R. H. P.-2157/16 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u

pravnoj stvari tužitelja G. H. d.d. Z., U. grada V. 5., O.:

, koja je zastupana po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva

I. i C. u P., protiv tužene I. I., iz S., R. B. 27.,

O.:, koja je zastupana po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog

društva L., V. i partneri u S., radi isplate regresa, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. K., odvjetnika u S. i punomoćnika tužene te proglašenja presude od 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 26.291,85 kn sa zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužna je tužena, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 17.155,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2015. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate

regresnog potraživanja. U tužbi se navodi da se 2015. oko 4,00 sati u S.,

na raskrižju B. i Ž. ulice dogodila prometna nezgoda koju da je skrivila

tužena upravljajući motornim vozilom marke reg. ozn. S. 796-Z., na način da je udarila u parkirano vozilo. Kao posljedica predmetne nezgode da je nastala imovinska šteta. Tužena da je tom prilikom bila u vidno alkoholiziranom stanju, slijedom čega da tužitelj ima pravo na regres. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 26.291,85 kn sa zateznim kamatama od 13. veljače 2015. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev ističući da nije jedino ona isključivo odgovorna za predmetnu prometnu nezgodu. Navela je da je nepravilno parkiranje automobila znatno doprinijelo nastanku predmetne prometne nezgode.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem podataka o isplati internet bankarstvom, zapisnika o očevidu M. R., P. S., P. broj: 2015 od

2015., spisa naknade štete formiranog od stane G. H. d.d. –

zahtjeva za naknadom štete, dopisa od 2015., vozačke dozvole tužene,

izjave od 2015., police osiguranja, prometne dozvole, opisa oštećenja

ponude A. D. d.o.o. i računa, obračuna totalne štete, čitanjem i pregledom fotografija oštećenja, računa R-1 br.; 2/02/01, računa od 2. siječnja 2015., računa 256/1/31 od 2015., računa 14/H./1 od 15. siječnja 2015., računa

1/H./15 od 5. siječnja 2015., izjave od 9. veljače 2015. i 15. siječnja 2015., zaključnog sporazuma od 2. veljače 2015., dopisa od 12. veljače 2015., 3. kolovoza 2015. i 26. kolovoza 2015., saslušanjem tužene, saslušanjem svjedokinje S.

P., pregledom i čitanjem dokumentacije M. R., P. S., P. broj: 2/2015 formirane povodom predmetne nezgode, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja

vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije N.

K., dipl. ing. od 3. ožujka 2020., usmenim vještačenjem po vještaku N. K.,

dipl. ing.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno pitanje aktivne i pasivne legitimacije. Sporno je među strankama pitanje je li tužena u obvezi podmiriti utuženu tražbinu.

6. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne Novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

7. Nakon izvedenih dokaza, sud je utvrdio:

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila 2015. oko 4.00 sati te

da je sudionik te nezgode tužena I. I. koja je tom prilikom upravljala vozilom

„V. P." reg. oznake i broja S. 796 Z. i udarila u parkirano vozilo marke „P. 107" reg. oznake i broja S. 484 V.,

- da se mjesto prometne nezgode nalazi u S. na kolniku B. ulice ispred zapadnog ušća raskrižja sa Ž. ulicom,

- da je u trenutku nezgode bila noć, vedro vrijeme, asfalt suh i čist, a samo mjesto nezgode je bilo dobro osvjetljeno,

- da se neposredno prije primarnog sraza osobno vozilo „P. 107" reg. oznake i broja S. 484 V. nalazilo parkirano sa svojim prednjim dijelom na udaljenosti od oko 3 metra od zapadnog ruba pješačkog otoka koji dijeli sjeverni i južni kolnički trak B. ulice, sa svojim prednjim dijelom okrenutim u smjeru istoka,

- da je neposredno prije primarnog sraza, a obzirom na jasno ucrtane tragove i mjesto primarnog sraza na sjevernoj prometnoj a južnoj kolničkoj traci B. ulice,

osobno vozilo „P. 107" bilo sa svojim desnim bočnim dijelom položeno oko 0,5

metara na sjevernoj prometnoj traci južnog kolničkog traka B. ulice s kojim se iz pravca zapada u pravcu istoka kretalo osobno vozilo „V. P." reg. oznake i broja S. 796 Z.,

