Poslovni broj: Usž-2272/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Biserke Kalauz predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. V., S., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lj.-V.&P. d.o.o. S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite i boravka u inozemstvu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsIzs-42/20-12 od 1. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsIzs-42/20-12 od 1. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-504-03/19-01/24, URBROJ:338-01-06-05-20-10 od 7. siječnja 2020. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Rješenjem se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 6.250,00 kuna zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
2. Rješenjem tuženika od 7. siječnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., KLASA:UP/I-504-03/18-01/14, URBROJ:338-17-12-19-8 od 14. siječnja 2019. kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu se na teret sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, prizna pravo na naknadu troškova liječenja i troškova boravka u hotelu u Londonu u Velikoj Britaniji u ukupnom iznosu od 9.034,40 funti. Navedeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 1UsIzs-40/19-9 od 13. studenoga 2019.
3. Tuženik žalbom osporava presudu i rješenje prvostupanjskog suda. U žalbi se poziva na članak 34. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te na članke 25. i 26. i 32. Pravilnika (Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite).Navodi da iz priložene i ostale medicinske dokumentacije u spisu proizlazi da tužitelj potražuje naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u bolnici u Londonu, te troškove boravka u Londonu, Velika Britanija, u ukupnom iznosu od 9.034,40 funti, a prema računima o korištenoj prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, te računu za smještaj. Poziva se na nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva od 28. prosinca 2018., prema kojem se u konkretnom slučaju radilo o planiranoj prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti koja se ne može provesti kod ugovornih provoditelja zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj i za koju je prema važećim propisima zdravstvenog osiguranja potrebno prethodno odobrenje Zavoda. Na temelju toga vještačenja doneseno je prvostupanjsko rješenje. U drugostupanjskom postupku utvrđeno je da se tužitelj obratio Direkciji Zavoda 16. svibnja 2018., kada je podnio zahtjev na nevažećoj tiskanici te dana 23. srpnja 2018. i 27. kolovoza 2018., kada je dostavio dopunu/ispravak zahtjeva za upućivanje na operaciju glaukoma sa ugradnjom valvule u lijevo oko (s upotrebom tkivnih materijala koji nisu dostupni u Republici Hrvatskoj) u bolnici u Londonu u trajanju od 21 dan. Poziva se na nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije od 29. kolovoza 2018., koje je utvrdilo medicinski opravdanim upućivanje tužitelja na operaciju u Moorfields Eye Hospital London, Velika Britanija, jer se isto ne može učiniti u ugovornim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Ističe da je Direkcija Zavoda istoga dana donjela rješenje o priznavanju prava na upućivanje na liječenje u inozemstvo. Nadalje, navodi da je dana 21. rujna 2018. zaprimljen zahtjev tužitelja za naknadom nastalih troškova liječenje i boravka u hotelu u Londonu. Ističe da je u provedbi drugostupanjskog postupka utvrđeno da je liječenje obavljeno prije izdavanja predmetnog rješenja o upućivanju na liječenje u inozemstvu. Poziva se na članke 26. i 28. Pravilnika, te navodi da je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite, te je zahtjev odbijen. Navodi komunikaciju tužitelja i javnopravnog tijela u vezi nevažeće tiskanice. Ponavlja obrazloženje prvostupanjske presude te ističe da je uredan zahtjev podnesen nakon liječenja u inozemstvu, te se poziva na članak 32. Pravilnika, s kojim da je stranka već bila upoznata. Ističe da je rješenjem priznato pravo na upućivanje na liječenje u inozemstvo, ali ne i pravo na naknadu plaćenih troškova liječenja. Smatra da sud pogrešno zaključuje da je primjena odredbi Zakona i Pravilnika pretjerani formalizam u konkretnom slučaju. Napominje da je vodio računa o posebnosti konkretnog slučaja, te dijagnozi tužitelja. Ističe da u presudi nije dana uputa što treba u ponovnom postupku dodatno utvrditi, a što nije ranije utvrdio jer iz presude proizlazi da se nastali troškovi liječenja i boravka moraju priznati tužitelju, pa je nejasno zašto se predmet vraća na ponovni postupak, odnosno zašto sud nije sam priznao predmetno pravo presudom. Ističe da pobija i rješenje suda kojim mu se nalaže da tužitelju naknadi troškova upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna. Predlaže poništiti presudu i rješenje i da se odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužitelju je po opunomoćeniku dostavljena žalba tuženika na očitovanje, ali isti se nije očitovao.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je uvažio tužbeni zahtjev.
8. Naime, imajući na umu članak 26. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13. i 137/13.), te članak 25. i članak 26. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite („Narodne novine“ 160/13., 11/15., 16/15., 113/16. i 34/18.-Pravilnik) koje u presudi citira upravni sud kao mjerodavne odredbe u ovoj upravnoj stvari, te podatke spisa predmeta (presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj:UsIzs-40/19 od 13. studenoga 2019., u izvršenju koje je doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika) pravilno je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak.
9. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je naveo da je već u ranijoj presudi istakao da je o zahtjevu tužitelja za upućivanje na operaciju pozitivno riješeno, (rješenje od 29. kolovoza 2018.) dakle ipak je doneseno, iako naknadno, nakon što je tužitelj već otputovao u inozemstvo o vlastitom trošku. Sud je tada istaknuo da je tužitelj prvotni zahtjev za upućivanje na operaciju u inozemstvo podnio pravovremeno, iako je taj zahtjev morao naknadno ispravljati zbog formalne pogreške. Sud obrazlaže da iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj zahtjev Direkciji Zavoda podnio 16. svibnja 2018. na nevažećoj tiskanici te da se ponovno obratio tuženiku i dana 23. srpnja 2018. i dana 27. kolovoza 2018. kada je dostavio dopunu /ispravak zahtjeva za upućivanje na operaciju glaukoma sa ugradnjom vavlule u lijevo oko (s upotrebom tkivnih materijala koji nisu dostupni u Republici Hrvatskoj). Sud se poziva i na nalaz , mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije od 29. kolovoza 2018., prema kojem se utvrđuje medicinski opravdanim upućivanje tužitelja na navedenu operaciju, uvažavajući stručno medicinsko vještačenje voditeljice referentnog centra za glaukom.
10. Ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju, imajući na umu zdravstveno stanje tužitelja, njegovu dijagnozu-rijedak očni sindrom, podatke iz medicinske dokumentacije koji ukazuju na mogućnost gubitka vida u cijelosti i činjenicu da se u Republici Hrvatskoj takav operativni zahvat ne provodi, rješenje tuženika nije bilo moguće ocijeniti zakonitim. Naime, u konkretnom predmetu obrazloženje tuženika da je operativni zahvat u inozemstvu obavio bez prethodno donesenog rješenja, kraj činjenice da je tužitelj podnio zahtjev o kojem je (iako nakon operativnog zahvata), pozitivno odlučeno, nije razumno ni pravično.
11. Stoga, imajući na umu predmet u cjelini, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju pravilno primijenio ovlasti iz članka 58. stavka 1. ZUS-a.
12. O troškovima upravnog spora pravilno je odlučeno na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.
13. Slijedom iznesenoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 14. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Biserka Kalauz, v.r.
