Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž Zk-640/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, protiv tuženika M. L., OIB: ..., iz K., zastupanog po punomoćniku N. H., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i O. u K., radi ispravka upisa, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-853/2019-13 od 28. travnja 2021., na sjednici vijeća 16. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-853/2019-13 od 28. travnja 2021. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-853/2019-13 od 28. travnja 2021.:

- potvrđuje u točki II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn,

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 468,75 kn i u tom dijelu se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

II. Tužiteljici i tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela Gvozd poslovni broj Z- 11603/2019-10 od 2. listopada 2019. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku na način da se na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 396 k.o. M., kčbr. 67/4 šuma površine 1457 m2 i kčbr. 67/7 šuma površine 590 m2 uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenog rješenja te brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist tužiteljice, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2021. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP), nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporio sve žalbene navode te predložio odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti prvostupanjsku presudu.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu rješenja donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku poslovni broj Z-11603/2019-10 od 2. listopada 2019., kojim rješenjem je na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 396 k.o. M., kčbr. 67/4 šuma površine 1457 m2 i kčbr. 67/7 šuma površine 590 m2 uknjiženo pravo vlasništva za korist tuženika i uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog rješenja na način da upiše vlasništvo tužiteljice uz istovremeno brisanje vlasništva sa tuženika, a koji zahtjev tužiteljica temelji na činjenici da su predmetne nekretnine bile upisane kao vlasništvo Zemljišne zajednice M. i da ih je stekla temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV) i čl. 16. Zakona o šumama (''Narodne novine'' broj 52/1990, 5/1991, 9/1991, 26/1993 i 76/1993, dalje: Zakon o šumama), da tuženik u pojedinačnom ispravnom postupku nije mogao biti utvrđen vlasnikom predmetnih nekretnina budući da nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je, obzirom na činjenicu da su predmetne nekretnine bile u bivšem društvenom vlasništvu, vrijeme za dosjelost počelo teći tek 8. listopada 1991. Tužba je podnesena temeljem odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – ispravak i 108/17 - dalje: ZZK).

5. Prvostupanjski sud je, na temelju iskaza tuženika, iskaza svjedoka M. J. i Đ. K., uvida u spis Z-11603/2019 te dokumentacije priložene u spis, ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužiteljice utemeljio na slijedećim nespornim i dokaznim postupkom utvrđenim činjenicama:

- da su predmetne čestice od 7. listopada 2008. upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem čl. 388. st. 2. ZV i čl. 16. st. 1. Zakona o šumama,

- da je u pojedinačnom ispravnom postupku rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, Zemljišnoknjižnog odjela Gvozd poslovni broj Z-11603/2019-10 od 2. listopada 2019. određen ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da je na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 396 k.o. M., kčbr. 67/4 i kčbr. 67/7 određeno brisanje uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske i određena uknjižba prava vlasništva za korist M. L. u cijelosti,

- da iz prijepisa posjedovnog lista 18 za k.o. M. proizlazi da je na predmetnim česticama kao posjednik upisan tuženik M. L.,

- da iz potvrde Područnog ureda za katastar Sisak, Ispostave za katastar Topusko od 13. prosinca 2017. o povijesti katastarskih čestica proizlazi da su kčbr. 67/4 i 67/7 k.o. M. nastale 1971. parcelacijom od dijela kčbr. 67/3, da su 1972. temeljem rješenja broj 04-655-1971 (uzurpacija) upisane u posjedovni list 18 k.o. M. na ime posjednika D. M. L. iz M. 41/25 (oca tuženika – napomena ovog suda), te da je 2005. temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-15/2004-6 iza pok. D. L. na predmetnim česticama kao posjednik upisan tuženik,

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Gvozdu poslovni broj O-15/2004-6 od 5. siječnja 2005. proizlazi da su kčbr. 67/7 i 67/4 kao izvanknjižno vlasništvo utvrđene kao ostavinska imovina iza pok. D. L. (istovjetnom sa D. L. iz M. 41/25) u cijelosti, te da je njegovim nasljednikom proglašen M. L. (ovdje tuženik),

- da iz rješenja SRH, Skupštine općine Vrginmost, Komisije za uzurpacije broj 04- 655/1971 od 11. studenoga 1971. proizlazi da se D. L. iz M. 41 priznaje u vlasništvo uzurpirano zemljište u društvenom vlasništvu odnosno dijelovi bivših zemljišnih zajednica, između ostalih, i pod oznakom kčbr. 67/4 šuma površine 405 čhv i kčbr. 67/7 pašnjak površine 164 m2 upisanih u zk.ul.br. 272 k.o. M. kao zemljišna zajednica odnosno društveno vlasništvo,

