REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1583/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u parničnom predmetu I-tužiteljice C. G. iz Z., OIB: …, II-tužitelja R. d.o.o., Z., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., III-tužiteljice E. D. H. D. V. iz S. N., OIB: …, IV-tužiteljice S. G.- M. iz S. N., OIB: … i V-tužitelja G. D. iz S. N., M., OIB: …, od kojih su III-V tužitelje zastupan punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika C., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. & K. j.t.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o zajedničkom prijedlogu I- tužiteljice i II-tužitelja, te zajedničkom prijedlogu III., IV. i V. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2062/2020-2 od 8. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7012/2016-87 od 31. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog I-tužiteljice E. D. H. D. V. i II-tužitelja R. d.o.o., Z. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2062/2020-2 od 8. prosinca 2020., u dijelu kojim je u odnosu na te tužitelje potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7012/2016-87 od 31. kolovoza 2020., se odbacuje.
II. Prijedlog III., IV. i V. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2062/2020-2 od 8. prosinca 2020., u dijelu kojim je u odnosu na te tužitelje potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7012/2016-87 od 31. kolovoza 2020., se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvotužiteljica E. D. H. D. V. i drugotužitelj R. d.o.o., Z. su podneskom od 22. veljače 2021. predložili da im Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2062/2020-2 od 8. prosinca 2020. u dijelu kojim je u odnosu na I-tužiteljicu potvrđena točka I.I., a u odnosu na II- tužitelja točka I.II. prvostupanjske presude radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.
2. Trećetužiteljica E. D. H. D. V., četvrtotužiteljica S. G.- M. i petotužitelj G. D. su podneskom od 22. veljače 2021. predložili da im Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2062/2020-2 od 8. prosinca 2020. u dijelu kojim je u odnosu na trećetužiteljicu potvrđena točka I.III., u odnosu na četvrtotužitelja točka I.IV. te u odnosu na V- tužitelja točka I.V. prvostupanjske presude radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.
3. Tuženik je odgovorio na prijedloge i predložio odbaciti prijedloge kao nedopuštene.
4. Prijedlozi su nedopušteni.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naznačeno pitanje je važno za rješenje ovog spora, ali nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Presuda je donesena u sporu radi naknade štete koja je, prema navodima tužbe, nastala tužiteljima uslijed nepravilnog i nezakonitog rada prednika tužitelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, kasnije Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske, u postupku pretvorbe trgovačkog društva P. d.d. O..
7. Tužbeni zahtjev je odbijen zbog nedostatka pasivne legitimacije tuženika s obrazloženjem da prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: 73/93, 92/96, 48/99, 15/00 i 59/01 – dalje: ZSDU) Republika Hrvatska naknađuje štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Tuženik – Hrvatski fond za privatizaciju (dalje: Fond) je prema odredbi čl. 3. Zakona o Hrvatskom fondu za privatizaciju ("Narodne novine", broj: 84/92 – dalje: ZHFP) osnovan radi provođenja i dovršenja postupka privatizacije imovine koja je Fondu na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća privremeno prenesena, odnosno na temelju drugih zakona i odluka, postala vlasništvo Republike Hrvatske i prenesena na Hrvatski fond za razvoj, te Fond u okviru obavljanja djelatnosti obavlja javna ovlaštenja određena zakonom i Statutom, dakle ima javne ovlasti u poslovima državne uprave koji su mu povjereni. To znači da štetu koja građanima i/ili pravnim osobama nastane nezakonitim ili nepravilnim radom Fonda naknađuje Republika Hrvatska na temelju odredbe čl. 13. ZSDU.
8. Tužitelji su osporili pravno shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska presuda te su predložio dopuštenje revizije i naznačili pravno pitanje kojim svi u bitnome pitaju oslobađa li odredba čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave pravnu osobu s javnim ovlastima od osobne odgovornosti prema oštećeniku kojemu je počinila štetu svojim nezakonitim radom u obavljanju javnih ovlasti u slučaju kad je ta odgovornost propisana aktom osnivanja te pravne osobe.
9. Tužitelji su u prijedlozima naveli kao razlog važnosti da o pitanju ne postoji praksa revizijskog suda, a postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te su se pozvali na odluku Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-2768/14 od 17. siječnja 2014.