- da se neposredno prije sraza osobno vozilo ,,V. P." reg. oznake i broja S. 796 Z. kretalo brzinom od oko 61,4 km/h ili 17,01 m/s, dok je osobno vozilo „P. 107“ reg. oznake i broja S. 484 V. neposredno prije primarnog sraza bilo parkirano,

- da je do primarnog sraza došlo između prednjeg više lijevog dijela osobnog vozila „V. P." i to lijevog dijela prednjeg branika, prednjeg lijevog blatobrana i lijevih kotača, i stražnjeg desnog dijela parkiranog osobnog vozila „P. 107", i to desnog dijela stražnjeg branika i stražnjeg desnog blatobrana i stražnjeg desnog kotača osobnog vozila „P. 107",

- da je nakon primarnog naleta došlo do odbačaja osobnog vozila „P. 107"

u pravcu istoka i sekundarnog naleta prednjim više lijevim dijelom na stup znaka vertikalne signalizacije na zapadnom rubu pješačkog otoka koji dijeli sjevernu od južne kolničke trake B. ulice,

- da je u trenutku nezgode bila noć, kolnik dobro osvjetljen javnom rasvjetom a mogućnost uočavanja za vozačicu osobnog vozila „V. P." na svom pravcu kretanja bila je oko 40 metara,

- da je s obzirom na položaj parkiranog osobnog vozila „P. 107" na kolničkoj površini, širinu sjevernog prometnog a južnog kolničkog traka B. ulice a koja iznosi 3 metra, dimenzije osobnog vozila „P. 107", vozačica osobnog vozila

„V. P." imala je prostor od 2,4 metra za sigurno prometovanje svojim sjevernim prometnim trakom,

- da je s obzirom na mogućnost uočavanja na bližem licu mjesta nezgode i osvijetljenost kolničke površine, vozačica osobnog vozila „V. P." jasno mogla uočiti parkirano i zaustavljeno osobno vozilo „P. 107" na svom pravcu kretanja, istog zaobići, i na taj način nalet bi se izbjegao,

- da se sekundu prije naleta osobno vozilo ,,V. P." nalazilo oko 17 metara udaljeno od mjesta primarnog naleta, pa bi se uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 m/s, do mjesta naleta to vozilo zaustavilo da se gibalo s brzinom od oko 35,7 km/h ili 9,9 m/s, ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene,

- da je na mjestu nezgode obavljeno alkotestiranje alkometrom marke „D.“

te je utvrđeno da je nalaz pozitivan jer je tužena I. I. imala 1,92-1,82 g/kg

alkohola u krvi.

8. U. saslušan vještak je uspješno otklonio istaknute primjedbe.

V. je naveo da je s obzirom na mogućnost uočavanja vozačice osobnog vozila „W. P.“ i širinu prometne trake s kojom se kretalo vozilo „W. P.“, vozilo

„W. P.“ imalo dovoljno prostora za sigurno prometovanje sjevernim prometnim trakom, čak i uz parkirano vozilo „P. 107“ koji je zauzimao oko 0,5m sjevernog traka. Analizirajući sve navedeno položaj parkiranog vozila „P. 107“ nije ničim doprinio naletu osobnog vozila „W. P.“ i to njegovim prednjim lijevim dijelom na stražnji desni dio vozila „P. 107“. Nadalje, mogućnost uočavanja prije mjesta naleta je tolika da je vozačica „W. P.“ jasno mogla uočiti sve prepreke na svom pravcu kretanja (pješaka i dr.), te poduzeti sve potrebne mjere za izbjegavanje naleta.

9. Nalaz i mišljenje vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije N. K., dipl. ing. sud u cijelosti prihvaća kao logičan, uvjerljiv,

dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.

10. Odredbom čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14), dalje: ZSPC, kao tad važećeg materijalnog prava, propisano je da je vozač dužan prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku.

11. Dakle, iz svih izvedenih dokaza jasno proizlazi da je tužena isključivo odgovorna za predmetnu prometnu nezgodu sukladno citiranoj odredbi čl. 51. st. 1. ZSPC-a u svezi s odredbom čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO. Naime, kako je naprijed utvrđeno i navedeno tužena je s obzirom na preglednost od 40 m mogla uočiti sve prepreke na kolniku te je imala dovoljno prostora za sigurno prometovanje sjevernim prometnim trakom pored parkiranog vozila „Peugeot 107“ koji je zauzeo oko 0,5m sjevernog traka.

