Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 7 Gž-72/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. s. z. u Z., i to A. r. d.o.o. OIB:…, M. B., OIB:…, N. B., OIB: …, T. B., OIB: …, N. B. P., OIB: …, M. B., OIB:…, I. B., OIB: …, D. Č. –Š., OIB: …, A. D., OIB:…, V. I., OIB: …, A. J., OIB:…, Z. K., OIB: …, M. K., OIB:…, L. K. B., OIB:…, F. L., OIB: …, A. M. –Z., OIB: …, T. P., OIB:…, M. R., OIB:…, B. R., OIB:…, I. R., OIB:…, D. R., OIB: …, I. R., OIB: …, D. S., OIB: …,

Ž. S., OIB: …, H. Z., OIB: …, Lj. Č., OIB:.., V. D., OIB: …, N. K., OIB: …, Z. K., OIB: …, I. M., OIB: …, I. M., OIB:…, A. S. K., OIB:… i F. V., OIB: …, svi zastupani po upravitelju G. s. k. g. d.o.o. Z., OIB: …, a ovaj po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. & p. u Z., protiv tuženika M. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 54 Povrv-2935/2020-5 od 17. prosinca 2020., 15. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično je osnovana a djelomično neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 54 Povrv-2935/2020-5 od 17. prosinca 2020. u pobijanom dijelu (točke I i III izreke):

a) potvrđuje

- u dijelu točke I izreke kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z. broj Ovrv-44791/18 od 28. rujna 2018. kojim je naloženo isplatiti tužiteljima, suvlasnicima stambene zgrade u Z. D. d. … na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 4.816,80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 200,70 kuna od 16. lipnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kuna od 16. srpnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kuna od 16. kolovoza 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kuna od 16. rujna 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.003,50 kuna od 16. listopada 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.003,50 kuna od 16. studenog 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.003,50 kuna od 16. prosinca 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.003,50 kuna od 16. siječnja 2018. pa do isplate sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 8 dana.

b) preinačuje

- u preostalom dijelu točke I izreke na način da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z. broj Ovrv-4479/18 od 28. rujna 2018. u tom dijelu te tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

- u točki III izreke (kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka) tako da sada ista glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 87,25 kuna u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom – presudom doslovce je odlučeno:

" I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., posl. br: Ovrv-44791/18 od 28. rujna 2018. u dijelu kojim je tuženiku M. B. iz Z., OIB:…, naloženo isplatiti tužitelju Suvlasnicima stambene zgrade u Zagrebu, Dobri dol 49-49/1, i to A. r. d.o.o. OIB: …, M. B., OIB:…, N. B., OIB: …, T. B., OIB: …, N. B. P., OIB:…, M. B., OIB:…, I. B., OIB: …, D. Č. –Š., OIB: …, A. D., OIB: …, V. I., OIB: …, A. J., OIB: …, Z. K., OIB: …, M. K., OIB: …, L. K. B., OIB: …, F. L., OIB: …, A. M.

–Z., OIB: …, T. P., OIB: …, M. R., OIB:…, B. R., OIB: …, I. R., OIB: …, D. R., OIB: …, I. R., OIB: …, D. S., OIB: …,

Ž. S., OIB: …, H. Z., OIB: …, Lj. Č., OIB: …, V. D., OIB: …, N. K., OIB: …, Z. K., OIB: …, I. M., OIB: …, I. M., OIB: …, A. S. K., OIB: …i F. V., OIB: …, na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve, iznos od 7.843,69 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 200,70 kn od 16. veljače 2016. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate

- na iznos od 134,42 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. siječnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. veljače 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. ožujka 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. travnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. svibnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. lipnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. srpnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. kolovoza 2017. pa do isplate

- na iznos od 200,70 kn od 16. rujna 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.003,50 kn od 16. listopada 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.003,50 kn od 16. studenog 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.003,50 kn od 16. prosinca 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.003,50 kn od 16. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 82,67 kn od 28. rujna 2018. pa do isplate

sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. posl. br:

Ovrv-44791/18 od 28. rujna 2018. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.362,50 kn, u roku od 8 dana."

