Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2826/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. E. R., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. E. R. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Virovitici od 14. studenog 2018., broj: 8 Pp J- 338/18, u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. E. R. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. E. R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Virovitici od 14. studenog 2018., broj: 8 Pp J-338/18 proglašen je krivim okr. E. R., da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna od 300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. E. R. osobno je pravodobno je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i okrivljenik oslobodi od optužbe.

2.1. Žalba nije osnovana.

2.2. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih podnositelj žabe pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

3. Podnositelj žalbe smatra da je prvostupanjski sud počinio niz bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka jer je tijekom postupka i pri donošenju presude nepravilno primijenio, odnosno nije primijenio odredbe Prekršajnog postupka, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odredbe. Iz ovakvog sadržaja žalbe okrivljenik očito smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

4. Međutim, iz obrazloženja žalbe proizlazi da okrivljenik u stvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ističući, u bitnom, da sud pobijanu odluku poglavito temelji na iskazima saslušanih svjedoka, jednog stanara obližnje stambene zgrade i policijskog službenika u ophodnji, koje izjave su neovlaštene, nestručne i proizvoljne, da sud nije izvršio uvid u tahograf za kritični dan i utvrdio istinitost činjeničnih navoda obrane okrivljenika, a pred sudom nije utvrđivana jačina proizvedene buke niti udaljenost parkiranog teretnog vozila od prve stambene zgrade. Okrivljenik ističe, da se zaista radilo o preglasnoj buci, tada bi zasigurno remetio noćni mir i drugim susjedima K. Ž., te ne bi bila podnesena jedino njegova prijava.

5. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

6. Neosnovano okr. E. R. negira da bi provedenim dokaznim postupkom bilo utvrđeno remećenje javnog reda i mira. Naime, pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je kritične prigode u 23,00 sata na parkirališnom prostoru TC „Plodine“ narušavao javni red i mir parkiranjem teretnog vozila sa priključnim vozilom „hladnjača“ koja je svojim radom kompresora (hlađenjem) stvarala buku koja je remetila noćni mir K. Ž.

7. Čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano da će e kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Radnja izvršenja sastoji se od poduzimanja bilo kojeg ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno („na drugi način“), a koje je svojom kvalitetom jednako radnjama koje se u zakonskom opisu prekršaja primjerice navode: tuča, svađa, vika.

8. Nesporno je, što okrivljenik niti ne negira u pisanoj obrani i u žalbi, da je predmetne zgode, u večernjim satima, na parkirališnom prostoru TC „Plodine“ u Pitomači, parkirao teretno vozilo sa priključnim vozilom „hladnjača“, čiji kompresor je bio uključen. Neosnovano okrivljenik otklanja svoju odgovornost za počinjeni prekršaj pozivajući se na Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“, broj: 75/13., 36/15. i 46/17.), činjenicom da je kritičnog dana odradio dnevnu vožnju u ukupnom zbroju od 10 radnih sati, odnosno u maksimalnom zakonom dozvoljenom trajanju, te je morao „prenoćiti“ na parkirališnom prostoru TC Plodine, jer „nije više mogao ni metra odvoziti“. Naime, okrivljenik kao zaposlenik Plodina d.d. zaposlen na radnom mjestu vozača, koji je obavljao dostavu hladnjačom svježih namirnica, dakle, kao profesionalni vozač, svjestan propisa Zakona na koji se poziva, kao i buke koju stvara hladnjača čiji kompresor zbog opasnosti od kvarenja namirnica ne može isključiti, trebao je svoju vožnju prilagoditi takvim uvjetima i završiti vožnju od 10 sati na adekvatnom mjestu predviđenom za parkiranje teretnih vozila, a ne na parkiralištu koje je namijenjeno parkiranju kupaca TC „Plodine“ i nalazi se u blizini stambenih zgrada.

9. Iz navedenih razloga nije od značaja prigovor žalbe da sud nije izvršio uvid u tahograf za kritični dan i utvrdio istinitost činjeničnih navoda njegove obrane. Također, u postupku nije bilo potrebno utvrđivati jačinu proizvedene buke i udaljenost parkiranog teretnog vozila od prve stambene zgrade. Naime, navedene činjenice nesporno su utvrđene detaljnim i okolnosnim iskazom svjedoka K. Ž. iz kojeg proizlazi da je on osobno, kao i drugi stanari zbog problema koji traje dulje vrijeme, odnosno hladnjača koji se parkiraju ispred TC „Plodine“ i stvaraju buku remeteći mir stanara koji stanuju u blizini, već nekoliko puta reagirao slanjem predstavki, dopisa i osobnim razgovorom, a i kritične prigode okrivljenik je parkirao 30-ak metara udaljen od stana u kojem svjedok stanuje s majkom, te je svjedok osobno otišao do njega kako bi ga zamolio da premjesti vozilo. U bitnom je suglasno iskazivao i svjedok službenik policije D. Lj., koji je upućen na mjesto događaja zbog buke kamiona koja smeta obližnjim stanarima, te dolaskom na sporno parkiralište zatekao okrivljenika i K. Ž., te zbog buke kamiona uputio okrivljenika da premjesti vozilo. U skladu s slobodnom ocjenom dokaza u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona je i ocjena prvostupanjskog suda da prihvati kao vjerodostojne iskaze ispitanih svjedoka, cijeneći ih istinitim i uvjerljivim, u njihovim iskazima nije bilo nelogičnosti i kontradiktornosti i nema elemenata koji bi upućivali na njihovu nevjerodostojnost. Po ocjeni ovog suda, nasuprot tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i valjano obrazložio svoj zaključak da je okrivljenik svojim postupanjem remetio noćni mir.

10. Naime, činjenica je da je okrivljenik parkirao teretno vozilo sa hladnjačom čiji je kompresor radio parkirao na parkirališni prostor koji nema takvu namjenu, u noćnim satima, u blizini stambenih zgrada, da je imao namjeru „prenoćiti“ sa vozilom na tom mjestu, a da je hladnjača radom kompresora stvarala buku koja je objektivno neprimjerena noćnim satima, te je na opisani način postupio na način koji se može ocijeniti nepristojnim, te svojim postupanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

11. Iz navedenih razloga, ocijenjena je kao neosnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu prekršajnopravnu sankciju, te smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 300,00 kuna, a koja kazna mu je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

Naime, za prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili alternativno kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenik, uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a visina novčane kazne izrečene po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, te ovaj drugostupanjski sud ne nalazi opravdanje za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl.138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema podacima u spisu okrivljenik je zaposlen i ostvaruje stalne prihode, te ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka od 200,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. rujna 2021.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Gordana  Korotaj,  v.  r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.