Republika Hrvatska Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja
Stečajna masa iza DALMATINSKI RUDNICI BOKSITA d.o.o. u stečaju, Zadar, Put
Gazića 14a, OIB: 95868682186, zastupanog po punomoćniku Andreju Ležaiću,
odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 72910430276,
zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, 4. ožujka

2024.,

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, MINISTARSTVO PRAVOSUĐA
I UPRAVE sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB:
72910430276 isplatiti tužitelju Stečajnoj masi iza DALMATINSKI RUDNICI BOKSITA
d.o.o. u stečaju sa sjedištem u Obrovcu, Jadranska 1, OIB: 31782172312 iznos od

69.109,00 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dospijeća svakog
pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od

1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca

2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope, određene prema odredbi čl. 29. st.

8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) za
osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa
koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na
snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.03.2017. godine,
- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.04.2017. godine,
- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.05.2017. godine,

2 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.06.2017. godine,
- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.07.2017. godine,
- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.08.2017. godine,
- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.09.2017. godine,
- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.10.2017. godine,
- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.11.2017. godine,
- na iznos od 1.031,00 eura od dana 01.12.2017. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.01.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.02.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.03.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.04.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.05.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.06.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.07.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.08.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.09.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.10.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.11.2018. godine,
- na iznos od 1.086,00 eura od dana 01.12.2018. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.01.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.02.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.03.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.04.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.05.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.06.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.07.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.08.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.09.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.10.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.11.2019. godine,
- na iznos od 1.161,00 eura od dana 01.12.2019. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.01.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.02.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.03.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.04.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.05.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.06.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.07.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.08.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.09.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.10.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.11.2020. godine,
- na iznos od 1.233,00 eura od dana 01.12.2020. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.01.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.02.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.03.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.04.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.05.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.06.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.07.2021. godine,

3 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.08.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.09.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.10.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.11.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.12.2021. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.01.2022. godine,
- na iznos od 1.335,00 eura od dana 01.02.2022. godine.

i

r j e š e nj e

I Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu u kojem tužitelj traži od
tuženice isplatu iznosa od ukupno 26.166,33 eura zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022.
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne
stope, određene prema odredbi čl. 29. st. 8. i 9. ZOO-a za osam postotnih poena, pri
čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.
siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te
godine, sve u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- na iznos od 556,92 eura od dana 01.03.2017. godine, - na iznos od 556,92 eura od dana 01.04.2017. godine, - na iznos od 556,92 eura od dana 01.05.2017. godine, - na iznos od 556,92 eura od dana 01.06.2017. godine, - na iznos od 556,92 eura od dana 01.07.2017. godine, - na iznos od 556,92 eura od dana 01.08.2017. godine, - na iznos od 556,92 eura od dana 01.09.2017. godine, - na iznos od 556,92 eura od dana 01.10.2017. godine, - na iznos od 556,92 eura od dana 01.11.2017. godine, - na iznos od 556,92 eura od dana 01.12.2017. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.01.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.02.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.03.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.04.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.05.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.06.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.07.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.08.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.09.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.10.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.11.2018. godine, - na iznos od 501,92 eura od dana 01.12.2018. godine, - na iznos od 426,92 eura od dana 01.01.2019. godine,

4 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

- na iznos od 426,92 eura od dana 01.02.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.03.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.04.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.05.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.06.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.07.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.08.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.09.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.10.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.11.2019. godine,
- na iznos od 426,92 eura od dana 01.12.2019. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.01.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.02.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.03.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.04.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.05.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.06.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.07.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.08.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.09.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.10.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.11.2020. godine,
- na iznos od 354,92 eura od dana 01.12.2020. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.01.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.02.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.03.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.04.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.05.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.06.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.07.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.08.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.09.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.10.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.11.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.12.2021. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.01.2022. godine,
- na iznos od 252,92 eura od dana 01.02.2022. godine.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od ukupno5.970,94 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 27. travnja 2022. protiv tuženice
navodi kako vlasnik nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Zadru, zemljišnoknjižni
odjel Obrovac, k.o. Obrovac, kat. čest. 1202, u naravi Ulica Petra Zoranića površine
367 m2, javna zgrada, Obrovac, Ul. Petra Zoranića 4, 2, Obrovac, Ul. Stjepana
Radića 8, površine 367 m2, ukupno 367 m2. Iako je tužiteljevo vlasništvo predmetne
nekretnine upisano tek 31. siječnja 2019., tužitelj je vlasnik iste još od 1983., a što je

5 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

tuženici bilo poznato od 2004. kada je vlasništvo tužitelja priznala tužiteljica svojim
rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: UP/I-943-01/02-02/20 od 7. siječnja

