Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj I Kž-183/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š., zbog kaznenih djela iz članka 272. stavak 1., 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog D. Š. podnesenima protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj 10 K-65/19., od 11. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2021., u prisutnosti javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Ž. Ž.,

r i j e š i o  j e

I U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog D. Š., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u odnosu na osuđujući dio presude.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. Š. su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi D. Š. proglašen je krivim pod točkom 1. zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće - opisano u članku 272. stavak 1. i 3. KZ/97., a kažnjivog po članku 272. stavak 3. KZ/97. kako je to činjenično i pravno opisano u izreci te presude, pa je na temelju članka 272. stavak 3. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točke 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženom D. Š. podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 22.051,68 kuna i to troškove provedenih vještačenja koji se sastoje od troška prometnog vještačenja u iznosu od 11.019,10 kuna, troška medicinskog vještačenja u iznosu od 4.921,90 kuna, troška toksikološkog vještačenja u iznosu od 3.110,68 kuna, te paušalne svote u iznosu od 3.000,00 kuna kao i trošak punomoćnika oštećenika, koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.

1.2. Temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08. optuženi D. Š. oslobođen je optužbe da bi pod točkom 2. počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - nepružanjem pomoći osobi koja je teško tjelesno ozlijeđena u prometnoj nesreći - opisano u članku 273. stavak 1. i 2. KZ/97., a kažnjivo po članku 273. stavak 2. KZ/97.

1.3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači na način da optuženom za kazneno djelo iz točke 1. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Žalbu je podnio i optuženi D. Š. po branitelju Ž. Ž., odvjetniku iz zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. & V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.

2.2. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po svom branitelju s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti branitelja optuženika, Ž. Ž., odvjetnika u Z., a u odnosu na državnog odvjetnika i optuženog D. Š. koji su uredno izvješteni, a nisu pristupili, sjednica je na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti. Na održanoj sjednici branitelj optuženika iznio je najvažnije dijelove podnesene žalbe i odgovora na žalbu.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne.

6. U žalbi optuženika ističe se bitna povreda odredaba kaznenog postupka bez da se navodi koju je to povredu počinio sud prvog stupnja, no iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik upire na povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., opširno analizirajući provedene dokaze, smatrajući da je izreka pobijane presude proturječna rezultatima provedenih dokaza te da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni. Obrazlažući navedenu postupovnu povredu optuženik, ustvari, osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, nije ostvarena postupovna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na način na koji ukazuje optuženik.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva te prvostupanjska presuda uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u dijelu koji se odnosi na izbor kazne koja je izrečena bez primjene odredbi za ublažavanje kazne. Naime, izreka je nerazumljiva jer za kazneno djelo iz članka 272. stavak 3. KZ/97., za koje je optuženik proglašen krivim, optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, a što je ispod zakonskog minimuma koji je bio propisan u trajanju od 3 godine pri čemu nisu primijenjene odredbe o ublažavanju kazne. Isto tako, niti u razlozima presude nema razloga o primjeni odredbi o ublažavanju, već prvostupanjski sud opravdanje za izbor kazne u trajanju od 2 (dvije) godine nalazi u primjeni odredbi o blažem zakonu, jer da je zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela (2010.) blaži zbog zakonskog minimuma, pri čemu se ističe da je zakonski minimum propisane kazne jednak i u KZ/97. i u KZ/11. zbog čega se presuda ne može ispitati.

8. Prvostupanjski sud propustio je prilikom izbora te kazne imati u vidu da je KZ/97. od donošenja, pa do vremena počinjenja djela (2010.) nekoliko puta mijenjan, pa je tako Izmjenama i dopunama KZ/97. u (NN 71/2006 ) u članku 99. istog izmijenjen na način da se : U članku 272. stavku 3. riječi: "od jedne" zamjenjuju se riječima: "od tri". Slijedom izloženog, kako potpuno izostaju razlozi za ublažavanje kazne u trajanju od 2 godine, a što je ispod zakonskog minimuma, a to je odlučna činjenica, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a na koju u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ostvarena je i daljnja bitna povreda odredaba kaznenog na koju u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka prvostupanjske presude, u odnosu na subjektivni element presuđenog kaznenog djela, proturječna razlozima presude zbog čega se također presuda ne može ispitati.

