1

Poslovni broj: 37 Gž R-7/2023-3

 

 

Poslovni broj: 37 Gž R-7/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetniku Z., protiv tuženice R. H., M. f., OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 10. ožujka 2022. poslovni broj: Pr-492/2018-41, 4. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tuženice i ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pr-492/2018-41 od 10. ožujka 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće ukupni iznos od 7.682,68 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, izuzev zatezne kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, za razdoblje i po stopi, sve pobliže navedeno u izreci te mu platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 14.071,88 kn zajedno sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2022. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka - dalje u tekstu: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tvrdeći da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

5. Predmet postupka zahtjev je tužitelja koji je zaposlen kao carinski službenik na mjestu carinika III vrste u Područnom carinskom uredu u R., za isplatu iznosa od 7.682,68 kn bruto s osnova prekovremenog rada ostvarenog u razdoblju od prosinca 2015. do ožujka 2018. u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka dužim od 8 sati, u smjenama i turnusima i radom na drugi način. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporno da li su za utvrđenje broja sati prekovremenog rada i iskorištenih slobodnih dana relevantni podaci iz obračunskih lista ili podaci iz evidencije o korištenju radnog vremena.

 

6. Polazeći od slijedećih materijalnopravnih odredbi važećim u relevantno vrijeme i to:

 

- članka 8. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 89/12 i 104/13 – dalje u tekstu: KU/13) koji su identični odredbama članka 38. stavka 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17 i 12/18 – dalje u tekstu: KU/17 i 18) kojim je propisano da je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno raspoređeno u pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, te da dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati osim hitnog prekovremenog rada

- članka 51. KU/13 koji je identičan članku 35. KU/17 i 18 prema kojem plaću državnog službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, time da su dodaci na osnovnu plaću – dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće

- članka 44. KU/13 i čl. 38. KU/112/17 i 18 kojim je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to: – za rad noću 40%, – za prekovremeni rad 50%, – za rad subotom 25%, – za rad nedjeljom 35%, – za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, – za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, – za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%,– za rad u turnusu 5%, a dodaci iz stavka 1. međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, da se radom u smjenama smatra svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (6 do 14 sati - I smjena), poslijepodnevnom (14 do 22 sata - II smjena) ili noćnom (22 do 6 sati - III smjena), a radom u turnusu kad službenik ili namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca od po 12 sati dnevno u ciklusima 12 – 24 – 12 – 48 te se prekovremenim radom službenika ili namještenika smatra rad organiziran u smjenama ili turnusu duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati

- da je prema naprijed navedenoj odredbi redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati te da prema stavku 14. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1.5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren

- da je prema utvrđenom radnom vremenu tuženice tužitelj radio u turnusima koji je uređen člankom 44. KU/13 i člankom 38. KU/17 i 18 na način da se 12 sati dnevno radi u ciklusima od 12 sati kao dnevni rad, 24 sata je slobodan, 12 sati uključivo i noć se radi i 48 sati je slobodan

- da se redovni mjesečni fond sati iz članka 44. stavka 2. KU/13 i članka 38. stavka 1. KU/17 i 18 dobiva na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži sa 8 sati i ne uključuje blagdane i praznike koji padaju od ponedjeljka i petka bez obzira u kojem sustavu rada rade od ponedjeljka do petka te službenici koji su ostvarili prekovremene sate rada ostvaruju pravo na uvećanje osnovne plaće za sate prekovremenog rada od 50%,

 

te činjeničnog stanja utvrđenog na temelju pregledavanjem evidencije radnog vremena tužitelja, rješenja o rasporedu te evidencije o korištenju slobodnog dana kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka pravne osobe C. za k. v. d.o.o. Z.:

 

- da je rad tužitelja na radnom mjestu carinika III vrste definiran na način da 12 sati dnevno radi u ciklusima 12 (dnevni rad), 24 slobodno, 12 sati rada uključivo noć – 48 sati slobodno

- da je usporedbom obračunskih isprava za isplatu plaće – naknade (platne liste) i evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja utvrđeno da u pojedinim mjesecima tuženica nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati kao prekovremeni rad tužitelja

- da je prilikom izrade nalaza i mišljenja za svaki mjesec vještak utvrdio mjesečni fond sati i fond sati blagdana u tjednu od ponedjeljka do petka te izračunao mjesečni fond radnih sati na način da je od mjesečnog fonda sati oduzeo sate blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka

