Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-78/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljica: 1. R. St. rođ. Ć. OIB: … iz B., 2. M. M. OIB: … iz B., (prije M. Ć. žena T.), obje zastupane po punomoćniku A. S., odvjetniku iz Z.,

, protiv tuženika: 1. J. Ć. OIB: … iz V.,

, 2. I. Ć. OIB: … iz Z., . 3. Š.

Ć. OIB: … iz K. i 4. D. Ć. ud. A. OIB: … iz K., svi zastupani po punomoćniku Z.

J., odvjetniku iz Z. radi utvrđenja ništetnosti i trpljenja,

odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 15. listopada 2020. poslovni broj P-609/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 14. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika: 1. J. Ć. 2. I. Ć. 3. Š. Ć. i 4.

D. Ć.ud. A. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 15. listopada 2020. poslovni broj P-609/2019 u točki 1. i 3. njezine izreke, dok u nepobijanom dijelu pod točkom 2. ostaje neizmijenjena, s time da se odbijaju i zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

»1. Usvaja se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetan Darovni ugovor zaključen u P. dana 23. II (veljače) 1962.g., na kojem stoji ovjera potpisa tužiteljice ad 2), kao darodavateljice, od tadašnjeg Kotarskog suda u Zadru dana 24. veljače 1962.g. pod Ov. Broj 692/62, a potpis prednika tuženika kao daroprimaoca, dana 10. prosinca 1962.g. pod Ov. Broj 4993/62."

2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"II Dužni su tuženici za sebe i kao pravni sljednici F. Ć. pok. Š., temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti trpiti upis brisanja prava vlasništva nekretnina koje su predmet ništetnog ugovora, i to: čest.zem. 1492/6, čest.zem. 1521/7, čest.zem. 1539, čest.zem. 1581, čest.zem. 1648, čest.zem. 1651/2, čest.zem. 1652/1, sve u k.o. …, s imena njihovog prednika, i vraćanje uknjižbe toga prava na ime i u korist tužiteljice ad 2)."

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade trošak postupka u iznosu od 24.862,50 kn.«

2. Protiv točke 1. i 3. gornje odluke žalbu su izjavili tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana odluka preinači i dosude troškovi.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice su, u bitnom, osporile žalbene prigovore predloživši odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

5.1. Da je uvidom u Darovni ugovor koji je dostavljen u spis utvrđeno da je isti sklopljen između M. Ć. ž. T. kao darovateljice s jedne strane iz V. i F. Ć. pok. Š. iz V. kao daroprimca. Ugovor je sklopljen 23. veljače 1962. Navedenim ugovorom darodavatelj daruje daroprimatelju nekretnine u k.o. P. i to čz.459/2, 487/2, 751/2, 1492/6, 1492/7 , 1521/4, 1521/7, 1581, 1648, 1651/2, 1652/1, 1539, 1828/43, 1828/53, 1828/154 te kč.br. 2202/2 u k.o. Slivnica. Na Ugovoru je daroprimac Frane Ćoza pok. Šime stavio otisak prsta (k.p.d.r.) na mjestu darovatelja stoji potpis M. Ć.. Navedeni potpis M. Ć. ovjeren je kod Kotarskog suda u Zadru pod brojem Ov-692/62 dana 24. veljače 1962. F. Ćoza ovjerio je otisak kažiprsta također kod Kotarskog suda u Zadru 10. listopada 1962. pod brojem Ov-4993/62. Uvidom u spis utvrđeno je da su tuženici J. Ć.,

I. Ć., Š. Ć.i D.Ć. nasljednici F. Ć. pok.Š..

5.2. Budući da tužiteljice osporavaju potpis na Ugovoru o darovanju od 23. veljače 1962. sud je saslušao stranke.

5.3. Iz iskaza tužiteljice R. S. proizlazi da je njena majka (M.

M.) pričala da ona nikada nikome nije ništa darovala već da je dala stricu

F. Ć. da obrađuje tu zemlju, a majka je uvijek govorila da nije nikada ništa potpisala. Ovaj sporni Darovni ugovor tužiteljica je prvi put vidjela u travnju kada su oni nju tužili te joj je majka tom prilikom rekla da nije nikada ništa potpisala i da je potpis krivotvoren. Iz iskaza tužiteljice M. M., a nakon što joj je predočen

