REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-983/16

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac (ex vojarna Sv. Križ)

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: … , iz Splita, M. G. 6,

zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice

R. H., M. obrane, OIB: 52634238587, zastupane po

O. državnom odvjetništvu u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. srpnja 2021., u prisutnosti zakonske zastupnice tuženice V. G., zamjenice O. državnog odvjetnika u S., objavljene dana 13. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj R. H., za M. obrane, da tužitelju

M. B., OIB:… , iz S., M. G. 6, na ime neisplaćenih

dodataka na plaću isplati bruto iznos od 61.499,58 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. pa do 31.7.2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 4.504,58 kuna od 15.04.2006. godine

- na iznos od 2.487,34 kuna od 15.06.2006. godine

- na iznos od 5.543,10 kuna od 15.10.2006. godine

- na iznos od 1.203,83 kuna od 15.11.2006. godine

- na iznos od 2.138,29 kuna od 15.12.2006. godine

- na iznos od 2.516,54 kuna od 15.01.2007. godine

- na iznos od 2.094,04 kuna od 15.07.2007. godine

- na iznos od 765,95 kuna od 15.09.2007. godine

- na iznos od 6.361,46 kuna od 15.10.2007. godine

- na iznos od 4.680,19 kuna od 15.11.2007. godine

- na iznos od 3.644,53 kuna od 15.01.2008. godine

- na iznos od 450,74 kuna od 15.02.2008. godine

- na iznos od 73,55 kuna od 15.03.2008. godine

- na iznos od 4.714,43 kuna od 15.07.2008. godine

- na iznos od 5.587,89 kuna od 15.08.2008. godine

- na iznos od 10.596,99 kuna od 15.11.2008. godine

- na iznos od 4.136,14 kuna od 15.12.2008. godine pa sve do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u gornjim bruto iznosima,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 35.281,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz č1. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN:

HR4424020061140008323, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17.4.2009. podnio tužbu u kojoj navodi da je zaposlenik kod tuženice- M.-H. ratna mornarica i da je raspoređen na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju rada unatrag 3 godine tužitelj da je bio povremeno angažiran na službenim zadaćama i poslovima prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, koje dodatke na plaću tuženik da mu nije isplatio. Zbog neplaćanja dodataka na plaću, tužitelj smatra da je oštećen u mjesečnom iznosu oko 400,00 kn bruto, odnosno 14.400,00 kn bruto za 36 mjeseci. Stoga je tužitelj podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari kojom traži da se naloži tuženici da mu za razdoblje od 1.1.2006. do 1.1.2009. isplati 14.400,00 kn bruto na ime razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da mu je pravilno obračunat dodatak za prekovremeni rad, rad subotama i nedjeljama, noću, blagdanima i u smjenama u utuženom razdoblju, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini dio iznosa teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 18.5.2009. i u podnesku od 4.12.2009. navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Tužitelj da je u utuženom razdoblju kao i ostale djelatne vojne osobe na temelju radne liste obavljao dežurstvo, ali da se takvo dežurstvo sukladno čl. 97. Zakona o službi u Oružanim snagama ne smatra prekovremenim radom. Na djelatne vojne osobe, kao lex specialis, da se primjenjuje Službovnik Oružanih snaga. Isti u točki 128. izričito određuje da dežurstvo u pravilu traje 24 sata te se osoba koja je predala dužnost dežurnog oslobađa svih obveza slijedeća 24 sata. Isto tako, Službovnik da ne pravi razliku dežurstava u dane blagdana, noću subote na nedjelju već određuje 24- orosatno dežurstvo - slobodna 24 sata, dakle djelatnik da je oslobođen radnih obveza, a za slobodan dan mu se isplaćuje naknada u visini redovne dnevnice (plaće njegovog radnog mjesta). Slijedom iznesenog, razvidno je da se institut dežurstva u cijelosti uređuje službovnikom Oružanih snaga kao lex specialis pa se u pogledu tog pravnog instituti mogu supsidijarno primijeniti propisi o državnim službenicima i namještenicima. Tužitelj da je na temelju radne liste obavljao dežurstvo no takvo dežurstvo da se ne smatra prekovremenim radom te da je tužitelj za odrađena dežurstva uredno koristio slobodne dane. Prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe da je reguliran čl. 97. Zakona službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, koji da se kao lex specialis ima primijeniti u ovom predmetu. U st. 2. spomenutog članka određeno je da se na prekovremeni rad djelatnih vojnih osoba ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana propisima, dok da je st. 6. određeno da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Tuženica ističe da za vrijeme plovidbe broda, posada broda da ne radi 24 sata odnosno, da cijela posada radi tijekom isplovljavanja, ali dok je brod usidren u luci ili na sidru i sl., da su organizirana dežurstva od po četiri sata (gvardija), a preostalo vrijeme članovi posade broda da su slobodni, sve temeljem Propisnika brodske službe. Upravo zbog navedenih specifičnosti rada na brodu, pripadnici HRM-a da ostvaruju pravo na mornarički dodatak u skladu s čl. 6. Pravilnika o dodatku na načinu isplate plaće.

3. Nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka V. K. od 8.6.2012. (list 98-103 spisa),

podneskom od 19.6.2012. zatražio isplatu od tuženice u ukupnom bruto iznosu od 31.653,64 kn na ime naknade neisplaćenih dodataka na plaću za razdoblje od 1.3.2006. do 1.12.2008., sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaze čitanjem Rješenja Ministarstva obrane oružanih snaga RH, Klasa: 805-03/08-01/03 od 26.03.2008. godine, i klasa: 805- 03/08-01/8 od 13.06.2008. godine, Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena, djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika Klasa: 023-03/02-02/01 od 25. rujna 2002. godine, Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika MORH-a Klasa: 023-03/07-03/18 od 19. prosinca 2008. godine, Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika (nacrt odluke, pismena pravne službe MORH-a klasa: 121-03/06-01/03 od 7. studenog 2006. godine, pismena glavnog stožera OS RH Klasa: 01-01/07-01/1 od 10. listopada 2007. godine, pismena Zapovjedništva HKOV K. O. G., Klasa 113-02/07-01/01

od 18. listopada 2007. godine, Pravilnika MORH-a o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga RH Klasa: 012-03/03-041/1 od 8. siječnja 2003. godine, Pravilnika MORH-a o dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH, Klasa: 023-03/03-04/1 od 16. listopada 2003. godine, Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH, Klasa: 121-01/04-01/2 od 7. ožujka 2005. godine, Uredbe o vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe Vlade RH, Klasa: 120-02/02-01/10 od 28. studenog 2002. godine, Izvoda iz evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja kroz utuženo razdoblje i podatka o isplati plaće za utuženo razdoblje, Izvoda iz evidencije plovidbi i rad tužitelja za vrijeme plovidbe broda u utuženom razdoblju izrađene od zapovjednika broda PFR V. P. (bez datuma), vještačenjem po vještaku financijske struke dipl.oecc. V. K. te druge priležeće dokumentacije.

Nadalje, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove V. K., dipl. oecc.

5. O. sud u S. donio je presudu br. IVP-385/09 od 19.11.2012. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan te je naloženo tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.455,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

6. Po izjavljenoj žalbi tuženice, Ž. sud u S. je presudom br. Gžri-27/13 od

23.1.2014. djelomično odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev je obvezana tuženica isplatiti tužitelju iznos od 31.653,64 kn bruto s pripadajućom kamatom, dok je djelomično uvažena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka pa je naloženo tuženici da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.957,50 kn, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

7. Po izjavljenoj reviziji tuženice, V. sud R. H. je rješenjem br. Revr-1447/14 od 22.11.2016., prihvatio reviziju kao osnovanu, ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Prema shvaćanju V. suda R. H., nije životno

i logično da efektivni rad službenika traje neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno. Naime, da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom, pa da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz KU-a službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.

8. U ponovnom suđenju, sud je uz već izvedene dokaze izveo dokaz usmenim vještačenjem po vještaku financijske struke V. K. na raspravi od

9.7.2018., izveden je dokaz pisanom dopunom vještačenja po istom vještaku, saslušan je tužitelj i svjedoci P. V. i J. R., pročitan je dopis

Ministarstvo obrane, Hrvatske ratne mornarice, Obalne straže RH od 5. srpnja 2018. te spisu drugu priležeću dokumentacija.