2. Protiv te odluke tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu te žalbom pobija odluku u točki I. i III. izreke i to zbog žalbenih razloga članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te traži da se žalba uvaži, pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači pobijana odluka (nije navedeno na koji način).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana a djelomično neosnovana.

5. Prvostupanjski sud je nakon ukidne odluke ovog suda broj 7 Gž-73/2020-2 od 13. svibnja 2020. (l.s.97.-101.), održao ročište na kojem je proveo sve do sada provedene dokaze koji se nalaze u spisu te održao u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z. broj Ovrv-44791/18 od 28. rujna 2018. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 7.843,69 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u točki I izreke prvostupanjske odluke, te parnične troškove u iznosu do 4.362,50 kuna kako je navedeno u točki III izreke prvostupanjske odluke. Prilikom održavanja na snazi platnog naloga sadržanog u prije citiranom rješenju o ovrsi prvostupanjski sud u bitnome navodi da je obveza tuženika da plaća pričuvu po koeficijentu od 1.25 jer se radi o poslovnom prostoru, a da to proizlazi iz Međuvlasničkog ugovora od 15. travnja 1997. kojim su se i to člankom 13. Međuvlasničkog ugovora suvlasnici obvezali sudjelovati u pokriću troškova za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja na zgradi, te u tu svrhu formirati sredstva zajedničke pričuve koja će uplaćivati iznos u visini koji odgovara 0,54% godišnje od vrijednosti njihova posebnog dijela, dok je člankom 14. Međuvlasničkog ugovora koeficijent za poslovni prostor određen s 1.25. Također se navodi da je Međuvlasnički ugovor donesen kvalificiranom većinom suvlasnika kako to propisuje članak 375. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV).

6. Kako se pobijana odluka u pobijanom dijelu pobija i zbog bitnih povreda parničnog postupka s tim da žalba posebno ukazuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, za navesti je da ovaj sud ne nalazi ovu povredu, a ni neku od drugih bitnih povreda zbog kojih se može pobijati odluka u sporovima male vrijednosti, dakle ni na one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Dakle, a kako činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari nije ni sporno, a u sporovima male vrijednosti odluka se i ne može pobijati zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, iz utvrđenih činjenica proizlazi da su suvlasnici predmetne zgrade kvalificiranom većinom donijeli Međuvlasnički ugovor 15. travnja 1997., te da je u članku 14. propisana obveza plaćanja zajedničke pričuve po povećanom koeficijentu od 1.25 za poslovne prostore, da je tuženik za neke mjesece plaćao pričuvu po koeficijentu od 1, odnosno smatrao je da nije obvezan plaćati preostalih 0,25 %, te da predmetna nekretnina nije bila etažirana niti je izvršeno povezivanje posebnih dijelova zgrade sa zajedničkim dijelovima, odnosno da je to povezivanje provedeno 17. svibnja 2017.

8. Uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje odnosno da predmetna zgrada nije bila etažirana, te da je etažirenje posebnog dijela tuženika izvršeno tek 17. svibnja 2017. proizlazi da do tog razdoblja predmetna nekretnina bila u suvlasništvu svih suvlasnika predmetne zgrade. A Ustavni sud Republike Hrvatske broj U-III- 68/2006 od 18. lipnja 2008. izrazio je stav da u slučaju kada zgrada nije etažirana primjenjuje se članak 381. ZV-a kojim je propisano da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili druge samostalne prostorije, koja je u njegovom vlasništvu prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

