REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 11 Kž-831/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Plešea i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. F., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 34 Kov-687/21-4 od 15. srpnja 2021. podnio oštećeni kao tužitelj D. K., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
I. Povodom žalbe oštećenog kao tužitelja D. K. a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Žalba oštećenog kao tužitelja D. K. je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na temelju članka 355. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) odbačena je optužnica oštećenika kao tužitelja D. K. od 21. prosinca 2020. protiv optuženog Ž. F. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio oštećeni kao tužitelj D. K. po opunomoćeniku Z. G., odvjetniku iz Z., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i potvrdi optužnicu, podredno predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba oštećenog kao tužitelja D. K. je bespredmetna.
4. Kao što je navedeno oštećenik kao tužitelj u žalbi ne navodi žalbene osnove, međutim, iz sadržaja žalbe u kojoj analizira prikupljene dokaze i smatra da postoji osnovna sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo očito proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, oštećenik kao tužitelj navodi da je protiv okrivljenika bio pokrenut postupak opoziva uvjetne osude jer nije ispunio posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 koja mu je naložena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11. Nadalje ističe da je okrivljenik obećao da će isplatiti ostatak iznosa štete do 1. rujna 2019. pod uvjetom da oštećenik kao tužitelj odustane od postupka opoziva uvjetne osude u što je oštećenik kao tužitelj povjerovao, te su o tome kod javnog bilježnika potpisali sporazum. Oštećenik kao tužitelj je odustao od daljnjeg vođenja postupka opoziva uvjetne osude, međutim, okrivljenik svoju obvezu po zaključenom sporazumu i navedenoj presudi nije ispunio, odnosno nije oštećeniku nadoknadio štetu pa smatra da je time okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11.
5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti shodno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud smatra da se iz prikupljenih dokaza, odnosno činjenice da je okrivljenik vratio dio stečene imovinske koristi, te da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1249/17-6 oštećenom D. K. bio dosuđen u cijelosti imovinskopravni zahtjev u iznosu 6.000,00 (šest tisuća) kuna, pa je oštećenik kao tužitelj imao mogućnost naplate duga i pokretanjem ovršnog postupka, a ne samo dobrovoljnom isplatom, sud smatra da kod okrivljenika nije postojala namjera da ne ispuni preuzetu obvezu po navedenoj presudi.
6. Međutim, kako je to već navedeno u prethodnom ukidnom rješenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je propustio analizirati kazneno djelo koje se optuženiku inkriminira. Naime, optuženik je u kaznenom predmetu broj K-1249/17 proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare i uz izrečenu uvjetnu osudu izrečena mu je posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, odnosno da u roku 1 (jedne) godine popravi štetu počinjenju kaznenim djelom. Kako to proizlazi iz činjeničnog opisa koji se optuženiku inkriminira u ovom predmetu, optuženik je potpisao navedeni sporazum kojim se obvezao namiriti počinjenu štetu kako bi izbjegao opoziv uvjetne osude, odnosno posljedično izvršenje kazne zatvora. Prema tome, prilikom ponovnog odlučivanja prvostupanjski sud treba razmotriti je li namjera optuženika bila pribavljanje protupravne imovinske koristi, što je bitan element kaznenog djela prijevare, ili mu je namjera bila da potpisanim sporazumom spriječi opoziv uvjetne osude i izvršenje kazne zatvora jer nije postupio po izrečenoj posebnoj obvezi, a što nije bitan element navedenog kaznenog djela pa je u tom slučaju i druga osnova za odbačaj optužnice.
7. S obzirom na sve navedeno, na temelju članka 494. stavak 3. ZKP/08 pobijano rješenje je ukinuto i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
U Zagrebu 14. rujna 2021.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak, v.r.