Darovni ugovor od 23. veljače 1962. ista je iskazala da nije potpisala taj darovni ugovor, a da ne zna tko ga je umjesto nje potpisao. Iskazala je da je već ranije vodila postupak radi poništenja ovog spornog Darovnog ugovora ali je taj postupak prekinula i napustila sudnicu. Iz iskaza tuženika J. Ć. proizlazi da je sklopljen Darovni ugovor voljom stranaka, a darovano je ukupno 45 čestica u k.o. P., k.o. S. i k.o. V.. U Ugovoru je navedeno da se stranke odriču prava pobijanja ugovora iz bilo kojeg razloga. Potpisi na ugovoru su u ovjereni, a Općinski sud donio je i Rješenje o nasljeđivanju broj O-0293/88 iza pok. S. Ć. ud. F. iz V.. Nekretnine su se i u posjedovnom listu 599 od 24. listopada 2001.

vodile u posjedu pok. Ć. S.. Kod Općinskog suda M. Ć. je tražila u spisu broj P-280/93 da joj se navedene darovane parcele vrate te je sud utvrdio da nema na to pravo pozivajući se na tekst darovnog ugovora te je nakon toga M. Ć. povukla tužbu. Iz iskaza tuženika I. Ć. proizlazi da je suglasan sa

navodima tuženika J. Ć., tvrdi da je tužiteljica potpisala Darovni ugovor iz 1962. te da je vezano uz to već vođen sudski postupak i ona je to izgubila.

5.4. Da je temeljem tužbenog zahtjeva tužiteljica i tvrdnji da je potpis na Darovnom ugovoru od 23. veljače 1962. krivotvoren sud je izvršio vještačenje po vještaku M. K. stalnom sudskom vještaku za rukopise i dokumente te je on u svom

Nalazu i mišljenju od 25. travnja 2016. utvrdio da potpis - "Ć. M." koji se nalazi ispod teksta - "Darovateljica"…." na Darovnom ugovoru sklopljen u P. 23. II. 1962. između Ć. M., kao darovateljice i Ć. F., kao daroprimca,

VJEROJATNO - NIJE napisan rukom Ć. M. iz B. Vještak je

zatražio pribavu više nespornih potpisa M. M. Ć. iz približnog vremena datiranog spornog dokumenta zbog razlika i sličnosti potpisa koji su se pojavili na dostavljenim dokumentima. Nakon što je saslušan na ročištu dana 21. rujna 2016. vještak M. K. od strane suda dobio je nalog da nadopuni nalaz i mišljenje te mu je naloženo točno koje potpise treba obuhvatiti kao nesporne. Nakon toga vještak M. K. u svom Mišljenju od 10. listopada 2016. utvrdio je da je potpis - "Ć. M." koji se nalazi ispod teksta - "Darovateljica:….", na Darovnom ugovoru između Ć. M., kao darovateljice i Ć. F., kao daroprimca,

nekretnina navedenih u dokumentu (izvornik kao prilog lista 48 spisa, preslika na listovima 3-4 spisa) NAPISAN rukom Ć. M..

5.5. Budući je vještak M. K. dostavio dva potpuno različita mišljenja izvršeno je još jedno vještačenje po vještaku za rukopise Z. Ć. iz

Zagreba te je on u svom Nalazu i mišljenju od 20. studenog 2017. utvrdio: da M. M. (prije M. Ć.) vrlo vjerojatno gotovo sigurno NIJE skriptor spornog potpisa na darovnom ugovoru sklopljenom u P. dana 23. veljače 1962. između M. Ć. žene T. kao darovateljice i F. Ć. pok. Š. kao daroprimatelja. U konkretnom slučaju prvi vještak u svom prvom nalazu naveo je da M. Ć. sada M. vjerojatno nije potpisala predmetni darovni ugovor uz napomenu da je potrebno pribaviti još neprijepornih potpisa iz vremena spornog ugovora tj. iz 1962., a nakon što mu je sud dostavio punomoć od 6. siječnja 1957. u spisu Kotarskog suda u Zadru broj G-259/57 vještak smatra taj potpis nespornim te je dao mišljenje da je potpis ipak napisan rukom M. Ć. sada M., dok je drugi vještak dao Nalaz da M. Ć. nije potpisnik spornog potpisa na darovnom ugovoru iako on nije imao na raspolaganju nespornih potpisa drugotužiteljice iz vremena kada je potpisala darovni ugovor.