8.1 Slijedom navedenog za konkretan slučaj mjerodavan je režim prijelaznih i završnih odredbi ZV-a tj. u pogledu suvlasničkih ovlasti na cijeloj nekretnini pravni režim sadržan u odredbama članka 374. do uključivo 378. ZV-a. Pri tome valja osobito istaknuti činjenicu da je člankom 374. stavak 2. ZV-a čak i izrijekom isključena (uz iznimku članka 91. i članka 92.) primjena odredbe trećeg dijela Glave 4. ZV-a. A to dalje znači da se ne primjenjuju odredbe članka 88. i članka 89. ZV-a na koje se pogrešno pozvao prvostupanjski sud. Kako je prvostupanjski sud pozvao i na odredbu članka 375. stavak 3. ZV-a kojim je propisano djelovanje erga omnes – odluke većine suvlasnika, čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, u toj zakonskoj odredbi upravo je riječ o veličini koja je kod neetažirane zgrade nije utvrđena, a čija neodređenost i jest razlogom propisivanja posebnog prijelaznog pravnog režima.

8.2 Dakle, iz prije navedenih razloga prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbu članka 375. ZV-a jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 381. ZV-a. Stoga Međuvlasnički ugovor i to odredba kojom je propisan viši koeficijent pričuve za poslovne prostore suprotan je kogentnoj zakonskoj odredbi članka 381. ZV-a te je u tom dijelu takav ugovor i ništetan temeljem članka 322. i članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO), a na ništetnost pravnog posla sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 327. stavak 1. ZOO-a.

9. S obzirom na prije navedeno ukinut je dio platnog naloga u kojem je tuženiku naloženo da plaća povećanu pričuvu po koeficijentu od 1,25 za razdoblje od veljače 2016. do zaključno svibnja 2017. (dakle iznos od po 200,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od veljače do listopada 2016. te za razdoblje od prosinca 2016. do svibnja 2017., kao i iznos od 134,42 kune za studeni 2016. kao i iznos od 82,67 kuna sa zateznim kamatama od 28. rujna 2018.- jer isti predstavljaju zaduženje za zatezne kamate od 19. srpnja 2016.- to proizlazi iz izvatka iz ovjerovljene poslovne knjige l.s.4 i 5), te je u tom dijelu i trebalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. No, isti je održan na snazi za zatražene iznose nakon što je izvršeno etažiranje dakle kada je tuženik postao vlasnik poslovnog prostora 17. svibnja 2017.- kako to sam tuženik tvrdi (dakle za mjesec lipanj i rujan 2017. za iznos od po 200,70 kuna, za listopad 2017. do siječnja 2018. za iznos od po 1.003,50 kuna) jer iz izvatka iz ovjerovljenih knjiga ne proizlazi da bi za te mjesece (listopad 2017. do siječnja 2018.) bilo što platio, a tuženik tijekom postupka nije priložio nikakav dokaz da je i za te mjesece bilo što platio na ime pričuve.

9.1. Dakle s 17. svibnjom 2017. utvrđena je vrijednost posebnih dijelova nekretnine te se udio vlasnika posebnog dijela nekretnine može odrediti na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili druge samostalne prostorije koja je u njegovom vlasništvu, dakle etažiranjem nekretnine otpali su razlozi ništetnosti odredbe Međuvlasničkog ugovora glede koeficijenta te se isti može primijeniti za obračun visine pričuve.

10. Žalbom se pobija odluka o parničnim troškovima, a tužiteljima je utvrđen pravilno trošak u iznosu od 4.362,50 kuna i to kako je obrazloženo na str. 5. treći, četvrti i peti odlomak. Postupajući sukladno članku 154. ZPP-a a kako je tužitelj u ovom postupku uspio sa 61% (4.816,80 : 7843,69 = 61%) što znači da je tuženik uspio sa 59% pa kada se ti postotci oduzmu proizlazi da su tužitelji uspjeli sa 2%, a 2% od 4.362,50 kuna je 87,25 kuna tako da je preinačena odluka o troškovima i taj iznos (87,25 kuna) dosuđen tužiteljima.

11. Nisu zatraženi troškovi žalbe tako da o tom trošku nije bilo moguće odlučiti.

12. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. a) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, a pod točkom I. b) temeljem članka 373. točka 3. ZPP.

Dubrovnik, 15. rujna 2021.

Sudac:

Đorđo Benussi