9. Podneskom od 24.4.2019. tužitelj je nakon usmenog vještačenja po vještaku financijske struke V. K. na raspravi od 9.7.2018. i nakon pisane dopune vještačenja od 8.4.2019. postavio tužbeni zahtjev u skladu s 1. varijantom obračuna (iz obračuna nije izuzeto 8 sati na ime odmora) i zatražio od tuženice isplatu u ukupnom bruto iznosu od 88.141,26 kn na ime naknade neisplaćenih dodataka na plaću za razdoblje od 1.3.2006. do 1.1.2009., sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. Tuženica je u podnesku od 6.5.2019. istakla prigovor zastare u odnosu na dio potraživanja tužitelja koji premašuje iznos od 31.653,64 kn bruto, a koji iznos predstavlja razliku između postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 24.4.2019. (iznos od 88.141,26 kn bruto) te potraživanja postavljenog ranijim tužbenim zahtjevom o kojem je odlučivao sud u predmetu IVP-385/09 presudom od 19.11.2012. (iznos od 31.653,64 kn bruto). Naime, tužitelj da za cijelo razdoblje po istoj osnovi sada traži povećani iznos, a što predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP). Odmah za navesti je, da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja zasnovanog na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pa su utoliko bez osnove navodi tuženice o zastari tražbine tužitelja, a što je i pravni stav izražen u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i u odluci Ž. suda u S. br. GŽ R-862/19 od 12.12.2019.

11. Nakon što je vještak u spis 22.10.2019. dostavio pisano obrazloženje dopune vještačenja od 8.4.2019. i nakon što je vještak po prijedlogu tuženice izradio pisanu dopunu vještačenja od 23.12.2019. u kojoj je obračun izvršen na način da se smatra da je tužitelj odmarao isključivo u noćnim satima, tužitelj je podneskom od 11.5.2020. konačno precizirao tužbeni zahtjev u skladu s 2. varijantom obračuna (iz obračuna je izuzeto 8 sati na ime odmora) iz pisane dopune vještačenja od 8.4.2019. i zatražio od tuženice isplatu u ukupnom bruto iznosu od 61.499,58 kn na ime naknade neisplaćenih dodataka na plaću za razdoblje od 1.3.2006. do 1.1.2009., sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

12. Nakon toga, po prijedlogu tuženice, financijski vještak je 19.7.2020. pisano obrazložio dopunu od 23.12.2019. te je izradio još jednu dopunu vještačenja od 16.2.2021. u kojoj je obračun izvršen na način da su prekovremeni sati rada umanjeni za slobodne dane koji su evidentirani u Izvodu evidencije o korištenju radnog vremena (list 30 spisa), a na koju dopunu vještačenja tuženica nije imala primjedbi.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i to, dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 1.3.2006. do 1.1.2009.

15. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao pripadnik oružanih snaga RH i da je bio raspoređen u Ustrojbenu jedinicu zapovjedništva HRM, s pristožernim postrojbama, F. H. ratne mornarice, Divizijun za površinsko djelovanje, Ophodni broj-61, oružni brodski odred, na dužnosti:kuhar.

16. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima za cijeli 24 satni angažman tijekom višednevnih službi na moru.

17. Članak 92. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 137/04., prečišćeni tekst, drugdje u tekstu ZR/04) propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

17.1. Članak 40. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14 i 127/17., dalje ZR) propisuje, da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno, a st. 2. propisuje da ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, nije određeno radno vrijeme, da se smatra da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno.

17.2. Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4.11.2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u čl. 2. toč. 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

17.3. Nadalje, čl. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 33/02., 58/02., 153/03., 136/04., 76/07., dalje: ZSOS) propisuje da su pripadnici oružanih snaga u smislu odredbi tog zakona: vojne osobe, državni službenici i namještenici.

17.4. Članak 97. st. 5. ZSOS-a propisuje da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. za rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su uređeni općim propisima, dok čl. 169. st. 1. ZSOS-a propisuje, da se plaće djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoje od osnovne plaće i dodataka na plaću.

17.5. Članak 168. st. 1. ZSOS-a propisuje da se plaće djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, sastoje od osnovne plaće i dodataka na plaću pa slijedom navedenog, članak 169. stavak 1. tog Zakona propisuje, da se plaće djelatnih osoba, službenika i namještenika sastoje od osnovne plaće dodataka na plaću, a stavak 2 istog članka propisuje da osnovnu plaću djelatne vojne osobe čini umnožak koeficijenta osobnog čina osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža pri čemu stavak 3. istog članka propisuje, da se osnovica za obračun osnovne plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenika namještenike. Prema odredbi članka 97. stavka 6. ZSOS-a u tekstu koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o izmjenama dopunama Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", br. 76/07, dalje: ZIDZSOS) bilo je propisano, da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova zadaća. Odredbom članka 40. ZIDZSOS-a, izmijenjen je stavak 6. članka 97. ZSOS-a tako da su riječi: "te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavijanje poslova i zadaća" brisane, a dodan je novi stavak 7. kojim je propisano da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao tvrdnju o preraspodjeli radnog vremena, odnosno, postojanju okolnosti u smislu citiranih odredaba članka 97. stavka 6. i 7 ZSOS-a, a iz Izvoda o evidencije o plovidbi i rada tužitelja, koju je upravo tuženik dostavio u spis, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio prekovremeno, subotom, nedjeljom, blagdanima i noću.