5.6. U situaciji kada postoje potpuno suprotni nalazi vještaka sud je ove proturječnosti pokušao otkloniti saslušanjem vještaka na ročištu 28. ožujka 2018., a budući da su vještaci ostali i nadalje kod svojih sasvim oprečnih nalaza sud je bio dužan provesti novo vještačenje putem trećeg vještaka. Novo vještačenje povjereno je Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 21.

studenog 2019. U svom nalazu i mišljenju vještak navedenog Centra D. M. utvrdio je da: Sporni potpis u rubrici "Darovateljica/Ć. M. ž. T./" na dostavljenom izvorniku spornog "darovnog ugovora" s vidljivim datumom 23.II.1962.god", vrlo vjerojatno nije ispisala M. M.(ranije Ć.). Vještak

je saslušan i usmeno na ročištu 4. rujna 2020. te je odgovorio na sva pitanja stranaka koja su bila sporna pa je usvojio nalaz i mišljenje ovog vještaka kao stručno i istinito. 5.7. Tužiteljice traže da se utvrdi ništetnosti darovnog ugovora zaključenog u Posedarju dana 23. veljače 1962. Čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje - ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj određenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Čl. 333. ZOO-a utvrđene su posljedice ništetnosti te je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

5.8. Tijekom postupka sud je utvrdio da je Darovni ugovor od 23. veljače 1962. protivan prisilnim propisima Republike Hrvatske. Temeljem čl. 479. st. 1 ZOO-a ugovor o darovanju nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Institut darovanja reguliran je pozitivnim propisima tek odredbama ZOO-a, a prije toga prosuđuje se na temelju odredaba paragrafa 938. do 956. Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji su se primjenjivali kao pravna pravila. Pravni propisi pa tako i OGZ doneseni prije 6. travnja 1941. primjenjuju se u Republici Hrvatskoj na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91). Budući je Ugovor sklopljen 1962. to bi se na njega primjenjivale odredbe OGZ-a koji su se primjenjivali kao pravna pravila.

5.9. Tijekom postupka utvrđeno je da je potpis na navedenom ugovoru krivotvoren što znači da je ništetan, a što znači da navedeni ugovor nije niti potpisan pa je protivan prisilnim propisima jer ugovor o darovanju mora biti sastavljen u pismenom obliku, mora biti potpisan i ovjeren po darodavatelju. Protivan je i moralu društva budući da je potpis na njemu krivotvoren, a što je nesporno utvrđeno u ovom postupku temeljem nalaza i mišljenja vještaka D. M. iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V.", Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Temeljem do sada navedenoga nije zadovoljena forma niti iz paragrafa 943. OZG-a, tj. darovanje usmeno bez prave predaje darovane stvari, a što je sada propisano u članku 482. ZOO-a pa je i temeljem navedenoga valjalo tužbeni zahtjev usvojiti kao u točki 1. izreke.

5.10. Tužitelji su pod točkom II. tužbenog zahtjeva zatražili da tuženici kao pravni sljednici F. Ć. trpe upis brisanja prava vlasništva nekretnina koje su predmet ništetnost ugovora međutim taj dio tužbenog zahtjeva valjalo je odbiti. Naime, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak i to zk. ul. 2074 k.o. … za čest. zem. 1492/6, čest. zem. 1521/7, čest. zem. 1539, čest. zem. 1581, čest. zem. 1648, čest. zem. 1651/2, čest. zem. 1652/1 utvrđeno je da su navedene čestice upisane kao vlasništvo M. Ć. ž. T. V.. Iz vlastovnice navedenog zk. izvatka vidljivo je da je na temelju spornog Darovnog ugovora uknjiženo pravo vlasništva navedenih čestica za korist F. Ć. pok. Š. V. u ½ dijela, pod brojem Z-4550/09 od 8. svibnja 2009. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila M. M. pod brojem Z-

