REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-3974/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. H. d.o.o., P. Z. velesajam, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., protiv ovršenika M. R., vl. kozmetičkog i trgovačkog obrta E.-E. C. iz K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u Z., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 3.588,54 kn, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 77/2019 od 21. srpnja 2021., 16. rujna 2021.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-77/2019 od 21. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu (točka I. izreke), te odredio da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Karlovcu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno izjavio ovrhovoditelj navodeći u bitnom da se ovaj ovršni postupak vodi još od 30. ožujka 2010. odnosno započeo je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-4191/10 na novčanim sredstvima ovršenika. Zbog nemogućnosti provedbe ovrhe predložena je promjena predmeta i sredstva ovrhe 28. studenog 2011. te je Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-6189/11 i odredio ovrhu na pokretninama ovršenika. Nadalje je 1. rujna 2014. određena ovrha na plaći ovršenika rješenjem poslovni broj Ovr-565/14. Žalitelj je istaknuo da ukoliko je od 2011. godine u ovoj pravnoj stvari nadležan Trgovački sud u Zagrebu, odnosno nadležan je od trenutka podnošenja prijedloga, smatra se da je isti sud nadležan i u daljnjem tijeku postupka bez obzira na novi prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Iz spisa proizlazi da je ovaj ovršni postupak započeo 26. ožujka 2010. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku u povodu kojeg prijedloga je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-4191/10 od 30. ožujka 2010. Nakon toga, a budući da se to rješenje nije moglo provesti zbog nedostataka sredstava na računu ovršenika, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te je prvostupanjski sud odredio ovrhu na pokretninama ovršenika rješenjem poslovni broj Ovr-6184/11 od 29. prosinca 2011. Iz cjelokupnog spisa je vidljivo da se ovršni postupak neprekidno provodi na pokretninama, kasnije i na plaći ovršenika, a s obzirom na to da se ovrhovoditelj nije namirio za cjelokupnu tražbinu, to je 27. ožujka 2019. podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na nekretninama ovršenika.

6. Prije svega, potrebno je istaknuti da se s obzirom na trenutak pokretanja ovog ovršnog postupka u konkretnom slučaju primjenjuje Ovršni zakon/96. To je izričito propisano i u odredbi čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12) prema kojoj postupci u tijeku dovršit će se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu toga Zakona.

7. Slijedom navedenog, ovaj ovršni postupak je pokrenut za vrijeme važenja Ovršnog zakona/96, vodi se po odredbama toga Zakona i još uvijek je u tijeku, te je ovrhovoditelj mogao i bio ovlašten podnijeti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na nekretninama ovršenika koji se ne smatra novim prijedlogom za ovrhu, već je riječ o prijedlogu povodom kojeg prvostupanjski sud donosi rješenje o nastavnoj ovrsi u smislu odredbe čl. 5. st. 3. OZ-a. Drugim riječima, prvostupanjski sud koji postupa u konkretnom slučaju, i nadalje je stvarno nadležan odlučivati u ovome postupku koji je započeo 26. ožujka 2010. i nadalje je u tijeku.

8. Stoga je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe čl. 37 st. 1. i 2. i čl. 43. st. 1. i 2. OZ/12.

9. Posljedičnom navedenome, pobijanu odluku je valjalo ukinuti, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. OZ-a, bez potrebe vraćanja na ponovan postupak.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će odlučiti o ovrhovoditeljevu prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 27. ožujka 2019.

Zagreb, 16. rujna 2021.

Sutkinja

Kamelija Parać, v.r.