2004. Tuženica koristi predmetnu nekretninu i za korištenje ne podmiruje tužitelju kao
vlasniku naknadu za korištenje slijedom čega isti sada s tog osnova potražuje
naknadu od tuženice za period od ožujka 2017. do veljače 2022. Visinu naknade za
korištenje predmetne nekretnine tužitelj je utvrdio temeljem iznosa kojeg tužitelj
ostvaruje temeljem Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 29. siječnja 2020. sa
Državnom geodetskom upravom za zakup nekretnine koja se nalazi u neposrednoj
blizini predmetne, a koji zakup iznosi 3.000,00 kuna za 92 m2 odnosno 26,08 kuna
po metru uz PDV, a tako dobiveni iznos je pomnožen sa kvadraturom kata zgrade
koji sukladno nalazu i mišljenju vještaka Maria Kalmete iznosi 367 m2.

2. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 186. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine br. 20/90, 27/90, 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22; u
daljnjem tekstu: ZPP) podnio Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru prijedlog
za mirno rješenje spora i to ga je odvjetništvo svojim dopisom od 11. travnja 2022.
obavijestilo kako je njegov zahtjev za mirno rješenje spora odbijen.

3. Tuženica u svom odgovoru na tužbu dostavljenom ovom sudu 10. lipnja

2022. navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženica je
najprije istakla prigovor zastare dijela predmetnog potraživanja jer joj se tužitelj
obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora tek 2. ožujka 2022. Dodaje kako tužitelj
ne dostavlja dokaze u prilog svojim tvrdnjama da je vlasnik predmetne nekretnine od

7. siječnja 2004., jer rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju nije dokaz o vlasništvu.
Tuženica prigovara i tužiteljevoj aktivnoj legitimaciji. Naime, samo na temelju
činjenice da je nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala i da je
Hrvatski fond za privatizaciju izdao rješenje u smislu odredbe čl. 42. Zakona o
privatizaciji, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva. Dakle, tužiteljica ne spori
tužitelju trenutno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama već mu osporava
aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe prije 31. siječnja 2019. Tuženica je
istakla kako do upisa tužitelja u zemljišne knjige odnosno do obraćanja stečajne
upraviteljice tužitelja nije ni znala da je tužitelj upisan u zemljišne knjige. Tuženica je
predmetnu nekretninu koristila temeljem određenog akta za korištenje, jer je
nevjerojatno da bi Općinski sud u Obrovcu od svog osnivanja koristio istu bez ikakve
pravne osnove. Predmetna nekretnina je Ugovorom o ustupu prava korištenja
sklopljenog između RO „Dalmatinskih rudnika boksita“ i Skupštine općine Obrovac od

13. lipnja 1983. ustupljen od strane navedene RO Općini Obrovac, dok Općina
Obrovac navedenoj RO ustupila na korištenje Upravnu zgradu u tvornici Glinice.
Tuženica navodi kako nikada nije koristila predmetnu zgradu bez pravne osnove, a
tužitelj nije nikada zatražio iseljenje i pređu u posjed od tuženice. Tuženica je bila
pošteni posjednik predmetne nekretnine pa tako nije ni dužna dati naknadu za to što
je upotrebljavala. Tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od 717.852,00 kn za korištenje
nekretnine kč.br. 1202 k.o. Obrovac površine 367 m2, poznate kao zgrada suda.
Predmetnu nekretninu tadašnji Općinski sud u Obrovcu zatim Općinski sud u Zadru,
Stalna služba u Obrovcu nije nikada koristila u cijeloj površini kako to navodi tužitelj.
Predmetna nekretnina predstavlja javnu zgradu koja se sastoji od podruma, prizemlja
i prvog kata. Prizemlje zgrade nije koristio općinski sud, nego Zavičajni muzej Grada
Obrovca, stalni etnografski postav, a što je i razvidno iz Procjembenog elaborata
stalnog sudskog vještaka Maria Kalmete. Tuženica je predmetnu nekretninu koristila
do svibnja 2017. kada je cijela Stalna služba u Obrovcu preseljena u prostorije Grada
Benkovca, jer zgrada u Obrovcu nije bila uvjetna za rad. Općinski sud je koristio u

6 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

razdoblju od svibnja 2017. do rujna 2021. samo jednu prostoriju u zgradi, jednom tjedno, kao uredovni dan zemljišnoknjižnog referenta.

4. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i
dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne
strane.

5. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti
sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju
te činjenice.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za uporabu tuđe stvari u svoju korist.

8. Prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) pošteni
posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi
koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao
koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne
treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

9. Nadalje, prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe
stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su
na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one
koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

10. Ono što je kod ovakvih predmeta potrebno utvrditi, a da bi tuženik bio
dužan tužiteljici isplatiti naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora su
sljedeće pretpostavke: 1. vlasništvo tužitelja, 2. uporaba stvari od strane tuženika te

3. nepoštenje tuženika.

11. U ovom postupku je nesporno kako je vlasnik predmetne nekretnine,
poslovnog prostora na prvom katu nekretnine oznake kat. čest. 1202, u naravi Ulica
Petra Zoranića površine 367 m2, javna zgrada, Obrovac, Ulica Petra Zoranića 4, 2,
Obrovac, Ulica Stjepana Radića 8, upravo tužitelj – čime je ispunjena prva
pretpostavka za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva.

12. Također je i nesporno kako je tužiteljica koristila predmetni poslovni
prostor, kao prostorije suda, u utuženom razdoblju (od veljače 2017. pa do siječnja

2022.), čime je ispunjena i druga pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva.
13. Ono što je bilo sporno u ovom postupku i što je trebalo utvrditi je
nepoštenje tuženice.

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka Maria Kalmete proizlazi kako je on
izrađivao procjembeni elaborat za zgradu u Obrovcu u kojoj su ranije bili smješteni
muzej i sud i to na zahtjev stečajne upraviteljice tužitelja. Procjenjivao je nekretninu u
cjelini, ne odvojeno po etažama te je napomenuo kako je u prostorije muzeja ušao
dok u prostorije u kojima je bio sud nije mogao ući jer su iste bile zaključane. Naveo
je kako ju u spisu dostavljenom procjembenom elaboratu na str. 16. navedeno kako
svaka etaža, pa tako i predmetna, ima bruto površinu 367 m2, što je utvrdio prema
gabaritima zgrade.

15. Sud je iskaz ovoga svjedoka u potpunosti uvažio budući da je isti objektivan i sukladan ostalim dokazima izvedenim u ovome postupku.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka Stojana Grgića, u bitnome, proizlazi
kako je išao u dva razreda srednje škole, od 1974. do 1976., u predmetnu zgradu
gdje je bila podružnica Varaždinske rudarske škole. U prizemlju je bio dom i kuhinja,
a na katu su bile učionice. Osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je izgrađena

7 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

srednja škola u Obrovcu u predmetnu je zgradu došao sud i svjedok misli da je sud
iselio tek negdje oko godinu ili dvije prije samog saslušanja svjedoka (prije 21.
prosinca 2022.). Naveo je da je moguće da zemljišnoknjižni odjel još uvijek koristi
neku od prostorija. Od 1979. je bio zaposlen kod tužitelja i u predmetnoj zgradi, u
podrumskim prostorijama bilo je njihovo skladište. Poznato mu je da je sud koristio
prostorije prvoga kata i jednu prostoriju u podrumu, drvarnicu.

17. Sud je iskaz ovoga svjedoka smatrao vjerodostojnim prvenstveno iz razloga što isti svoja saznanja crpi iz neposrednog iskustva.

18. Iz iskaza svjedoka Ivice Marinovića proizlazi kako je on kao sudac
Općinskog suda u Zadru bio voditelj Stalne službe u Benkovcu u periodu od 1. rujna

2017. do 31. prosinca 2020. i u tom periodu ni jednom nije bio u zgradi u Obrovcu pa
tako saznanja o predmetnoj zgradi ima samo posredno. Prema njegovim saznanjima
u toj je zgradi u periodu do 2018. bio smješten zemljišnoknjižno odjel i to na katu i u
potkrovlju, a od 2018. je kompletan zemljišnoknjižni odjel preseljen u Benkovac, te je
od strane zemljišnoknjižnog referenta korištena samo jedna prostorija i to jedan
uredovni dan u tjednu. Napomenuo je kako kao voditelj nije bio nadležan za
raspoređivanje zemljišnoknjižnih referenata već je o tome odluku donosila sudska
uprava odnosno predsjednik zemljišnoknjižnog odjela. Svjedok ne zna koristi li sud i
dalje predmetnu nekretninu i nije mu poznato da je od strane tužitelja u sudskoj
upravi u vrijeme kada je on bio voditelj Stalne službe stigao zahtjev za iseljenjem.
Nije mu poznato da je ikada itko od Općinskog suda u Zadru predao tužitelju ključeve
predmetne zgrade.

