Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-336/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek – Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv-I-51/2021. od 1. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog K. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici nakon podignute i u međuvremenu potvrđene optužnice protiv optuženog K. B., zbog tri teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela podvođenja iz članka 162. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) pod točkom I izreke produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke određeno je da se optuženom K. B. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. rujna 2020. do 28. svibnja 2021. te od 30. lipnja 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. B. po branitelju, odvjetniku B. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ,,pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.''
3. Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada navodi da pobijano rješenje nema sadržaj propisan odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. Iako je točno da se prvostupanjski sud u obrazlaganju osnovane sumnje pozvao na potvrđenu optužnicu bez posebnog ulaženja u analizu dokaza, kako to ističe žalitelj, upravo u činjenici potvrđenosti optužnice zasniva se onaj stupanj dostatnosti osnovane sumnje koji ne zahtjeva onu razinu obrazlaganja potrebnu prije njezina podizanja, a posebice potvrđivanja. Naime, upravo u podignutoj i potvrđenoj optužnici sadržani su i opisani svi dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela. Stoga, imajući u vidu da je ista optužnica ispitana po optužnom vijeću te na koncu i potvrđena, to ista zajedno s dokazima u spisu u odgovarajućoj mjeri potkrepljuje vjerojatnost da je optuženik počinio tri teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela podvođenja iz članka 162. stavka 2. KZ/11.
7. Žalitelj također nije u pravu i kada navodi da sud nije dovoljno cijenio činjenicu da je optuženik u istražnom zatvoru, kroz dulji vremenski period, a da se radi o osobi starije životne dobi (od navršenih 70 godina života). Naime, suprotno viđenju žalitelja, prvostupanjski sud je vrednovao tu okolnosti te ju je stavio u odnos s ostalim okolnostima na strani optuženika, odnosno težinom kaznenih dijela za koja je osnovano sumnjiv, kriminalnom količinom, kao i dosadašnjom osuđivanošću optuženika te prema ocjeni drugostupanjskog suda donio valjan i ispravan zaključak da je u odnosu na optuženika neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju javni interes, preteže nad načelom poštivanja slobode pojedinca. Pri tome je od osobitog značaja što starija životna dob optuženika, kako se to ističe u žalbi, je gotovo ista kao i u vrijeme inkriminacije - tijekom 2019. iz čega se nameće zaključak da godine starosti nisu spriječile optuženika u protupravnom postupanju.
7.1. Naime, optuženi K. B. je do sada višestruko osuđivan i to za istovrsna kaznena djela, pa je tako; presudom suda u Münchenu od 7. prosinca 2000., osuđen zbog silovanja maloljetnika, presudom Općinskom suda u Zagrebu od 9. siječnja 2007. zbog kaznenog djela bludnih radnji, presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2008. zbog kaznenog djela silovanja i presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2014. zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja što ukazuje da sve do sada izrečene kazne, kod ovog okrivljenika nisu polučile učinak specijalne prevencije. Prema tome, upravo u okolnosti da se radi o višestrukom specijalnom povratniku osuđivanom za istovrsna kaznena djela okolnostima i modalitetu počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, kriminalnoj količinu, težini kaznenih djela kao i zapriječenoj kaznu te iskazanom visokom stupnju kriminalne volje, upornosti, okrutnosti i bešćutnosti tempore criminis, ukazuje se opravdanost primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, odnosno za odstupanje od načela sadržanog u odredbi članka 122. stavak 2. ZKP/08. da se istražni zatvor protiv osobe koja je navršila 70 godina života primjenjuje samo iznimno. Prema tome, Zakon samo propisuje iznimnost primjene ove mjere u slučajevima pobrojanim u odredbi članka 122. stavak 2. ZKP/08., što ne znači ujedno da primjenu ove mjere za osobe starije od 70 godina time isključuje.
8. Uslijed navedenog, žalbeni prijedlog optuženika kako se svrha istražnog zatvora može ostvariti i primjenom mjera opreza, drugostupanjski sud ocjenjuje kao neosnovan, kao i navod da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dostatno utjecao na optuženika. Suprotno istaknutim navodima, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom mjerama opreza, jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
9. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
