Poslovni broj: Usž-110/21-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Povjerenstva za žalbe, Z., radi zaštite potrošača, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25. UsI-272/18-10 od 12. listopada 2020., na sjednici održanoj 15. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25. UsI-272/18-10 od 12. listopada 2020.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-336-02/17-01/41, Urbroj: 526-09-01-01/3-17-2 od 14. prosinca 2017. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 14. prosinca 2017. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja tržišne inspektorice Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora tržišne inspekcije, Područne jedinice - Službe inspekcijskog nadzora u S., Ispostave Š., Klasa: UP/I- 336-02/17-01/2, Urbroj: 526-09-01-04-04/3-17-8 od 9. listopada 2017. Prvostupanjskim rješenjem zabranjeno je tužitelju obavljanje poslovne prakse koja se smatra nepoštenom u prodavaonici MP 78 u Š., na adresi koja posluje u sastavu tužitelja, a koju čini zavaravajućom radnjom - isticanjem obavijesti o posebnim uvjetima, odnosno oblicima prodaje, a koji zbog svog kontinuiranog trajanja upućuju na to da se radi o redovnoj cijeni proizvoda, a ne o nižoj cijeni.
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS). Tužitelj u žalbi ističe da nije isticao obavijest o posebnim oblicima prodaje u kontunuiranom trajanju već se radilo o različitim posebnim oblicima prodaje u različitom vremenskom periodu s različitim vrstama proizvoda. Ističe da je broj akcijskih razdoblja povećan zbog loše gospodarske situacije te da se na taj način izlazi u susret kupcima. Ističe kako je prodavao proizvode po redovnim cijenama, ali da ih po tim cijenama nije uspio prodati jer potrošači čekaju sniženja. Predlaže da ovaj Sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora. Potražuje trošak sastava žalbe.
4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je prvostupanjska presuda zakonita te da je pravilno utvrđeno da tužitelj svoje proizvode nikad nije prodavao po istaknutim redovnim cijenama, već isključivo po nižim cijenama, čime se može dovesti u zabludu prosječan potrošač. Predlaže da se žalba tužitelja odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a), kao i činjenice koje je tijekom spora sam utvrdio.
8. U obrazloženju svoje presude sud je dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, a sud nije obvezan detaljno odgovoriti na svaki navod, već to ovisi o prirodi odluke i okolnostima slučaja (koje stajalište je zauzeo i Ustavni sud RH u više svojih odluka). U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je tužitelj kontinuirano, od otvaranja poslovnice do donošenja prvostupanjskog rješenja, svoje proizvode prodavao po nižim cijenama od istaknutih redovnih cijena, a koristeći pritom razne nazive poput „popust“, „tiha akcija“, „akcija“, „pogodnost“, „ljetna akcija“, „prvi val sniženja“, „drugi val sniženja“, što predstavlja poslovnu praksu zavaravajuću za potrošače jer donose odluku o kupnji na temelju pogrešnog dojma o posebnoj uštedi koju ostvaruju.
9. Prema ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako su utvrđene u postupku, pa zbog toga i ovaj Sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, te odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan.
10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, (čl. 73. st. 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
11. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 15. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Lidija Rostaš, v.r.