19. Iz iskaza svjedokinje Ane Mišlov, u bitnome, proizlazi kako je ona bila
predsjednica Općinskog suda u Zadru u periodu od 2016. do 2020. i poznato joj je da
je od strane zemljišnoknjižnog odjela korišten jedan kat predmetne zgrade kao i da
su spisi bili na tavanu. Dok je ona bila predsjednica sjeća se da je zemljišnoknjižni
odjel iseljen iz te zgrade i prebačen u Benkovac, kao i da je ostao jedan dan u tjednu
za primanje stranaka od strane zemljišnoknjižnog referenta. Sjeća se da su dobili
nekakav upis od strane Državnog odvjetništva vezan za korištenje te zgrade kao i od
strane ovdje tužitelja, ali nisu joj poznati detalji, iako sa sigurnošću može reći da o
tome postoji pisani trag kroz predmete sudske uprave. Ne sjeća se da je tužitelj tražio
iseljenje iz predmetne zgrade, a budući da pretpostavlja da bi tužitelj takav zahtjev
uputio Ministarstvu. Nije joj poznato temeljem kojeg pravnog posla je Općinski sud u
Zadru koristio predmetne prostorije, to je bilo stanje koje je ona zatekla. Ne sjeća se
točno kada je zemljišnoknjižni odjel iseljen. Nije joj poznato tko danas koristi te
prostorije. Osobno svjedokinja nije nikada predala ključ predmetnih prostorija
tužitelju, a nema ni saznanja je li to možda napravio tko drugi.

20. Sud je iskaze svjedoka Ivice Marinovića i Ane Mišlov cijenio
vjerodostojnim i istinitima, ne naročito usko vezanima uz meritum u ovoj pravnoj
stvari odnosno uz činjenice koje su bile sporne i koje je u ovom postupku bilo nužno
dokazati, ali svakako – sukladne ostalim provedenim dokazima u ovom postupku.
21. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave- Područnog ureda
Zadar, Ispostave Benkovac od 20. siječnja 2023. proizlazi kako isti dostavljaju, na
traženje suda, podatke o prosječnoj cijeni zakupa poslovnog prostora u gradu
Obrovcu i to slučajnim odabirom iznajmljivača pa tako navode za poslovni prostor na
adresi Obala Hrvatskog časnika Senada Župana 11, površine 63,00 m2 cijenu od
200,00 eura mjesečno; za poslovni prostor na adresi Put Gračaca 3, površine 120,00
m2 cijenu od 995,42 eura mjesečno; za poslovni prostor na adresi Josipa bana
Jelačića 10 površine 52,00 m2 iznos od 200,00 eura mjesečno i za poslovni prostor

8 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

na adresi Trg hrvatskih vitezova 36 površine 40,00 m2 iznos od 132,72 eura
mjesečno.

22. Na gornje se tužitelj očitovao na način da mu dostavljeni podaci nisu
dovoljno precizni i da odstupaju jedan od drugoga, pa je predložio provesti očevid na
licu mjesta uz vještaka građevinske struke. S obzirom na činjenicu da je stalni sudski
vještak Mario Kalmeta već vršio procjenu predmetne nekretnine, stranke su se na
ročištu održanom 4. travnja 2023. usuglasile da procjenu visine zakupnine upravo
izvrši imenovani vještak i to temeljem već izvršenih procjena kao i temeljem
dostavljenih podataka od Porezne uprave.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Marija Kalmete iz rujna

2023. proizlazi kako je isti utvrdio visine mjesečne zakupnine u razdoblju od veljače

2017. do siječnja 2022. za poslovne prostore slične predmetnom, i to u površini u
kojoj je isti koristio sud i to kako slijedi:

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2021. do siječnja 2022. iznosi

3,85 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.335,00 eura/mj.

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2020. do siječnja 2021. iznosi

3,55 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.233,00 eura/mj.

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2019. do siječnja 2020. iznosi

3,34 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.161,00 eura/mj.

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2018. do siječnja 2019. iznosi

3,13 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.086,00 eura/mj.

- mjesečna zakupnina za period od siječnja 2017. do siječnja 2018. iznosi

2,97 eura/m2/mj. x 347 m2 = 1.031,00 eura/mj.

24. Gornjem nalazu prigovorio je tužitelj navodeći kako je visina mjesečne
zakupnine označena prenisko, naročito uspoređujući sa nalazom i mišljenjem
vještaka u ovosudnom predmetu koji se odnosi na poslovni prostor u prizemlju kojeg
koristi Zavičajni muzej. Na prigovore tužitelja očitovao se stalni sudski vještak
prilikom usmenog iznošenja svoga nalaza i mišljenja na ročištu održanom 20. veljače

2024. koje prigode je vještak naveo kako ostaje kod svoga nalaza i mišljenja, u
odnosu na mišljenje kolege vještaka u drugom ovosudnom predmetu istakao je kako
isto ne želi komentirati, ali i da je logično da bi isti iznosi bili 20% veći kada bi se
radilo o prizemlju u odnosu na predmetni poslovni prostor koji se nalazi na katu.
25. Na ročištu 20. veljače 2024. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev,
usklađujući ga sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Maria Kalmete.
26. Uređenim tužbenim zahtjevom odnosno smanjenjem ranije
postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj je djelomično povukao tužbu, sukladno čl.