10. Ovaj sud je utvrdio da, suprotno navodima u prijedlozima, o naznačenom pitanju postoji ujednačena praksa revizijskog suda.
10.1. U odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-149/13-2 od 16. siječnja 2018., u sporu dioničara protiv Hrvatskog fonda za privatizaciju (dalje: Fond) radi naknade štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada Fonda, u kojemu je pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev protiv Fonda, zauzeto je pravno shvaćanje: “Tuženik – Hrvatski fond za privatizaciju (dalje: Fond) je prema odredbi čl. 3. Zakona o Hrvatskom fondu za privatizaciju ("Narodne novine", broj 84/92 – dalje: ZHFP) osnovan radi provođenja i dovršenja postupka privatizacije imovine koja je Fondu na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća privremeno prenesena, odnosno na temelju drugih zakona i odluka, postala vlasništvo Republike Hrvatske i prenesena na Hrvatski fond za razvoj, te Fond u okviru obavljanja djelatnosti obavlja javna ovlaštenja određena zakonom i Statutom. Prema odredbi čl. 4. ZHFP Fond obavlja stručne i upravne poslove koji se odnose na pretvorbu društvenih poduzeća, privatizaciju, upravljanje državnom imovinom .... Iz sadržaja citiranih odredbi jasno je da je Fond pravna osoba (sukladno čl. 2. ZHFP) koja ima javne ovlasti u povjerenim joj poslovima državne uprave, što znači da štetu koja građaninu nastane nezakonitim ili nepravilnim radom Fonda naknađuje Republika Hrvatska na temelju odredbe čl. 13. ZSDU.“
10.2. U odluci VSRH poslovni broj poslovni broj Rev-2604/2014-4 od 7. prosinca 2016., u sporu dioničara protiv RH, zauzeto je identično pravno shvaćanje, uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete od RH jer nije bilo nezakonitog i nepravilnog rada Fonda u istoj pretvorbi P. d.d. O.. U presudi je navedeno „da se konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom radu Hrvatskog fonda za privatizaciju iz razloga jer je isti u propisanom postupku sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća provodio postupak i donosio odluke koje su nakon toga sukladno preispitivanju po pravnim lijekovima i pravnim sredstvima bile ukidane ili poništene, a što ne može predstavljati nezakoniti rad tijela državne uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti. To bi značilo da svaka odluka upravnog tijela koja bi bila od strane drugostupanjskog upravnog tijela ili nadležnog Upravnog suda poništena ili stavljena izvan snage bi predstavljala nezakoniti rad, a što nije prihvatljivo, i to posebno u konkretnom slučaju kada je tužiteljica sporne dionice stekla 2003. u mjesecu studenom i nakon što je Upravni sud Republike Hrvatske poništio rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 13. ožujka 2001. kojim je obnovljen postupak davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća P.. Tužiteljica je prilikom stjecanja spornih dionica mogla provjeriti u kojoj je fazi postupak kod nadležnog suda u svezi davanja suglasnosti na pretvorbu društvenog poduzeća P.., ali je ista usprkos tome na tržištu kupila predmetne dionice od bivših vlasnika. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju postupanje Hrvatskog fonda za privatizaciju, u kojem postupanju su njegove odluke ukidane ili poništavane, a koje nisu bile niti konačne u trenutku stjecanja dionica tužiteljice, ne predstavljaju nezakoniti rad, slijedom čega ne postoji niti odgovornost tužene za naknadu eventualne štete temeljem čl. 13. ZSDU. Pritom ovaj sud prihvaća i zaključak drugostupanjskog suda da bi eventualne pogreške koje tijelo državne uprave ili tijelo s javnim ovlastima počini u primjeni postupovnog ili materijalnog prava se ispravljaju u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i ne predstavljaju nezakonit ili nepravilni rad u smislu čl. 13. ZSDU.“
11. Obrazloženje drugostupanjske presude protiv koje se predlaže dopustiti reviziju temelji se pravnom shvaćanju sukladnom shvaćanju revizijskog suda.
12. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. rujna 2021.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