9.1. Naime, iz činjeničnog i zakonskog opisa te pravne oznake kaznenog djela iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu, odnosno, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, postupao s oblikom krivnje koji se naziva neizravna namjera. Kod ovakvih kaznenih djela, kada počinitelj postupa s neizravnom namjerom, isti je svjestan da uslijed stanja u kojem se nalazi i načina njegove vožnje može nastupiti zabranjena posljedica, odnosno da kršenjem propisa o sigurnosti prometa može tako ugroziti promet da izazove nesreću u kojoj neka druga osoba može biti teško tjelesno ozlijeđena ili nastupiti smrt osobe ili drugome prouzročiti imovinsku štetu velikih razmjera, te unatoč tome na tako nešto i pristaje, dok se smrtna posljedica koja u takvim situacijama nastaje ima pripisati nehaju.

9.2. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik dana …. oko 21,15 sati, u mjestu R., općina K., protivno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/2008. – dalje: ZOSPC-a), pri koncentraciji od najmanje 1,05 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i time smanjenih vozačkih sposobnosti, pristajući da vožnjom pod utjecajem alkohola ugrozi sigurnost prometa, te je zbog stanja alkoholiziranosti u kojem se nalazio, protivno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. ZOSPC-a započeo obilaženje pješaka I. F., a upravo zbog stanja alkoholiziranosti u kojem se nalazio, nije se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti po pješaka I. F. uslijed čega je prednjim desnim dijelom automobila naletio na stražnju stranu obje noge pješaka koji je uslijed naleta odbačen desnom stranom tijela i glave na prednje vjetrobransko staklo automobila kojom prilikom je oštećenik I. F. zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je umro nasilnom smrću radi višestrukih ozljeda koje su bile takvog opsega i intenziteta da su skupnim djelovanjem dovele do smrtnog ishoda.

9.3. Međutim, iz djela obrazloženja prvostupanjske presude, gdje su izneseni razlozi koji se odnose na subjektivne elemente ovog kaznenog djela (stranica 15., točke 41. i 42.), sud prvog stupnja, kada obrazlaže oblik krivnje s kojim je postupao optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu, navodi da "Nesporno postoji uzročno posljedična veza između vožnje optuženika … i smrti oštećenika, ….Optuženik je inkriminiranog dana postupao s oblikom krivnje neizravna namjera. Bio je svjestan da sjedajući u osobno vozilo i upravljajući istim pod utjecajem alkohola može ugroziti promet i izazvati prometnu nesreću no pristao je na to. Upravo zbog kršenja propisa o sigurnosti prometa ugrozio je promet na način da je izazvao prometnu nesreću kojom je prouzročio smrt jedne osobe."

9.4. Stoga, a imajući u vidu sve prethodno izloženo, po ocjeni suda drugog stupnja, postoji proturječje između izreke i razloga pobijane presude u pogledu odlučne činjenice odnosno oblika krivnje s kojim je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu počinjeno te u odnosu na posljedicu (smrtnu) koja je tom prilikom nastupila.

9.5. Tako iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu (ugrožavanje sigurnosti ostalih sudionika u prometu) postupao s neizravnom namjerom, dok se sama smrtna posljedica, koja je tom prilikom nastala kod žrtve I. F. ima pripisati njegovom nehaju, dok iz razloga koji su u prvostupanjskoj presudi dani u odnosu na ove odlučne činjenice proizlazi da je optuženik, ne samo u odnosu na zabranjenu posljedicu (prometnu nesreću), već i u odnosu na smrtnu posljedicu koja je nastupila kod oštećenika, kao posljedica ove prometne nezgode, postupao s neizravnom namjerom (pristao i na to), a shodno tome onda bi se radilo o nekom drugačijem i drugom kaznenom djelu od onog za koje je presuđen izrekom pobijane presude. Pri tome, isto tako treba napomenuti kako niti subjektivni element ovog kaznenog djela (oblik krivnje), a koji se odnosi na zabranjenu posljedicu odnosno na ugrožavanje sigurnosti prometa, u pobijanoj presudi nije na dovoljno jasan, precizan i određen način obrazložen, pa su razlozi koji su u tom pogledu dani nejasni.

9.6. Stoga je, na temelju svega naprijed navedenog, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

10. Uslijed takve odluke žalbe državnog odvjetnika i optuženika postale su bespredmetne.

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će postupovnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08. Pri tome će voditi računa o svim izmjenama i dopunama kaznenog zakona koji primjenjuje vodeći računa o članku 455. stavak 1. i 2. točka 1., 2. i 3. ZKP/08., sukladno propisu koji se na temelju članka 3. KZ/11. primjenjuje u postupku.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2021.

Sudac izvjestitelj:

Željko Horvatović, v.r.