiteljica smatra da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, pa stoga isti nisu izneseni u ovoj odluci.
17. Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa). Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe (2.500,00 kn - Tbr. 23. tč. 1. Tarife) te zastupanje na ročištu održanom 9. rujna 2021. (2.500,00 kn – Tbr. 23. tč. 2. Tarife) sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu 1.250,00 kn, odnosno sveukupno 6.250,00 kn.
18. Posljedično, budući da tuženik nije uspio u ovome sporu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova, na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a, valjalo odbiti kao neosnovan. 19. Uzevši u obzir da je presudom usvojen tužbeni zahtjev to je na, temelju odredbe čl. 26. st. 2. ZUS-a, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.
U Rijeci 17. rujna 2021.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).
