REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 59/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđene N. K. zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku od 13. prosinca 2019. broj K-252/2016 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2020. broj Kž-281/2020-3, u sjednici održanoj 15. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene N. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku od 13. prosinca 2019. broj K-252/2016 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2020. broj Kž-281/2020-3 za N. K. je, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), utvrđeno da je u neubrojivom stanju počinila protupravno djelo zakonskog obilježja tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih KZ/11., zbog čega joj je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.
2. Protiv te presude osuđenica je po braniteljici, odvjetnici Z. N. V. podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se ukinu presuda Općinskog suda u Šibeniku od 13. prosinca
III Kr 59/2021-7
2019. broj K-252/2016 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2020. broj Kž-281/2020-3 te predmet vrati na ponovni postupak.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP/08. spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor s mišljenjem da je zahtjev neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen osuđenici i njezinoj braniteljici koje se nisu očitovale.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenica naznačuje da je zahtjev podnijela zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Navedeno obrazlaže, pored ostaloga, detaljno opisujući činjenično stanje, reproducirajući neke od dokaza i dajući svoje viđenje događaja koji je bio predmet kaznenog postupka. Smatra da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pretpostavkama i "posrednim svjedocima", a da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na njezine žalbene navode u pogledu ocjene dokaza. Također navodi da drugostupanjski sud nije dao obrazloženje za neprihvaćanje iskaza oštećenika pa da je time povrijedio "jedno od osnovnih načela kaznenog prava in dubio pro reo", kao i da je "povrijedio njezino temeljno ljudsko pravo iz čl. 13. Europske konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama – pravo na djelotvorni pravni lijek, a koje pravo je implementirano u Ustav Republike Hrvatske u člancima 18. i 19."
7. Međutim, prigovori koji se odnose na činjenično stanje i činjenična utvrđenja ne mogu biti predmet razmatranja u okviru ovog pravnog lijeka jer bi se time u kazneni postupak uveo treći stupanj odlučivanja o činjenicama, a što nije u skladu sa člankom 517. ZKP/08. u kojem su navedeni razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
8. Neosnovana je i tvrdnja zahtjeva da drugostupanjski sud nije dao valjano obrazloženje odbijanja žalbenih navoda osuđenice (radilo bi se o povredi iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.) s obzirom da se Županijski sud u Zagrebu u svojoj presudi od 31. kolovoza 2020. broj Kž- 281/2020-3 u bitnome referirao na sve žalbene tvrdnje, uključujući i pitanje prihvatljivosti pojedinih dokaza. Stoga nije ostvarena povreda prava na djelotvorni pravni lijek pa onda niti dalje istaknuta povreda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) te Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.)
9. U odnosu na više puta ponovljene navode zahtjeva koji se svojim sadržajem odnose na povredu pravila "in dubio pro reo", osuđenici se napominje da "in dubio pro reo" nije "načelo kaznenog prava", nego pravno-logičko pomagalo (propisano u članku 3. stavku 3. ZKP/08.), koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika. Vezano za tvrdnje o utemeljenju presude "na pretpostavkama i posrednim svjedocima", potrebno je također istaknuti da sud prilikom raspravljanja predmeta i ocjene dokaza nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim
III Kr 59/2021-7
pravilom, već primjenjuje načelo slobodne ocjene dokaza iz članka 9. stavka 3. ZKP/08., slijedom čega iskaz svjedoka koji je oštećen kaznenim djelom nema automatski veću i jaču dokaznu snagu od iskaza bilo kojeg drugog svjedoka.
10. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