- da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata uvećano za posebne uvjete rada i vrijednost dodatka za prekovremeni rad i da je tuženica evidentirala i obračunavala dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kada je to primjenjivo, rad na dane blagdana, subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio primijenivši propisana uvećanja iz KU koji se nisu isključivali

- da se u konkretnom slučaju iskazani broj sati za slobodne dane na obračunskim listama za isplatu plaće i broj sati iskazan u evidencijama po korištenju radnog vremena razlikuju u pojedinim mjesecima

- da je sudski vještak izračunao potraživanje po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve slobodne dane korišteno u promatranom periodu u dvije verzije tj. prema podacima iz obračunskih lista i prema podacima iz evidencije o korištenju radnog vremena pod pretpostavkom da se korišteni slobodni dani odnose na prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju te je utvrđena potraživanja zatvarao kronološki od najstarijeg utvrđenog potraživanja

- da je u verziji A vještak sačinio izračun prema podacima o slobodnim danima prema obračunskim listama utvrdivši na taj način da se radi o iznosu od 7.682,68 kn, a prema evidenciji o korištenju radnog vremena u verziji B da se radi o iznosu od 2.305,95 kn pri tome utvrdivši za svaki mjesec mjesečni fond sati i fond sati blagdana u tjednu koji padaju od ponedjeljka do petka te izračunao mjesečni fond radnih sati na način da je od mjesečnog fonda sati oduzeo sate blagdana koji pripadaju u tjednu od ponedjeljka do petka što je u cijelosti sukladno Tumačenju Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjedbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika 4/44 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 1. siječnja 2013.

- da su obračunske isprave za isplatu plaće sastavljene u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine pa kako se radi o ispravama koje je sastavila tuženica u skladu s posebnim propisima, dokazna snaga takve isprave sukladno odredbi članka 230. stavka 2. ZPP izjednačena je s javnim ispravama pa se istima dokazuje istinitost broja slobodnih dana za izračun plaće, dok ni tuženica a niti tužitelj nisu dokazivali da su obračuni nepravilno sastavljeni niti nakon primitka istih a niti tijekom postupka

- da je člankom 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 117/17 i 98/19) propisana obveza poslodavaca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnom vremenu, dok je člankom 135. stavkom 4. istog Zakona utvrđeno da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu. 

 

6.1. Na temelju svega naprijed navedenog ali uvažavajući činjenicu da se evidencije o radnom vremenu i obračunske liste sačinjene po tuženici međusobno ne slažu, prvostupanjski sud prihvaća kao povoljnije pravo za tužitelja, podatke o broju sati rada i slobodnih dana obračunatih na obračunskim listama za plaću za period u kojem podaci iz obračunskih lista i evidencije radnog vremena nisu usklađeni. Navedeno stoga što je tužitelj u određenom mjesecu radio na osnovi rasporeda koji je donijela tužena, "a prekovremeni rad, koji se obračunava na mjesečnoj osnovi, je morao biti plaćen ili za isti je tužitelj mogao koristiti slobodne dane, a u odnosu na koje je tužena bila dužna donijeti rješenje u smislu članka 44. st.13. KU/08, odnosno članka 38. stavak 14. KU/17 (stav izrađen u presudi Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-478/2021-2 od 26.3.2021.) koja rješenja tužena nije priložila spisu, a bez tih rješenja se ne može smatrati da je tužitelj mogao koristiti slobodne dane prema podacima iz evidencije o korištenju radnog vremena".

 