5634/15 dana 24. travnja 2015. Povodom navedene žalbe Županijski sud u Zadru je dana 25. kolovoza 2015. rješenjem pod brojem Gž-1579/15 usvojio žalbu M. M. i ukinuo rješenje Općinskog suda u Zadru od 8. srpnja 2009. pod poslovnim brojem Z-455/09 i predmet je vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku Općinski sud u Zadru dopustio je uknjižbu brisanja na pola dijela navedenih čestica sa imena F.Ć. pok. Š. te je dopustio povrat u prijašnje stanje te izvršio ponovnu uknjižbu prava vlasništva za korist M. Ć. ž. T.. Takvo stanje je i danas. Stoga nije bilo moguće udovoljiti tužiteljicama u odnosu na točku II tužbenog zahtjeva te je sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a ovaj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, a ni ona iz točke 11. istog članka na koju se sadržajno ukazuje u žalbi jer odluka uopće nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa ni u pogledu ocjene dokazne građe posebno vještaka grafologa jer je sud postupio sukladno čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a.

7. Naime, potpis drugotužiteljice (ranije M. Ć. ž. T.) na spornom

ugovoru o darovanju izvršen je u javnoj ispravi pa u smislu čl. 230. ZPP-a u odnosu na tu činjenicu postoji predmnjeva o istinitosti njezinog sadržaja zbog čega je u ovom slučaju teret postojanja tzv. negativne činjenice, odnosno činjenice da drugotužiteljica nije vlastoručno potpisala sporni ugovor, ležao na tužiteljicama (v. odluku Vrhovnog suda broj Rev 2980/2018) koje su, suprotno žalbi, nakon kontrolnog i nadvještačenja dokazale da potpis ipak nije autentičan jer je sud prvog stupnja opravdano prihvatio treći nalaz vještaka D. M. iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V.", Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, u smislu svojih ovlasti iz čl. 8. ZPP-a, u kojem vještak navodi da drugotužiteljica vjerojatno nije potpisala darovni ugovor što je vještak decidirano naveo i usmeno na ročištu povodom prigovora tuženika, čime su tužiteljice ispunile svoju procesnu obvezu o teretu dokaza iz čl. 219. st. u svezi čl. 230. ZPP-a.

8. Dakle, radilo bi se o krivotvorini i o tzv. „nepostojećem“ ugovoru bez pravnih učinaka kojemu nedostaju bitne pretpostavke za njegov nastanak koji načelno ne može biti ništav (v. odluku Vrhovnog suda broj Rev-x 455/13-2), međutim, treba reći i to da sud prvog stupnja utvrđuje da je ugovor o darovanju ništetan i zbog nedostataka forme jer nije sastavljen u formi sudskog zapisnika (v. odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-849/2006 i Vrhovnog suda broj Rev 954/2012), a tuženici nisu, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazali da bi taj nedostatak otklonila prava predaja stvari u posjed jer to ne potvrđuje sama po sebi činjenica, na koju se upire u žalbi, da je u katastru upisana majka tuženika, jer se za pravu predaju stvari traži da mora uslijediti odmah ili u razumnom roku nakon sklapanja ugovora te imati faktični karakter predaje vlasničkog posjeda, odnosno stvarnog, pravog fizičkog posjeda koji je tako određen i životno jasan da predstavlja najneposredniji i direktni posjed koji u sebi sadrži vidljivu i evidentnu stvarnu predaju i držanje nekretnine koja ne trpi neke surogate u nekim drugim vrstama stjecanja posjeda kao npr. simboličku predaju ključa kuće, ispuštanje isprava, zemljišnoknjižni upis, uglavak ugovora o preuzimanju posjeda i slične posredne načine stjecanja kada se tek smatra ugovor da je realiziran, odnosno ispunjen (v. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-674/1994, Vrhovnog suda broj Rev 58/1996, ali i ovog suda broj Gž-891/83), što tuženici nisu uspješno dokazali.

9. Kraj navedenog stanja stvari valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a i to za tuženike u svezi čl. 154. st. 1. i za tužiteljice u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 14. rujna 2021.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Katija Hrabrov, v. r.