1              Poslovni broj: 17 Gž-eu-3/2022-2

Poslovni broj: 17 Gž-eu-3/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. H. OIB: …, kojeg zastupa F. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. & R. u Z., protiv ovršenika S. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik P. Ć., odvjetnik u Z., odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-eu-13/2022 od 1. lipnja 2022., 4. ožujka 2023.

riješio je

              Uvaženjem žalbe ovršenika preinačuje se rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-eu-13/2022 od 1. lipnja 2022. i rješava:

Odbija se prijedlog za ovrhu od 12.svibnja 2022.

Obrazloženje

              1.Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju presude radi ogluhe Pokrajinskog suda u Hagenu poslovni broj 10 O-181/2018 od 2. travnja 2019.  i rješenja o utvrđivanju troškova Pokrajinskog suda u Hagenu poslovni broj 10 O-181/2018 od 24. srpnja 2019. određena je ovrha na novčanoj tražbini po svim računima ovršenika i to pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate novčanih potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 34.381,47 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno specificiranog mjesečnog iznosa do isplate, te u iznosu od 3.931,40 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate na ime troškova postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Istim rješenjem trošak ovrhovoditelja je određen u iznosu od 829,52 eura/6.250,00 kuna (točka II. izreke).

              2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovršenik iz žalbenih razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točkama 1., 2., 7., 9. i 11. OZ-a. U žalbi ističe da je prijedlog za ovrhu sukladno članku 211. OZ-a valjalo odbaciti jer iz obavijesti Financijske Agencije proizlazi da je do vraćanje osnove za plaćanje došlo zbog postupanja ovrhovoditelja, te da ovršne isprave nisu priznate u Republici Hrvatskoj. Također, ovršenik u žalbi podnosi zahtjev za ukidanje klauzule ovršenosti na predmetnim ovršnim ispravama. Konačno, ističe da je ovrha određena drugačije nego li je to određeno ovršnom ispravom, budući da je ovršnom ispravom određeno plaćanje u valuti euro, a ovrha je određena u kunskoj protuvrijednosti. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja o ovrsi, te zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba je osnovana.

              5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 50. stavkom 5. OZ-a utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi nije počinjena niti jedna od navedenih povreda zakona.

              6. Također, pazeći po službenoj dužnosti na temelju članka 50. stavka 5. OZ-a na razloga iz članka 50. stavka 1. točke 3. i 5. te na okolnosti da li je u slučaju iz članka 50. stavka 1. točke 6. ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona, utvrđeno je da nije ostvaren niti jedan od navedenih žalbenih razloga.

              7. Suprotno žalbenim navodima ovršenika nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a, budući da predmetne ovršne isprave predstavljaju strane sudske odluke u smislu članka 19. OZ-a, a s obzirom da se radi o odlukama donesenim od strane suda države članice Europske unije – Savezne Republike Njemačke koje se sukladno odredbama Uredbe (EU) br.1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba Bruxelles I bis)  ne trebaju u posebnim postupcima priznavati u drugim državama članicama, uključujući Republiku Hrvatsku.

              8. Također, neosnovano ovršenik ističe postojanje žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 2. OZ-a, budući da iz stanja spisa predmeta jasno proizlazi da predmetne ovršne isprave imaju svojstvo ovršnosti. Navedeno proizlazi iz ovjerenih prijevoda Potvrda o sudskoj odluci u građanskim i trgovačkim stvarima (Prilog I. Uredbe Bruxelles I bis) u kojima je pod točkom 4.4. jasno istaknuto da su odluke izvršive u državi članici porijekla bez potrebe ispunjavanja daljnjih uvjeta, slijedom čega je za zaključiti da je sukladno članku 39. Uredbe Bruxelles I bis riječ o ovršnim ispravama koje imaju svojstvo ovršnosti.

              9. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje o ovrsi.

              10. Iz stanja spisa predmet proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju sudskih odluka donesenih u državi članici Europske Unije – Saveznoj Republici Njemačkoj i to presude zbog ogluhe Pokrajinskog suda u Hagenu poslovni broj 10 O-181/2018 od 2. travnja 2019.  i rješenja o utvrđivanju troškova Pokrajinskog suda u Hagenu poslovni broj 10 O-181/2018 od 24. srpnja 2019., a radi naplate potraživanja u iznosu od 34.381,47 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate i troškova postupka u iznosu od  3.931,40 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

              10.1. Nadalje, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovršnom ispravom presudom zbog ogluhe Pokrajinskog suda u Hagenu poslovni broj 10 O-181/2018 od 2. travnja 2019. oršeniku naloženo da isplati ovrhovoditelju iznos od 34.381,47 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je rješenjem o utvrđivanju troškova Pokrajinskog suda u Hagenu poslovni broj 10 O-181/2018 od 24. srpnja 2019. naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi troškove u iznosu od 3.941,40 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11. Dakle, predmetne tražbine ovrhovoditelja radi kojih se vodi ovaj ovršni postupak određene su u valuti euro, dok ovrhovoditelj  prijedlogom za ovrhu zahtijeva određivanje ovrhe radi naplate tih tražbina u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

              12. Odredbom članka 22. OZ-a propisano je da se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, osim ako nije drugačije određeno.

              13. Budući da su tražbine ovrhovoditelja u ovršnim ispravama navedene u valuti euro, a da je ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu zatražio prisilnu naplatu tražbina u kunskoj protuvrijednosti, to je ovrhovoditelj izašao iz okvira ovršnih isprava. Naime, ovršni sudovi su prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu vezani izrekom ovršnih isprava u pogledu predmeta, vrsta i opsega obveza, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno donio pobijano rješenje o ovrsi jer nije primijenio odredbu članka 22. OZ-a.

              14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članka 380. točku 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a preinačiti pobijano rješenje o ovrsi, kao u izreci ovog rješenja ne upuštajući se zbog navedenog u ocjenu ostalih žalbenih navoda ovršenika.

U Rijeci 4. ožujka 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković .v.r.