17.6. Člankom 14. ZSOS-a propisano je da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

17.7. Budući ZSOS, a ni propisi doneseni na temelju tog Zakona, ne reguliraju iznos i način isplate dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, na konkretan slučaj se ima primijeniti Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 92/04., 141/04., 150/04., dalje KU/04).

17.8. Članak 39. st.1. KU/04, koji je u primjeni od 1. srpnja 2004. g. te članak 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 93/08, dalje KU/08) koji je u primjeni od 31.07.2008.g., istovjetno propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećavati za rad noću 40%, a prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%. Ukoliko službenik ili namještenik radi pak na blagdane odnosno neradne dane utvrđeno zakonom i na Uskrs, ima pravo na uvećanu plaću za 15%, pri čemu se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve-dvije druge-dvije treće-dva dana slobodna) ili u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđen dnevnim rasporedom rada, ako je rad službenika i namještenika organizira na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno.

17.9. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kada je prekovremeni rad ostvaren.

18. Dakle, iz navedenog proizlazi da Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama.

18.1. Međutim, Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i direktive EU-a koje imaju višu pravnu snagu.

18.2. ZR koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, također ne definira pojam radnog vremena, ali to zato čini kasniji Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., dalje ZR/09) koji odredbom čl. 42. st. 1. definira da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac". Navedena odredba je usklađena sa Direktivom 2003/88/EZ i ne poznaje pojam efektivnog rada jer službenik radi ili ne radi pa ima odmor u kojem nije dužan izvršavati zadatke niti dežurati.

18.3. Međutim, praksa hrvatskih sudova (Ž. sud u S. br. Gž R-862/19)

kaže da je pravilna primjena materijalnog prava u slučaju višednevnih službi na moru koje traju 24 sata, iz obračuna izuzeti 8 sati koje su tužitelji imali za odmor jer da tužitelji u tom vremenu ne ostvaruju rad (redovni ili prekovremeni), a ni rad u dežurstvu (pasivnom).

19. M. B., saslušan kao tužitelj u postupku, iskazao je da je u utuženom razdoblju radio kao kuhar (poslovi pripreme i podjele hrane, održavanje i čišćenje prostorija u kojima se priprema i servira hrana) na ophodnom brodu OB-01 Novigrad,a uz te poslove da je radio i poslove logističkog dočasnika tj. u luci da je pripremao i naručivao određena logistička sredstva potrebna za brod tj. plovidbu npr. higijenski materijal i potrošni uredski materijal te daje organizirao jelovnik, nabavljao hranu i vodu za brod. Radni dan tužitelja na brodu izgledao je tako da bi ujutro pripremio doručak i organizirao podjelu istog, zatim bi očistio prostorije gdje se priprema i servira hrana, nakon toga slijedila bi priprema i podjela ručka pa čišćenje prostorija, priprema i podjela večere pa ponovno čišćenje prostorija. Opisani način rada da bi trajao od 5.00 h do 21.00 h te da nije imao vrijeme za odmor jer da je bio jedini na brodu koji je pripremao obroke, dijelio hranu „stolnim redarima“ i čistio kuhinju. „Stolni redari“ da su dalje raznosili jelo i čistili prostorije gdje se jelo. Uz naprijed opisane poslove, tužitelj da je radio i poslove ispomoći krmenom topniku na vezu (privez i odvez broda). Krmenom topniku bi pomagao u čišćenju topa nekoliko puta tjedno te u punjenju topa svaki put kada bi bila vježba (6, 7 puta u terenu trajanju od 10 dana), a što se tiče poslova na vezu, u njima da bi sudjelovao svaki put prilikom uplovljenja i isplovljenja broda. Nakon 21.00 h da bi bio u pripravnosti, nije smio napuštati brod te je trebao biti na raspolaganju u slučaju noćne plovidbe, "prebaziranja broda" tj. vezivanje broda na neko drugo mjesto u slučaju nevremena i sl. U prosjeku da se odmarao – spavao noću 3 sata u komadu ili 5 sati s prekidima.. Dok je brod u matičnoj luci tj. u Lori, tužitelj radi kao pomoćnik dežurnog broda 24 sata, a nakon toga je 24 sata slobodan ili radi redovno radno vrijeme od 8 sati dnevno.

