Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž Ovr-863/2019-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. L. iz L., OIB:..., zastupana po punomoćniku P. Ć., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice M. V. iz K., OIB:..., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku iz O. društva M. i partneri d.o.o. Z., radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovršenice, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-591/19 od 20. kolovoza 2019., 17. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-591/19 od 20. kolovoza 2019. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenice i to kč.br. 43/2 kuća br. 94 sa dvorištem u selu, kč.br. 44/3 oranica O. u selu i kč.br. 44/4 vrt O. u selu, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 31.250,00 kn sa zateznom kamatom od 17. travnja 2018. do isplate te radi naplate troškova ovršnog postupka koji su obračunati u iznosu od 1.912,00 kn.
Protiv rješenja je žalbu podnijela ovršenica pozivajući se na sve žalbene razloge, posebice razloge iz čl. 50. st. 1. t. 6. i 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ). Tvrdi da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena (točka 6.) te da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlaštena tražiti ovrhu protiv ovršenice (točka 7.). Navodi da je protiv presude koja predstavlja ovršnu ispravu podnijela reviziju te se predmet vodi u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pod brojem Rev- 2838/2018, ali još nije donesena odluka. Ističe da je donošenjem pobijanog rješenja sud postupio protivno odredbi čl. 75. st. 1. i 5. OZ-a, jer je odredio ovrhu na stvarima i pravima koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenice i njezinog sina N. V., kojeg uzdržava. Navodi da stanuje u kući koja je predmetom ovrhe zajedno sa svojim sinom o kojem brine, a da na ostalim nekretninama ne obavlja registriranu djelatnost, već ih koristi za uzgoj povrtnih kultura za osobne potrebe. Osim toga ukazuje i na odredbu čl. 80.b st. 2. OZ-a kojim su propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini pa ističe da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka, s obzirom na visinu iznosa tražbine ovrhovoditeljice te vrijednosti navedenih nekretnina. Naglašava da je ovrha određena na čak tri čestice ukupne površine 3.963 m2 sa izgrađenim građevinama, za namirenje tražbine u iznosu od 31.250,00 kn. Tvrdi da ovrhovoditeljica ničim nije učinila vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, te navodi kako ima redovita primanja, mirovinu. Naglašava i to da je osoba starije životne dobi, da faktično brine o svom sinu koji zbog bolesti nije u mogućnosti valjano se brinuti sam o sebi, a da ovrhovoditeljica ničim nije ukazala da ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga.
Predlaže stoga ukinuti pobijano rješenje i odbaciti prijedlog te naložiti ovrhovoditeljici da joj nadoknadi trošak žalbenog postupka.
Ovrhovoditeljica u odgovoru na žalbu navodi da je ovršenica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica nekretnina na kojima se predlaže ovrha u 7/12 dijela, dok je u preostalih 5/12 dijela suvlasnik njezin sin N. V. pa da prodajom suvlasničkog dijela ovršenice ona ne bi ostala bez krova nad glavom, jer se istovremeno nebi prodao i suvlasnički udio njezinog sina. Osim toga ističe da je protiv ovršenice vođeno više parničnih postupaka iz kojih proistječe tražbina ovrhovoditeljice po osnovi parničnog troška, da je pokušala naplatu putem Financijske agencije protiv ovršenice i solidarnih dužnika, ali da je od ovršenice naplatila ukupan iznos od oko 100,00 kn, a preostali iznos je uspjela naplatiti od drugih solidarnih dužnika. Stoga da je naplata tražbine moguća isključivo iz nekretnina koje su predmetom ovog postupka. Osporava da bi čestice 44/3 i 44/4 upisane u zk.ul. 194 k.o. K. bile obrađivano poljoprivredno zemljište te tvrdi da se te nekretnine uopće ne obrađuju niti na drugi način koriste pa da je netočna tvrdnja da služe za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice i članova kućanstva. Tvrdi da je ovršenica zlouporabom prava sama sebe dovela u situaciju da je vlasnica samo nekretnina na kojima se provodi ovrha u ovom postupku jer je ostale nekretnine darovala 2017. svojoj kćeri J. V., o čemu prilaže izvatke iz zemljišnih knjiga sa povijesnim ispisom. Tvrdi da ima legitiman interes i pravo svoju novčanu tražbinu utvrđenu pravomoćnom presudom naplatiti na nekretninama u suvlasništvu ovršenice.
Predlaže stoga žalbu odbiti, uz napomenu da je spremna povući prijedlog za ovrhu u slučaju da ovršenica ili treća osoba položi u sudski polog iznos naveden u rješenju o ovrsi.
Žalba ovršenice je osnovana.
U ovom ovršnom postupku je na prijedlog ovrhovoditeljice određena ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenice, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 31.250,00 kn sa zateznom kamatom od 17. travnja 2018. do isplate te troškova ovršnog postupka sa kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Prijedlog za ovrhu je podnesen 29. srpnja 2019. pa se primjenjuju odredbe OZ-a sa zadnjim izmjenama iz 2017. ("Narodne novine" 73/17). U žalbi protiv rješenja o ovrsi ovršenica se pozvala na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 6. i 7. OZ-a, na odredbu čl. 75. OZ-a kojim je propisana zaštita ovršenika fizičke osobe te na odredbu čl. 80.b st. 2. OZ-a kojom su propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini.
Prema odredbi čl. 80.b st. 2. OZ-a ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se provodi ovrha, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga.
Ovršenica u žalbi ukazuje da okolnosti konkretnog slučaja upućuju da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka, međutim, takav prigovor je po prvi put istaknut u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a prije toga nije niti mogao biti istaknut jer je rješenje doneseno otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu (čl. 41. st. 1. OZ-a), pa ovaj sud nije u mogućnosti ispitati jesu li u nazočnom slučaju ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini.
Stoga je nužno pobijano rješenje ukinuti (o čemu je donesen zaključak na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020.) pa će sud prvog stupnja u ponovljenom postupku ocijeniti navode ovršenice prema okolnostima konkretnog slučaja te izložiti razloge o prigovoru ovršenice da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i ovrhovoditeljice u smislu odredbi čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a u novoj odluci o prijedlogu za ovrhu.
Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenice uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti na temelju odredbe čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19), koji propis se u ovršnom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Rijeci 17. rujna 2021.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
