REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kž-835/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Plešea kao predsjednika vijeća te Lidije Vidjak i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. Z., zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. i 2. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbe okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-467/2018 od 19. travnja 2021., a objavljene 21. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog P. Z. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni P. Z., zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. iz čl. 118. st. 1. i 2. u vezi čl. 34. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je temeljem te zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.
2. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik se oslobađa naknade troškova kaznenog postupka.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni P. Z. putem branitelja B. Š., odvjetnika iz O. Š. i partneri iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je u smislu odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Iako okrivljenik ne navodi koju povredu odredaba kaznenog postupka je prvostupanjski sud počinio, iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka pobijane presude proturječna razlozima.
7.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u kojima nema proturječja, niti je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, time da je pretežni dio zamjerki okrivljenika podveden pod ovu povredu i usmjeren na pobijanje činjeničnih utvrđenja iz presude.
7.2. Naime neosnovan je navod okrivljenika da je izreka presude proturječna razlozima presude u odnosu na tjelesne ozljede koje je zadobila oštećenica. Izrekom pobijane presude prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. i 2. KZ/11, u vezi čl. 34. KZ/11, a u razlozima presude, suprotno tvrdnjama okrivljenika (str. 6 presude), obrazlaže način na koji je okrivljenik oštećenici nanio tjelesne ozljede i iz kojeg razloga smatra da je okrivljenik postupao u namjeri nanošenja oštećenici teške tjelesne ozlijede.
7.3. Prvostupanjski sud navodi da je okrivljenik višekratno udarao oštećenicu po glavi otvorenim dlanom a potom ju primio za vrat, te s njezinom glavom udario o umivaonik, te da takvo postupanje okrivljenika upućuje na zaključak o namjeri okrivljenika da oštećenicu teško tjelesno ozlijedi, a takav zaključak ne opovrgava činjenica da se radilo o udarcima slabog intenziteta, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, jer intenzitet udarca ovisi prema mišljenju prvostupanjskog sud, o nizu okolnosti i postojanje namjere se ne može procjenjivati isključivo na temelju intenziteta udarca. Takovo višestruko udaranje oštećenice po licu i po glavi, a potom istezanje vrata i udaranjem glave kao najvitalnijeg dijela tijela o umivaonik, nedvojbeno ukazuje da se radilo o namjeri okrivljenika da teško tjelesno ozlijedi oštećenicu.
7.4. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenog u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer ne postoji proturječje između izreke i razloga presude.
8. Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. i 2. u vezi čl. 34. KZ/11, a koje činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza. Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je obrana okrivljenika usmjerena izbjegavanju kaznene odgovornosti kada navodi da je između njega i oštećenice došlo samo do naguravanja. To iz razloga što pravilno prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećene I. Š., te svjedoka D. B., M. S. i M. M., koji su potvrdili iskaz oštećene I. Š. Naime oštećenica jasno i okolnosno opisuje inkriminirani događaj, navodeći na koji način je došlo do inkriminiranog događaja, te kakvo je postupanje okrivljenika bilo prema njoj, pri čemu jasno opisuje na koji način joj je okrivljenik nanio tjelesne ozljede. Navodi da ju je okrivljenik prethodno ugurao u kupaonicu, gurnuo prema kadi da je tada pala, počeo ju šamarati, rukom ju primio za vrat a drugom za stražnji dio glave, glavom joj počeo udarati o lavabo, nakon čega je pokušala pobjeći, te je lupala vratima, dodajući da ju je spasio susjed. Iskaz oštećenice djelomično potvrđuju ispitani svjedoci koji su naveli da su čuli viku i buku u stanu u kojem su živjeli okrivljenik i oštećenica, te nakon ulaska u stan zatekli su oštećenicu koja je pokušavala izaći, a okrivljenik ju je povlačio.
8.2. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice koji je potvrđen iskazima ispitanih svjedoka, te nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka. Osim toga oštećenica i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nema razloga teretiti okrivljenika već iskazuje na temelju činjenica koje su se dogodile.
8.3. Stoga, zbog naprijed navedenog, a u razlozima pobijane presude, ispravno je i potpuno utvrdio prvostupanjski sud činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. i 2. u vezi čl. 34. KZ/11, te je za tokova svoja utvrđenja dao u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Iako okrivljenik u uvodnom dijelu žalbe ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o kazni, u obrazloženju žalbe navodi da je okrivljeniku izrečena prestroga kazna.
9.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da mu je kazna zatvora u trajanju 1 godine i 3 mjeseca na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda, prestrogo odmjerena kazna. U tom dijelu prvostupanjski sud je vodio računa o svim olakotnim okolnostima (okrivljenik je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, da je otac troje malodobne djece), dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost zbog kaznenih djela s elementima nasilja. Niti sam okrivljenik u svojoj žalbi ne ističe neku novu okolnost koju sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni.
9.2. Upravo, s obzirom na ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se utjecati na okrivljenika i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Zbog navedenog, upravo ovakvu kaznu, obzirom na utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne, smatra primjerenom i ovaj drugostupanjski sud, pa je žalba okrivljenika neosnovana i u tom dijelu.
10. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. rujna 2021.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše, v. r.