- da je rješenjem SRH, Općine Vrginmost, Općinskog ureda za poslove uprave, Ured za katastar od 7. prosinca 1971., a na temelju prijave D. L. iz M. 41, u katastarskom operatu k.o. M. promijenjeno posjedovno stanje te su predmetne čestice otpisane sa posjednika Zemljišne zajednice,

- da iz iskaza tuženika i svjedoka u bitnome proizlazi da su tuženik i njegov prednik (otac D. L.) neprekidno samostalno posjedovali predmetne nekretnine od 1960-tih godina, da su ih uživali na način da su po potrebi sjekli stabla za građu, da im nikada nitko nije osporavao posjed niti ih smetao u posjedu, te da u blizini predmetnih čestica nema zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske već je svo okolno zemljište privatna šuma (prema iskazu svjedoka Đ. K., šumara).

5.1. Prvostupanjski sud, na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, zaključuje da je tuženik provedenim dokazima dokazao da je osobno i preko svojeg prednika (oca D. L.) u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih čestica preko četrdeset godina, da su pošteni posjednici te da je njihov posjed zakonit i istinit, odnosno da je tuženik temeljem odredbe čl. 159. st. 2. u vezi st. 4. ZV-a, a u svakom slučaju i temeljem odredbe čl. 159. st. 3. u vezi st. 4. ZV-a stekao dosjelošću pravo vlasništva predmetnih nekretnina, slijedom čega je, primjenom navedenih zakonskih odredbi i pozivajući se na recentnu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluku Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018.) i presude Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Gashi protiv Hrvatske) odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

6. Tužiteljica u žalbi ističe počinjenje bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da izreka presude proturječi razlozima presude i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava u spisu i samih tih isprava. Smatra da tuženik nije mogao steći pravo vlasništva predmetnih čestica uzurpacijom, jer rješenje SRH, Skupštine općine Vrginmost, Komisije za uzurpacije od 11. studenoga 1971. nema klauzulu pravomoćnosti i nije provedeno u zemljišnim knjigama, a obzirom da je prema čl. 25. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (''Narodne novine'' broj 31/1958, dalje: Zakon o uzurpaciji), a temeljem kojeg se Zakona u upravnom postupku utvrđivalo stjecanje prava vlasništva uzurpacijom, komisija za uzurpacije bila dužna dostaviti konačna rješenja u dva primjerka nadležnom uredu za katastar radi provedbe u katastru i unošenja u evidenciju općenarodne imovine, a primjerak rješenja s odobrenim tehničkim elaboratom je ured za katastar bio dužan dostaviti nadležnom kotarskom sudu radi provedbe u zemljišnim knjigama, a niti mu se to pravo moglo priznati u ovom postupku. Ističe da predmetne čestice predstavljaju šumu i šumsko zemljište, pa kako je još Zakonom o uzurpaciji iz 1958. priznanje prava vlasništva stečenog dosjelošću na šumi i šumskom zemljištu bilo ograničeno, a kasnijim zakonima o šumama i zabranjeno stjecanje vlasništva dosjelošću na šumama, tuženik nije mogao steći vlasništvo predmetnih čestica. Tužiteljica smatra neispravnim zaključak prvostupanjskog i zemljišnoknjižnog suda da je rješenje SRH, Skupštine općine Vrginmost, Komisije za uzurpacije od 11. studenoga 1971. dokaz o poštenju, zakonitosti i istinitosti posjeda tuženika, jer upravo to rješenje ukazuje na činjenicu da je tuženikov prednik znao da je zemljište državno vlasništvo i pokušao ishoditi ozakonjenje samovlasnog zauzeća (uzurpacije), a u čemu nije očito uspio obzirom da navedeno rješenje nije postalo konačno i nije provedeno u zemljišnim knjigama. Smatra da je tuženik trebao dokazivati da su predmetne nekretnine uzurpirane prije 1941., zbog čega i ta činjenica ukazuje zašto predniku tuženika nije moglo biti priznato pravo vlasništva 1971.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužiteljice, ovaj sud ne nalazi počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi razlozima, a prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi nisu u proturječju sa stanjem spisa i provedenim dokazima te ne postoji niti proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika sa iskazima i samih tih isprava i zapisnika. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 8.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a pravilno zaključio da je tuženik dokazao ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, i prema ocjeni ovog suda, iz provedenih dokaza, a posebno iz prijepisa posjedovnog lista 18, potvrde Područnog ureda za katastar Sisak, Ispostave za katastar Topusko od 13. prosinca 2017. o povijesti katastarskih čestica, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Gvozdu poslovni broj O-15/2004-6 od 5. siječnja 2005., rješenja SRH, Skupštine općine Vrginmost, Komisije za uzurpacije od 11. studenoga 1971. i rješenja SRH, Općine Vrginmost, Općinskog ureda za poslove uprave, Ured za katastar od 7. prosinca 1971., proizlazi da su prednik tuženika, kao i tuženik bili u samostalnom, poštenom, zakonitom i istinitom neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina označenih kao kčbr. 67/4 i 67/7 u trajanju više od četrdeset godina od 1971., a što žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju.

