REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 554/2020-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene Lj. P.-M. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 25. lipnja 2020. broj K-15/2018-59, u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Varaždinu je pobijanom presudom, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) oslobodio optužbe Lj. P.-M. da bi počinila kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Na temelju članka 158. stavka. 3. ZKP/08. oštećeno trgovačko društvo K.-P. d.o.o. u stečaju upućeno je s imovinskopravnim zahtjevom na parnicu, a u odnosu na troškove kaznenog postupka je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1.-5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženice, kao i nužni izdaci i nagrada njezine braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.
I Kž 554/2020-4
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Optuženica nije podnijela odgovor na žalbu državnog odvjetnika.
4. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vratio je spise ovome sudu na daljnji postupak, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da se prvostupanjski sud prilikom utvrđenja odlučnih činjenica trebao rukovoditi dokumentacijom trgovačkog društva K.-P. d.o.o. i onim rezultatima knjigovodstveno-financijskog vještačenja koji imaju temelj u toj dokumentaciji, iz kojih dokaza, po ocjeni žalitelja, ne proizlazi da bi J. P. davao društvu novčana sredstva, a što je poslužilo kao temelj za vraćanje tih sredstava putem ugovora o pozajmici od 1. ožujka 2014. između J. P. kao zajmodavca i trgovačkog društva K.-P. d.o.o. kao zajmoprimca i presude Općinskog suda u Čakovcu od 13. studenog 2014. broj P-645/14-4, prema kojima je, kako to smatra žalitelj, društvo oštećeno.
6.1. Međutim, za sagledavanje svih odlučnih činjenica konkretnog događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka potrebno je uzeti u obzir puno širi kontekst međusobnih odnosa između trgovačkog društva K.-P. d.o.o., u kojem je jedini vlasnik udjela optužena Lj. P.-M., s jedne strane te J. P. i obrta K. l. r." u vlasništvu optužene Lj. P.-M., s druge strane. Naime, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvene vještakinje te izvješća stečajnog upravitelja vidljivo je da je tijekom poslovanja trgovačkog društva K.-P. d.o.o. bilo mnoštvo dugovanja i potraživanja koja su proizašla iz odnosa s obrtom K. l. r. (dakle, s optuženom Lj. P.-M. kao vlasnicom) i s J. P., a koja imaju temelj u pozajmicama, neisplaćenoj dobiti, otuđenju imovine društva i drugima, a ista su se rješavala direktnim plaćanjima ili kompenzacijama. Nadalje, financijsko-knjigovodstvena vještakinja je našla (list 938. spisa) da je J. P., nakon nastupa neprekidne blokade računa trgovačkog društva K.-P. d.o.o., iz svojih sredstava podmirio obveze društva u ukupnom iznosu od 424.947,14 kuna, od čega je dio od 177.150,04 kune evidentiran kao pozajmica društvu. Kod tako isprepletenih poslovnih i financijskih odnosa između fizičkih osoba i oštećenog trgovačkog društva ukazuju se uvjerljivima iskazi ispitanih svjedoka prema kojima je J. P. doista podmirivao obveze trgovačkog društva prema radnicima na način da je dio plaće zaposlenicima isplaćivao mimo računa društva. S obzirom na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje koja navodi da je J. P. podmirivao obveze društva, po ocjeni ovog suda, ukazuje se kao neutemeljena tvrdnja žalbe da iz isprava te nalaza i mišljenja ne proizlazi da bi J. P. društvu davao novčana sredstva. To tim više što su tijekom postupka u spis naknadno dostavljene isprave (list 960. do 1039.) koje vještakinja tijekom dokaznog postupka nije analizirala, ali iz kojih je vidljivo da je J. P. nastavio plaćati obveze društva.
6.2. Nadalje, imajući u vidu činjenicu da je isplata dijela plaće u gotovom novcu i mimo računa protuzakonita i da se njome faktično izbjegava plaćanje poreza i doprinosa na plaću sa ciljem umanjenja troškova poslovanja na nedopušteni način,
I Kž 554/2020-4
što je sve prvostupanjski sud pravilno primijetio, tada nije za očekivati da o tome postoje pisani tragovi u knjigovodstvenim ispravama i poslovnoj dokumentaciji društva, kako to neosnovano smatra žalitelj. Stoga, odsutnost dokumentacije i rezultata knjigovodstvenog vještačenja u tom pravcu, samo po sebi, ne isključuje ispravno stajalište i zaključak suda prvog stupnja da je J. P. doista iz svojih osobnih sredstava podmirivao troškove društva za dio plaća zaposlenika, a o čemu su iskazivali brojni ispitani svjedoci. Kod takvog stanja stvari, i po ocjeni drugostupanjskog suda, nema dokaza da je presuda zbog ogluhe bila temelj da se na teret društva knjiže stvarno nepostojeće obveze prema J. P., a koje su podmirene potpisanim prijebojem od strane optuženice pa da bi zbog toga trgovačko društvo pretrpjelo štetu.
6.3. Također je netočna tvrdnja žalitelja da se iznos od 424.947,14 kuna odnosi na pozajmice koje su vraćene J. P. budući da se, prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka, radi o ukupnom iznosu koji je J. P. nakon nastupa neprekidne blokade računa oštećenog trgovačkog društva platio na ime raznih dugovanja (dobavljačima, banci za kredit, zaposlenicima za plaće i otpremnine) od kojih je samo dio evidentiran kao pozajmica društvu. To proizlazi i iz same optužnice u kojoj je za taj dio (od ukupnog iznosa od 1.140.000,00 kuna iz presude) umanjena protupravno pribavljena imovinska korist.
6.4. Činjenice da dio tražbina J. P. nije prihvaćen u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-528/2016, koji se provodio nad trgovačkim društvom K.-P. d.o.o. ne dovodi u pitanje pravilne zaključke prvostupanjskog suda, budući da se u stečajnom postupku mogu prihvatiti samo evidentirane i dokumentirane tražbine, a što ovdje nije bio slučaj, iz razloga koji su prethodno već obrazloženi.
6.5. Slijedom navedenog, neosnovano je žalbeno stajalište da je na temelju provedenog dokaznog postupka trebalo donijeti drugačije činjenične zaključke te da je sud pogriješio kada je prihvatio obranu optuženice i iskaze svjedoka te zauzeo stajalište da se radi o sredstvima J. P..
7. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a pri ispitivanju pobijane presude, po službenoj dužnosti, nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