7. Tuženica u žalbi ponajprije ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP budući je prvostupanjski sud odbio izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, službenika Carinske uprave na okolnost organizacije rada, evidencije o radnom vremenu i obračuna plaće tužitelja sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Ističe da je u postupku mirnog rješenja spora kao i u odgovoru na tužbu priznala da je tužitelj ostvario 47 sati prekovremenog rada u bruto iznosu od 2.082,35 kn te je naknadno izvršila korekciju izračuna u kojem je utvrđeno da je tužitelj ostvario 43 sata prekovremenog rada u bruto iznosu od 2.305,95 kn. Nadalje tvrdi da je prihvativši nalaz vještaka prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 38. stavak 10. i 14. KU/17 i 18 pri tome ističući da je evidencija radnog vremena službena evidencija i javna isprava i jedini relevantni pokazatelj stvarnog rada službenika o radnim satima u pojedinom mjesecu u koju su evidentirani svi sati koje je službenik odradio u pojedinom mjesecu, te je temelj za utvrđivanje prekovremenih sati rada. Ukazuje da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih je prihvatio "povoljnije pravo za tužitelja" prihvaćajući podatke i obračunskih listi u odnosu na podatke iz evidencije radnog vremena, a niti je odgovorio na njezine tvrdnje i navode o pravnom značaju evidencije o radnom vremenu već je odbio njezine prijedloge i "mehanički poslao na Nalaz i mišljenje vještaka". Tvrdi da je prvostupanjski sud trebao raspraviti činjenična i pravna pitanja, navesti što je zaključio te iznijeti razloge zbog kojih je donio odluku, što je u konkretnoj presudi propustio učiniti, a što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Nastavno osporava nalaz vještakinje navodeći da ista pogrešno primjenjuje umanjenje neplaćenih prekovremenih sati rada za slobodne dane samo na nivou jednog mjeseca jer ne postoji vremenski ograničavajući faktor za korištenje slobodnih dana na nivou jednog mjeseca niti u jednom zakonu niti u Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Stoga da je vještakinja pogrešnom metodologijom djelomičnog prikazivanja slobodnih dana omogućila tužitelju ponovnu isplatu za ostvarene prekovremene sate iskorištene kroz institut slobodnih dana što predstavlja konzumiranje navedenog prava kroz po dvije osnove što je nezakonito i nedvojbeno dovodi do oštećenja Državnog proračuna.

 

8. Prihvativši tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenih prekovremenih sati rada tužitelja u razdoblju od prosinca 2015. do ožujka 2018. u iznosu od 7.682,68 kn bruto prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo.

 

9. Naime, prvostupanjski sud nije primijenio povoljnije materijalno pravo, kako to navodi, in favorem tužitelja, nego je prihvatio nalaz vještaka koji je izračun prekovremenih sati rada tužitelja temeljio na obračunskoj listi kao povoljnijoj činjenici za tužitelja, a da za to nije dao valjane razloge.

 

10. Opravdanje za navedeno postupanje prvostupanjski sud doduše nalazi u činjenici da je tuženica bila dužna donijeti rješenje sukladno odredbi članka 44. stavka 13. KU/08 (?), odnosno članka 38. stavka 14. KU/17 i 18 koje rješenje tuženica nije priložila u spis, a da se bez tih rješenja ne može smatrati da je tužitelj mogao iskoristiti slobodne dane prema podacima iz evidencije o korištenju radnog vremena.

11. Tuženica je kao poslodavac morala dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani i da su slobodni dani iskorišteni za odrađene prekovremene sate rada koji nisu plaćeni, no po ocjeni ovog suda dokaz o tome nisu samo i isključivo rješenja o preraspodjeli radnog vremena, a takvo stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl.br. Rev-445/2023-2 od 12. rujna 2023.

 

12. Tuženica je vodila dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su za sporno razdoblje vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana na koji način je dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada i koliko je ostvario slobodnih dana ali i prekovremenih sati. Navedene evidencije tužitelj nije osporio relevantnim razlozima, a od dokaza svojim saslušanjem na okolnosti korištenja slobodnih dana je odustao. Osim toga, tuženica je u spis dostavila zamolbe tužitelja za korištenje slobodnih radnih dana prema ostvarenom višku sati za točno određene dane u pojedinom mjesecu u spornom razdoblju koje zamolbe prvostupanjski sud nije cijenio.

 

13. Obračunske liste i evidencije radnog vremena javne su isprave i kao takve iste dokazne vrijednosti, pa kako razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio podatke iz obračunske liste, a ne iz evidencije radnog vremena nisu razumljivi niti prihvatljivi jer se povoljnije pravo ne može temeljiti na povoljnijim činjenicama, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženica i na koju bitnu povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP zbog čega je žalba tuženice osnovana, pa je stoga primjenom članka 369. stavka 1. ZPP ovaj sud ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno raspraviti predmet spora i u novoj odluci otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da iznese jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koje će biti dužan utvrditi na način propisan člankom 8. ZPP, a na kojima će temeljiti svoju odluku o tužbenom zahtjevu, vodeći računa o materijalnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u Republike Hrvatske iznesenom u točki 10. ovog rješenja, te će u novoj odluci ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

 

 

U Varaždinu 4. ožujka 2024.