8.2. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da tuženik nije imao zakonit, istinit i pošten posjed jer rješenje SRH, Skupštine općine Vrginmost, Komisije za uzurpacije od 11. studenoga 1971. nema klauzulu pravomoćnosti i nije provedeno u zemljišnim knjigama, jer iz stanja spisa proizlazi da je Komisija za uzurpacije očito dostavila nadležnom katastru konačno rješenje od 11. studenoga 1971., a obzirom da je temeljem istoga 1972. izvršena promjena posjednika u katastru na posjednika D. L. iz M. 41/25, time da valja istaknuti da je tužiteljica bila dužna dokazati da navedeno rješenje nije konačno obzirom na njezino osporavanje te činjenice. Eventualni propust nadležnog katastra da predmetno rješenje dostavi općinskom sudu radi provedbe u zemljišnim knjigama ne može ići na štetu tuženika, a imajući u vidu da od stjecanja posjeda predmetnih nekretnina niti prednika tuženika niti tuženika nitko nije smetao u posjedu istih, a niti tužiteljica u ovom postupku tvrdi i dokazuje da je ikada bila u posjedu predmetnih čestica.

8.3. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je tuženik trebao dokazivati da su predmetne nekretnine uzurpirane prije 1941., zbog čega mu nije moglo biti priznato pravo vlasništva 1971. Naime, iz obrazloženja rješenja SRH, Skupštine općine Vrginmost, Komisije za uzurpacije od 11. studenoga 1971., a kojim rješenjem kao odlukom upravnog tijela je sud vezan sve dok takvo rješenje postoji tj. dok ne bude izmijenjeno u zakonom propisanom postupku (sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Revr-210/2009-2 od 16. lipnja 2009. i Rev x-813/2013-2 od 19. studenoga 2013.), jasno proizlazi da je uzurpacija izvršena prije rata, da su te nekretnine od neobrađenih pašnjačkih površina pretvorene u obradivo zemljište, da ih je D. L. od prije rata do tada stalno i nesmetano uživao, te da ih je valjalo priznati u vlasništvo uzurpantu D. L. jer je u pitanju manje od šumskog kompleksa odvojene šume, a stranka je uložila trud u njihovo podizanje čuvanjem, potkresavanjem i krčenjem. Osim toga, tuženik je zakonitim i istinitim posjedovanjem predmetnih nekretnina osobno i preko svojeg prednika od 1971. stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću jer mu se u vrijeme dosjelosti računa i vrijeme prije 8. listopada 1991., a što je u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci br. Rev- 291/2014 od 17. travnja 2018. (ali i nizu drugih revizijskih odluka primjerice Rev- 2776/2016., Rev-158/2017., Rev-2430/2019., Rev-1480/2016.), a koje je pravno shvaćanje doneseno na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske).

9. Budući da nije osnovan niti jedan od žalbenih razloga zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

10. Prvostupanjski sud odluku o trošku donio je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) tuženiku kao nužan trošak za vođenje parnice priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn, trošak zastupanja na ročištima 8. prosinca 2020. i 16. ožujka 2021. u iznosu od 750,00 kn za svako ročište, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 375,00 kn te trošak PDV-a od 25% u iznosu od 656,25 kn, a što ukupno iznosi 3.281,25 kn, te je naložio tužiteljici isti naknaditi tuženiku u cijelosti.

11. Tužiteljica u žalbi navodi da je pogrešno tuženiku priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tuženik nije pristupio na to ročište, te odluku o trošku osporava zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari.

12. Osnovano tvrdi tužiteljica da je prvostupanjski sud pogrešno tuženiku priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 375,00 kn uvećano za trošak PDV-a od 25% jer prema stanju spisa punomoćnik tuženika nije pristupio na to ročište.

13. Slijedom iznijetog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužiteljice i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi odluku o trošku (točka II. izreke) u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn, dok je zbog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti odluku o trošku (točka II. izreke) u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 468,75 kn i u tom dijelu odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

14. Tužiteljici primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer ista nije uspjela sa žalbom. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer isti u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nije bio nužan za vođenje parnice.

U Varaždinu, 16. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v .r.