193. ZPP-a odnosno sukladno pozitivnoj sudskoj praksi, na koje povlačenje je
tuženica nastavkom raspravljanja po istome pristala pa je tako valjalo odlučiti kao u
izreci rješenja u dijelu pod točkom I.

27. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te
rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni
zahtjev osnovan pa je tako valjalo odlučiti kao u izreci presude.

28. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici
Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. u ovakvoj
vrsti parnice potrebno je prije svega utvrditi pravni položaj posjednika dok pri tome
nije nužno da se zajedno sa tužbenim vlasničkim zahtjevom istodobno traži i predaja
stvari u posjed ili suposjed ako je suvlasnik odnosno vlasnik na odgovarajući način
izrazio volju za posjedovanjem stvari i pošteni posjednik u svakom slučaju postaje
nepošten kada je primio tužbu za predaju u posjed, međutim, njegovo se nepoštenje
može dokazivati i za raniji period odnosno za vrijeme prije podnošenja tužbe.

9 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

29. U ovoj pravnoj stvari sud smatra u potpunosti dokazano nepoštenje
tuženice kada se uzme u obzir rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-
943-03-02/05-20046, Ur. broj: 563-03-02/05-2004-6 od 7. siječnja 2004. iz kojeg
jasno proizlazi kako je u vrijednost temeljnog kapitala u postupku privatizacije
prednika tužitelja Dalmatinski rudnici boksita d.d. Obrovac procijenjena i predmetna
nekretnina. Dakle, bez obzira što je tužitelj uknjižen vlasnikom predmetne nekretnine
tek 2019., tuženica se, prema stavu ovoga suda, ne može pravdati tom činjenicom i
isticati poštenje posjeda do toga trenutka jer je nesporno kako je upravo njezino tijelo
priznalo predniku tužitelja predmetnu nekretninu u postupku privatizacije. Iako je
istinit navod tuženice da rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju ne predstavlja
dokaz o vlasništvu, ta činjenica nije sporna, međutim, ova situacija u potpunosti po
stavu ovoga suda pravda postojanje treće pretpostavke osnovanosti predmetnoga
tužbenog zahtjeva – nepoštenja tuženice u utuženom periodu.

30. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakla
tuženica za istaći je kako je ova tužba podnesena nakon uknjižbe prava vlasništva
tužitelja, a u utuženom razdoblju (od siječnja 2017.) tužitelj, iako nije bio
zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, isti je bio premnijevani vlasnik
predmetne nekretnine, a iz svih ranije iznesenih razloga pa je tako, po stavu ovoga
suda, prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164.
ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“,
broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak sastava
zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i podnesaka od 29. lipnja 2022., 20. ožujka

2023. i 25. listopada 2023. od po 520,66 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja
na ročištima održanim 21. prosinca 2022., 14. ožujka 2022., 4. travnja 2023. i 20.
veljače 2024. od po 520,66 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), a prema važećoj vrijednosti
predmeta spora, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, te uz pripadajući PDV kao i kao
i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,80 eura te na presudu u iznosu od
331,80 eura ukupno iznosi 12.378,45 eura.

33. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tužitelj uspio u
postupku u 72,51 % (jer je djelomično povukao tužbu), a tuženik, prema tome, u
27,49 %, valjalo je oduzeti manji od većeg postotka te tužitelju dosuditi 45,02 %
priznatih troškova odnosno 45,02 % od 12.378,45 eura što iznosi 5.572,78 eura.
Tužitelju je, nadalje, valjalo priznati trošak uplaćenog predujma za građevinsko
vještačenje u cijelosti u iznosu od 398,16 eura, budući da bez tog dokaznog sredstva
ne bi bila dokazana visina tužbenoga zahtjeva, a sve to sukladno pozitivnoj sudskoj
praksi.

34. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja odnosno
naložiti tuženici plaćanje troškova postupka tužitelju u iznosu od ukupno 5.970,94
eura.

U Zadru 4. ožujka 2024.

Sutkinja Katarina Zdunić

10 Poslovni broj: 11 P-195/2023-39

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15
dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna
primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 663,62

eura

- Tuženici po ŽDO Zadar