Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž Ob-612/2020-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Senije Ledić kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao člana vijeća i Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. i p. d.o.o. S., protiv tuženika M. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-944/2019-11 od 16. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-944/2019-11 od 16. lipnja 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I Utvrđuje se da je tužiteljica po osnovu bračne stečevine stekla vlasništvo 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine kat.čestica 2150/28, U. M. M. površine 623 m[2] , dvorište površine 150 m , stambena zgrada br.15 i 17. površine 473 m , ukupno površine 623 m[2] i to 26.suvlasnički dio sa neodređenim omjerom (E-25) povezan sa stanom u prizemlju desno, ulaz br.17, koji se sastoji od jedne sobe, kupaonice i hodnika u površini od 30,00 m[2] te pripadajućim spremištem u podrumu, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u zk.ul.br.15822, poduložak 26, k.o. G. Z., te je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice za 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine kat. čestica 2150/28, U. M. M. površine 623 m[2] , dvorište površine 150 m , stambena zgrada br.15 i 17. površine 473 m[2] , ukupno površine 623 m i to 26.suvlasnički dio sa neodređenim omjerom (E- 25) povezan sa stanom u prizemlju desno, ulaz br.17, koji se sastoji od jedne sobe, kupaonice i hodnika u površini od 30,00 m[2] te pripadajućim spremištem u podrumu, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u zk.ul.br.15822, poduložak 26, k.o. G. Z.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.612,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška."
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je prvostupanjska odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. ZPP, ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, dok na neke druge konkretne povrede postupka tuženik u žalbi ne upućuje.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje kako je po osnovi bračne stečevine stekla 1/2 dijela vlasništva stana u Z. pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude.
7. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, zaključio kako među strankama nije sporno da su bile u braku od 24. svibnja 1997. do 2. listopada 2019., te da je za vrijeme trajanja tog braka tuženiku dodijeljen predmetni stan rješenjem stambene komisije Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 21. listopada 1999. u kojem su kao članovi obiteljskog domaćinstva tuženika navedeni tužiteljica i zajednička kćer stranaka M. M., da bi potom 2. studenoga 2001. tuženik s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske sklopio kupoprodajni ugovor kojim je kupio predmetni stan za iznos od 30.830,28 kuna i to putem kredita s rokom otplate na 24 godine.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iz spisa proizlazi kako su stranke na ročištu od 3. lipnja 2020. učinile nespornim plaćanje rata za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali također i postojanje duga prema Republici Hrvatskoj, a da je dio rata kredita za otkup stana plaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice proizlazi i iz kartice salda konti – otvorenih stavki Republike Hrvatske, Ministarstva obrane za predmetni kupoprodajni ugovor, koju karticu je dostavio tuženik (list 30 spisa), jer najstarije potraživanje Republike Hrvatske datira iz mjeseca rujna 2003., dok je kupoprodajni ugovor sklopljen 2. studenoga 2001.
9. U takvoj činjeničnoj situaciji pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev, jer predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu po odredbi članka 252. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 162/98), na čiju primjenu s pravom upućuje tuženik, obzirom da je upravo to mjerodavni zakon koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetnog stana. Prema članku 253. stavku 1. istog zakona, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.
10. Pogrešno tuženik smatra kako bi predmetni stan trebao biti njegova vlastita imovina, jer se u konkretnom slučaju ne radi o pravu na otkup spornog stana za 0,00 kuna temeljem statusa ratnog vojnog invalida kao u sudskim odlukama koje je u prilog svojih tvrdnji tuženik priložio u spis, pa činjenica da je tuženiku omogućen otkup stana kao hrvatskom branitelju ne isključuje mogućnost da na takvom stanu postoji suvlasništvo stranaka kao bračnih drugova. Takav stav zauzet je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-748/2013-2 od 11. rujna 2018. Naprotiv, u situaciji kada tuženik nije dokazao da je rate iz ugovora o kupoprodaji stana podmirivao svojom vlastitom imovinom do rujna 2003., kada je nastao dug prema Republici Hrvatskoj, za zaključiti je da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu.
11. Zbog izloženih razloga pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
12. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tuženik nije osporio.
13. Zbog navedenog, po odredbi članka 368. stavka 2. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
Split, 17. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Senija Ledić, v. r.
