REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-3878/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. Z. O., OIB …, Z., M. 3, protiv tuženika A. O. d.d., OIB …, Z., L. 2, kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u O. društvu G. i partneri d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1832/2016 od 28. svibnja 2021., 16. rujna 2021.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1832/2016 od 28. svibnja 2021. u točkama I. i II. izreke. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 46.292,91 kn (četrdesetšest- tisućadvjestodevedesetdvije kune i devedesetjednu lipu) na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja osiguranika tužitelja u korist Državnog proračuna žiro-račun broj 1001005-1863000160, model 65, pozivom na broj 7064- 078-41722-1201313, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

tekućim:

- na iznos od 345,85 kn od 11. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 4.167,04 kn od 22. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 79,22 kn od 26. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 21,54 kn od 11. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 26. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 133,99 kn od 17. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 5.147,52 kn od 22. srpnja 2010.,

- na iznos od 89,19 kn od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 20. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 462,65 kn od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 70,01 kn od 1.travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 106,74 kn od 1.travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 255,00 kn od 1.travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 44,60 kn od 1.travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 4.902,40 kn od 17. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 89,19 kn od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 411,40 kn od 21. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 24. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 44,60 kn od 21. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 866,97 kn od 21. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 24. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 5.637,76 kn od 17. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 113,93 kn od 21. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 44,60 kn od 11. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od

39,61 kn od 22. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 223,51 kn od 24. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 22. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 202,06 kn od 24. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 202,06 kn od 24. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 25. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 5.392,64 kn od 17. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 79,22 kn od 16. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od

39,61 kn od 22. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 202,06 kn od 20. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 5.147,52 kn od 17. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 128,70 kn od 20. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 479,28 kn od 9. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 89,19 kn od 9. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 202,06 kn od 20. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 202,06 kn od 20. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 24. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 27. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 13. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 202,06 kn od 20. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 5.392,64 kn od 17. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 579,22 kn od 9. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 202,06 kn od 20. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 620,32 kn od 13. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 22. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 202,06 kn od 20. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 21. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 1.715,84 kn od 17. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 22. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn od 19. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 22. rujna 2010. do isplate, sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.241,00 kn (pettisućadvjestočetrdesetjednu kunu), u roku od osam dana.

3. Odbija se u preostalom dijelu koji iznosi 1.707,00 kn (tisućusedamstosedam kuna) tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 46.292,91 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.687,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2021. do isplate (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Žalbu protiv prvostupanjske presude je podnio tužitelj iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Tužitelj ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu pa se u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) uzima da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle, točkama I. i II. izreke. Ukazuje da iz Zapisnika o očevidu koji se nalazi u spisu i koji predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a proizlazi da je obavljenim očevidom i u razgovoru sa sudionicima nesporno utvrđeno da je u raskrižje na upaljeno crveno svjetlo na semaforu ušao vozač osiguranika tuženika B. S., a što proizlazi i iz Optužnog prijedloga od 5. siječnja 2010. Poziva se na izjavu svjedoka S. S. s ročišta održanog 5. srpnja 2019. iz koje proizlazi da je tuženikov osiguranik prošao kroz crveno i razgovarao na mobitel. Zbog navedenog smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a jer nije pravilno ocijenio izvedene dokaze, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ocijeniti odlučne činjenice, a zbog čega je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Stoga ovaj sud nije ispitivao činjenično stanje u ovome sporu.

7. Prije svega se ukazuje da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6686/2013 od 17. ožujka 2016. ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-40/2013 od 3. svibnja 2013. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbenom postupku je, naime, ocijenjeno da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelju šteta koju potražuje u ovom postupku nadoknađena sukladno čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08) izdvajanjem funkcionalne premije osiguranja, a zbog takvog pogrešnog pristupa je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je propustio utvrditi odlučne činjenice. Stoga je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, sukladno uputi žalbenog suda, trebao izvesti dokazne prijedloge na okolnost dinamike štetnog događaja, zatim ocijeniti je li tužitelj platio troškove koje regresnom tužbom potražuje, je li ozljeda tužiteljeve osiguranice priznata kao ozljeda na radu, kao i ocijeniti pravilnost tijeka zakonskih zateznih kamata.

8. Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu iznosa od 46.292,91 kn na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja koje je isplatio za račun svog osiguranika S. S., a radi liječenja tjelesnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 8. prosinca 2009. za koju tužitelj drži odgovornim osiguranika tuženika B. S.

