Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-Us-42/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. te drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-Us-107/2021. (K- Us-17/2021.) od 4. kolovoza 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog S. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-Us-107/2021. (K-Us-17/2021.) od 4. kolovoza 2021., nakon podignute i u međuvremenu potvrđene optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US- 56/2020. od 21. listopada 2020., protiv optuženog S. P. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja, počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. i u vezi članka 52. te drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog S. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. ožujka 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi S. P. po braniteljici, odvjetnici M. F. S.. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada opetovano ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdeći da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na postojanje osnovane sumnje.

5.1. Suprotno istaknutom žalbenom navodu ponovno se ističe da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je žalitelj počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz dokaza prikupljenih tijekom istrage, a na kojim dokazima se temelji u međuvremenu potvrđena optužnica. Razmatrajući predmetnu optužnicu i brojne dokaze na kojima se ona temelji, i drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u dostatnom stupnju, čime je ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

6. Nadalje, žalitelj osporava i pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pritom, ističe identične prigovore kao što je činio u ranijoj žalbi protiv rješenja o produljenju mjere istražnog zatvora tvrdeći da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

6.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se ne samo u načinu počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret, već i u samoj naravi, odnosno težini kaznenih djela, koja su uz to, počinjena u sastavu zločinačkog udruženja. Prema navodima optužnice, optuženik je u razdoblju od godine dana organizirao i vodio zločinačko udruženje u kojem su, pored njega, djelovala još osmorica optuženika, pri čemu se optuženik tereti da je financirao nabavu droga kokain i amfetamin na području K. N., nabavu prekursora i drugih tvari u svrhu proizvodnje droge amfetamin, nabavu automobila i izradu tajnih skrovišta namijenjenih krijumčarenju, a također i nabavu tzv. kriptiranih mobitela, najam garaža, stanova i apartmana u kojima su boravili članovi zločinačkog udruženja i u kojima se skrivala droga te je prenosio upute u svrhu funkcioniranja udruženja i financirao troškove obrane kada bi netko od članova bio uhićen. Pored navedenog iz činjeničnog opisa u optužnici razvidno je da je optuženik koordinirao prodaju opojnih droga kokain i amfetamin kupcima pa i krajnjim konzumentima u različitim europskim državama. S time da osobita upornost u kriminalnom djelovanju kod optuženog S. P. nije razvidna samo iz duljine inkriminiranog perioda, već i iz okolnosti da je isti s protupravnim postupanjem nastavio i unatoč pojedinačnim zapljenama droge.

6.2. Pritom, žalitelj u žalbi pogrešno navodi da prvostupanjski sud bazira postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na činjeničnom supstratu još nepotvrđene optužnice, gubeći iz vida da je optužnica u ovom kaznenom predmetu potvrđena rješenjem od 26. svibnja 2021. broj Kov-Us-58/2020.

6.3. Slijedom svega navedenog, suprotno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, a koje opravdano ukazuju na poduzimanje brojnih i složenih radnji usmjerenih na funkcioniranje udruženja, a u svrhu ostvarivanja cilja - stjecanje nepripadne materijalne dobiti na ilegalnom tržištu droga, iz čega se može zaključiti o visokom stupnju kriminalne volje kod optuženika. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti sa sličnim kriminalnim djelatnostima. Ovo osobito kada se ima na umu da je prema vlastitim navodima optuženik bez stalnog zaposlenja, bez redovitih prihoda i bez imovine.

6.4. Imajući u vidu sve navedeno, drugostupanjski sud ne nalazi osnovanima žalbeni navod da se prilikom procjene postojanje opasnosti od ponavljanja djela ne može rukovoditi samo načinom počinjenja, a bez sagledavanja ostalih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja, kao na primjer dosadašnje neosuđivanosti optuženika, te činjenice da zločinačko udruženje više ne postoji. Suprotno istaknutom navodu, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

6.5. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom kako predlaže žalitelj.

7. Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (za teže djelo od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi od 6. ožujka 2020., dakle, nešto duže od godine i pol dana pa ni žalbeni navodi koji upiru na vrijeme koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru nisu osnovani.

8. Ponovljeni žalbeni navod optuženika o teško bolesnoj punoljetnoj kćeri o kojoj se mora brinuti ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

9. U odnosu na žalbene navode o pogoršanom zdravstvenom stanju optuženika ističe se da je dužnost vlasti na odgovarajući način zaštititi zdravlje i dobrobit istražnih zatvorenika, među ostalim potrebnom medicinskom pomoći i brigom. Tome u prilog govori i praksa Europskog suda za ljudska prava (Stanev v. Bulgaria, broj 36760/06, §204 i mnoge druge). Imajući u vidu da istražni zatvorenici po prirodi stvari nemaju zajamčenu istu razinu medicinskog tretmana, koji je dostupan osobama na slobodi u najboljim medicinskim ustanovama izvan zatvorskog sustava, a s obzirom da se evidentno optuženiku pruža medicinska briga unutar zatvorskog sustava, okolnosti koje ističe žalitelj za sada nisu takve da bi nadmašile opći interes koji se ostvaruje lišenjem slobode optuženika, a to je zaštita šire društvene zajednice od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih optuženik počiniti.

10. I žalbeni navod kojim žalitelj navodi da mjera istražnog zatvora kao mjera osiguranja nazočnosti optuženika nije neophodna u ovom postupku te bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza predviđenih ZKP/08, drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim, već naprotiv, ocjenjuje da je, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se ista svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. te je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora radi otklanjanja predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na strani optuženika.

11. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 14. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.