12. Stoga je prigovor tužene da nije isključivo odgovorna za predmetnu prometnu nezgodu neosnovan u cijelosti.

13. Odredbom čl. 24. st. 1. t. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), dalje: ZOOP, propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnihtvari.

14. Odredbom čl. 3. st. 1. t. 2.a Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, koji su sastavni dio police osiguranja koja je isprava kojom se dokazuje postojanje ugovora o osiguranju od autoodgovornosti, dalje: Uvjeti tužitelja za obvezno osiguranje, propisano je da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5‰ i više).

15. Kako je naprijed utvrđeno i navedeno na mjestu nezgode obavljeno je alkotestiranje alkometrom marke „D.“ te je utvrđeno da je nalaz pozitivan jer je tužena I. I. imala 1,92-1,82 g/kg alkohola u krvi.

16. Time je tužena sukladno čl. 3. st. 1. t. 2.a Uvjeta tužitelja za obvezno osiguranje i čl. 24. st. 1. t. 4. ZOOP-a izgubila prava iz autoodgovornosti slijedom čega je tužbeni zahtjev za isplatu regresa osnovan.

17. Za istaknuti je da tužena tijekom postupka nije prigovorila da njezina alkoholiziranost ne bi bila u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom.

Međutim, za istaknuti je da je općepoznata činjenica da alkoholiziranost smanjuje vozačke sposobnosti tako što na produljenje vremena reakcije vozača.

Nadalje, odredbom čl. 3. st. 4. t. 2. Uvjeta tužitelja za obvezno osiguranje propisano je da osiguranik ne gubi svoja prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola, droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvar. Dakle, tužena je ta koja je, sukladno pravilu o teretu dokaza, dužna dokazati da predmetna nezgoda nije posljedica njezine alkoholiziranosti, a što ista nije učinila.

Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st.1., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 2. i 221.a ZPP-a u svezi s odredbom čl. 3. st. 4. t. 2. Uvjeta tužitelja za obvezno osiguranje) kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

18. Nadalje je potrebno raspraviti pitanje visine tužbenog zahtjeva.

19. Iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je na predmetnom osobnom vozilu „P. 107" reg. oznake i broja S. 484 V., kao posljedica predmetne nezgode, nastala totalna šteta u ukupnom iznosu od 29.901,2 kn.

20. Odredbom čl. 24. st. 3. ZOOP-a propisano je da društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

21. Prema objavi Državnog zavoda za statistiku (Narodne novine 44/01) prosječna neto-plaća u Republici Hrvatskoj za 2020. je 3.326,00 kn. Stoga je iznos 12 prosječnih neto-plaća 39.912,00 kn.

22. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 26.291,85 kn osnovan je u cijelosti.

23. Iz podataka o plaćanju Internet bankarstvom (str. 4.-6. spisa) razvidno je da je tužitelj oštečeniku isplatu izvršio 2015.

Stoga tužitelju zatezne kamate pripadaju od 14. veljače 2015. do isplate sukladno odredbi čl. 24. st. 3. ZOOP-a i 29. ZOO-a sve u svezi s odredbom čl. 112. st.

1. ZPP-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

24. Prigovor tužene da se u konkretnom slučaju ne mogu koristiti Uvjeti tužitelja za obvezno osiguranje paušalan je, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka. Naime, tužitelj je u prilogu tužbe dostavio policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. (str. 20. spisa). Time je tužitelj već u tužbi predložio

izvođenje tog dokaza jer su Opći uvjeti sastavni dio police osiguranja koja je dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti.

25. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti zbog čega je sud odlučio kao u točki I. izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora (dalje VPS) 26.291,85 kn i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na 8 ročišta na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (.) iznos od po 1.000,00 kn, za zastupanje na 4 ročišta (

) na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos

od po 500,00 kn, za zastupanje na jednom ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja(.), za sastav jednog podneska (.), što iznosi 10.250 kn.

Tom iznosu pridodan je iznos od 2.562,50 na ime PDV-a, iznos vještačenja od 3.000,00 kn, trošak sudske dostave u iznosu od 116,50 kn te iznosi od po 613,00 kn na ime pristojbe tužbe i presude, tako da sveukupni trošak iznosi 17.155,50 kn.

Na dosuđeni iznos naknade troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP- a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

U S. 2021.

S.

M.. sc. Z. T.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP).

DNA: pun tužitelja

pun tužene

u spis

Broj zapisa: eb2ff-81df9

Kontrolni broj: 04257-675c7-f24b2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.