. 9. Ocjenjujući izvedene dokaze u ponovljenom postupku u smislu odredbe č l. 8. ZPP-a, izvedene radi utvrđenja odgovornosti tuženikovog osiguranika za štetni događaj u kojoj je stradala tužiteljeva osiguranica, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i čl. 219. st. 1. ZPP-a kada je zaključio da tužitelj nije dokazao istinitost svoje tvrdnje o prolasku tuženikovog osiguranika (u trenutku štetnog događaja) u raskrižju kroz upaljeno crveno svijetlo. Zapisnik o očevidu broj: 511-19-44/3-P-6001/2009 na str. 4. - 5. spisa, koji je sastavljen 5. siječnja 2010. po ovlaštenim djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova, predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje. U konkretnom je slučaju u zapisniku konstatirana činjenica da je uzrok prometne nezgode prolazak tuženikovog osiguranika kroz upaljeno crveno svijetlo u raskrižju, slijedom čega u odnosu na tako utvrđenu činjenicu koju je uzimanjem izjava sudionika i očevidom na licu mjesta utvrdila ovlaštena osoba djeluje zakonska predmnijeva istinitosti. Radi se o oborivoj zakonskoj predmnijevi jer je odredbom čl. 230. st. 3. ZPP-a dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

10. U ovom parničnom postupku su na okolnost dinamike prometne nezgode saslušani svjedoci S. S. i B. S., koji su iskazivali proturječno glede činjenice prolaska B. S. u raskrižju kroz upaljeno crveno svijetlo (S. S. je iskazivala da joj je B. S. neposredno nakon prometne nezgode rekao da je prošao kroz crveno, dok je B. S. iskazivao da je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svijetlo na semaforu), slijedom čega je prvostupanjski ocijenio da ne može sa sigurnošću utvrditi je li B. S. prošao kroz upaljeno crveno ili zeleno svijetlo i primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uzimajući nedokazanim tvrdnje o odgovornosti tuženikovog osiguranika za štetni događaj. Zaključak prvostupanjskog suda ne prihvaća ovaj sud, a osobito imajući u vidu da je javnom ispravom konstatirano da je upravo B. S. prošao u raskrižju kroz upaljeno crveno svijetlo na semaforu i da u odnosu na tako konstatiranu činjenicu djeluje predmnijeva istinitosti, pa je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 230. st. 3. ZPP-a trebao cijeniti iskaze svjedoka (sudionika prometne nezgode) kao dokaz o protivnom, odnosno dokaz predložen na okolnost obaranja zakonske predmnijeve koju u odnosu na u njoj utvrđene činjenice stvara javna isprava, i slijedom toga, a u situaciji kada ne može sa sigurnošću utvrditi je li B. S. prošao kroz upaljeno zeleno svijetlo, uzeti kao da nije uspješno oborena istinitost činjenice utvrđene u javnoj ispravi, a ne kako je to pogrešno prvostupanjski sud ocijenio da nije dokazana činjenica u odnosu na koju već djeluje predmnijeva istinitosti.

11. Prema tome, a uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka, prolaskom kroz upaljeno crveno svijetlo na semaforu tuženikov osiguranik je prouzročio prometnu nezgodu u kojoj je tjelesne ozljede zadobila S. S., a iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi S. S. svojim ponašanjem u prometu doprinijela nastanku štete, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo zaključiti da je tuženik dužan naknaditi troškove liječenja i bolovanja koje je tužitelj platio. Kako prvostupanjski sud, zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja, nije ocijenio odlučne (a sporne) činjenice (visinu potraživanja i tijekom zakonskih zateznih kamata), to je ovaj sud koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a otklonio bitnu povredu odredaba. S tim u svezi se ukazuje da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik podneskom od 14. listopada 2019. prvi puta osporio uzročno- posljedičnu vezu između učinjenih troškova liječenja i zadobivenih tjelesnih ozljeda, kao i opravdanost bolovanja, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 461.a ZPP-a prema kojoj su u sporovima male vrijednosti stranke dužne iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, a u ovoj pravnoj stvari je prethodni postupak zaključen rješenjem od 30. siječnja 2018. Slijedom toga, ovaj sud uzima da uzročno – posljedična veza na koju tuženik upire ne predstavlja spornu činjenicu.

12. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio da je tužitelj platio troškove koje potražuje u ovom postupku, pravilno navodeći da dostavljene isprave – računi s potvrdom o danu plaćanja ovjerenim potpisom rukovoditelja financijskog odjela nemaju dokaznu snagu javnih isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a, jer se ne radi o ispravama koje je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno ispravama koje je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisanom utemeljenom na zakonu, a koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Međutim, sporne isprave u naznaci da su plaćeni troškovi imaju značaj privatne isprave, odnosno valjano dokazno sredstvo koje treba cijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a pojedinačno i zajedno s ostalim dokazima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revt-476/2017 od 3. ožujka 2020.). Uvidom u isprave u spisu (račune s potvrdom o plaćanju) ovaj sud nalazi da je tužitelj dokazao činjenicu izvršenog plaćanja troškova trećim osobama, a imajući u vidu da je tužitelj uz svaki dostavljeni račun dostavio u spis i pregled proknjiženih stavki (učinjenih plaćanja) s naznačenim datumima i iznosima koji su istovjetni onima navedenim na računima, dodatno pojašnjavajući da je vršio zbirne uplate, a takve tužiteljeve navode i vjerodostojnost dostavljenih isprava tuženik nije osporavao. Tužitelj je, osim toga, dostavio u spis i potvrdu izabranog liječnika (str. 109. spisa) iz koje proizlazi da je tužiteljev osiguranik bio na bolovanju zbog zadobivene ozljede na radu u razdoblju od prosinca 2009. do srpnja 2010., kao i izvješća o bolovanju iz kojih proizlazi da je radi bolovanja tužiteljevog osiguranika obračunata naknada plaće za prosinac 2009. godine u iznosu od 4.167,04 kn, za siječnja 2010. godine u iznosu od 5.147,52 kn, za veljaču 2010. godine u iznosu od 4.902,40 kn, za ožujak 2010. godine u iznosu od 5.637,76 kn, za travanj 2010. godine u iznosu od 5.392,64 kn, za svibanj 2010. godine u iznosu od 5.147,52 kn, za lipanj 2010. godine u iznosu od 5.392,64 kn, i za srpanj 2010. godine u iznosu od 1.715,84 kn (izvješća o bolovanju na str. 166. – 173. spisa), dakle, u ukupnom iznosu od 37.503,36 kn, koliko je tužitelj i naznačio da je platio na ime naknade za bolovanje.

13. Slijedom navedenog, a prihvaćajući kao pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda da je S. S. zadobila ozljedu na radu jer iz Prijave ozljede na radu od 8. prosinca 2009. proizlazi da je sudjelovala u prometnoj nezgodi prilikom redovnog puta od stalnog mjesta rada do stana i da tužitelj kao pravni sljednik Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja na radu ima pravo potraživati od tuženika kao osiguravatelja naknadu učinjenih troškova, ovaj sud zaključuje da je tuženika trebalo obvezati na isplatu iznosa od 46.292,91 kn tužitelju, sve temeljem čl. 61. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj 85/06 i 67/08; dalje: ZZOZZR).

14. Tužitelj ima sukladno odredbi čl. 68. st. 3. ZZOZZR-a na zakonske zatezne kamate od dana kad je šteta nastala, a to je upravo od svake pojedinačne isplate troškova. Zakonske zatezne kamate tužitelju pripadaju po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa.

15. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u parnici ima sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a na naknadu opravdanih troškova parničnog postupka.

16. Tužitelju su opravdano nastali troškovi predujma za provođenje prometnog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn i trošak pristupa svjedoka S. S. u iznosu od 2.741,00 kn, određen rješenjem prvostupanjskog suda od 5. srpnja 2019. koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5055/2019 od 14. prosinca 2020. Tužitelj je zahtijevao naknadu troškova pristupa svjedoka u ukupnom iznosu od 4.448,00 kn, međutim, u spisu nema dokaza niti je prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave rješenjem naložio tužitelju da plati razliku u iznosu od 1.707,00 kn, pa je u tom dijelu tužiteljev zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

17. Prema tome, tuženika je valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 5.241,00 kn, a u preostalom dijelu koji iznosi 1.707,00 kn odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a odlučio kao u izreci.

Zagreb, 16. rujna 2021.

Sudac

Ružica Omazić