REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 133/2020-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 17. lipnja 2020. broj Kzd-42/20. i presuda Županijskog suda u Splitu od 17. rujna 2020. broj Kžzd-75/2020-5, u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. I. B. je zbog jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 za koja mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 za koja su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako i jednog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. KZ/11 za koja mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. veljače 2020. do 2. lipnja 2020.
2. Protiv uvodno citirane drugostupanjske presude osuđenik je po branitelju M. J. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, „…temeljem čl. 515. ZKP-a…, a sve zbog razloga naznačenih u odredbi čl. 517. ZKP-a …“, s prijedlogom da se njegov zahtjev prihvati i preinači drugostupanjska odluka na način da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08)
III Kr 133/2020-7
prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i njegovu branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik uvodno u zahtjevu kao osnove pobijanja pravomoćne presude citira naprijed navedene propise, ali ne navodi iz kojih to konkretnih osnova iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08 podnosi ovaj izvanredni pravni lijek, dok iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da osuđenik iznosi prigovore kojima osporava pravilnost utvrđenih činjenica koje se odnose na odluku o kazni te pobija pravilnost odluke o kazni koje mu je izrečena pravomoćnom presudom.
6.1. Smatra da drugostupanjski sud nije imao u vidu da je žrtva M. Ć. na raspravi izjavila da prihvaća ispriku osuđenika i da nije zainteresirana za kazneni progon protiv njega, da je pogrešan stav drugostupanjskog suda da njegovo priznanje počinjenja kaznenih djela nema taj značaj koji mu pridaje prvostupanjski sud kao olakotnoj okolnosti čime da je taj sud postupio protivno odredbi čl. 9. ZKP/08 jer da nije s jednakom pažnjom cijenio činjenice koje terete osuđenika i one koje mu idu u korist, te da je sud u drugom stupnju otegotnim cijenio grubost, bezobzirnost i opasnost u počinjenju kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 navodeći u obrazloženju da je to djelo osuđenik počinio na način da je svoje dijete izložio velikoj psihičkoj nelagodi. Osuđenik ističe da je drugostupanjski sud pri tom zanemario činjenicu da je u svom iskazu mldb. L. B. opisao kako je doživio te osjećaje nelagode u susretima s ocem iz čega proizlazi da se radilo o uobičajenim proživljavanjima djeteta koji se u nazočnosti svojih prijatelja susreće s ocem. Uz navedeno osuđenik ističe da drugostupanjski sud nije imao u vidu da osuđenik nikad nije propustio uplatiti niti jedan obrok alimentacije za sina, tako da prema stavu osuđenika, zbog svih navedenih razloga i zbog toga što su zanemarene navedene olakotne okolnosti, niti visina kaznene sankcije nije pravilno odmjerena.
7. Iz izloženog nedvojbeno proizlazi da je zahtjev osuđenika podnesen zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.
8. Međutim, kako se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog odluke o kazni (osim ukoliko bi sud kod odlučivanja o kazni prekoračio ovlasti koje ima po zakonu u smislu čl. 469. toč. 5. ZKP/08, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi), već samo zbog taksativno propisanih osnova iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08, to je na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 15. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
III Kr 133/2020-7