19.1. Svjedok P. V., koji je u utuženom razdoblju radio s tužiteljem na brodu kao voditelj elektroenergetskog odjeljka navodi, da bi na temelju zapovijedi za plovidbu otišli na brod u većini slučajeva po 7 dana, radnog vremena da nije bilo kao ni gvardija, od kada brod isplovi da su bili dužni raditi, da bi odmarali u kontinuitetu do 3 sata, a maksimalno unutar 24 sata do 8 sati. Tužitelj kao kuhar da je bio cijeli dan zauzet jer je pripremao tri obroka, čistio kuhinju, posuđe,a u posluživanju obroka da su mu pomagale i druge osobe. Doručak se posluživao u 6:00 sati pa da je tužitelj trebao s pripremama doručka početi već sat vremena ranije, ručak da se posluživao oko 12:00 ili 13:00 sati, a večera oko 18:00 ili 19:00 sati. Nakon dovršetka večere tužitelju da je trebalo još sat vremena da posloži kuhinju. Tužitelj da je osim svojih zaduženja vezano uz kuhanje i pospremanje posuđa i kuhinje radio još i zaduženja na vezu. Dakle, prilikom isplovljavanja i uplovljavanja da je trebao biti na krmenom vezu. Nadalje, u situacijama kada je opći brodski pokret, u njemu da treba sudjelovati i tužitelj pa da tada bude dodavač streljiva na pramčanom doku. Ukoliko bi isplovljenje bilo usred noći npr. oko 2:00 ujutro, tada bi tužitelj trebao izaći na vez, neovisno o tome što je bio slobodan tu noć. Naime, prvenstveno zaduženje njihovog broda da je bio nadzor ZERP-a, a da su vršili i prijevoz po naputku nadređene osobe, traganje i spašavanje i da su pokrivali točno određeno područje na potezu od sjevera (P.) do juga (D.) te tada da na tom području ne bi bilo drugog ophodnog broda koji bi ih mogao zamijeniti. Inače, po pozivu da su dužni isploviti u roku od sat vremena, da se radi o jednosatnoj pripravnosti jer u kraćem roku ne mogu postupiti s obzirom je potrebno zagrijati brod, ugrijati motor i obaviti druge radnje vezano za isplovljenje. Mornar M. B. da je spavao u mornarskom prostoru s još 10

mornara, prostor da se nalazi na provi – pramcu broda pa da su uvjeti za odmor loši, kreveti da su posloženi jedan do drugog, da bi se došlo do svog kreveta da se moraju preskakati drugi kreveti, površina prostorije da je bila oko 13 m2, da nije imala prozore, ali je bila uređena ventilacija. U prostoriji da su imali dva lavandina i jedan tuš, a na palubi da su imali mornarski WC – čučavac, koji je koristilo do 10 mornara. Spavalo se u odjeći za spavanje, dok je radna odjeća visjela svugdje po mornarskom prostoru jer su kasete bile premale da bi u njih stala sva oprema. U tom mornarskom prostoru da su tužitelji drugi mornari i jeli i spavali. Svjedok nadalje navodi, da je brod u jednom dijelu utuženog razdoblja bio u remontu, a kad da se nekad hrane izvan broda, a nekada na brodu. Međutim, kuhar da tada ima druga zaduženja, a to su temeljni poslovi održavanja broda: bojanje, brušenje i dr. Tada, dok je brod u remontu, da nije aktivna cijela posada već njezin manji broj i da se radi u smjenama ili bi se posada upućivala na ispomoć na drugi brod u plovidbi.

19.2. Svjedok J. R. koji je u utuženom razdoblju radio s tužiteljem na brodu kao logističar i poslužitelj ZIGSA u bitnom iskazuje kao svjedok V. i kao tužitelj te navodi i to, da u situacijama kada su znali da će cijelu noć biti budni, da bi kuhar poslužio i dodatni obrok između ponoć i 2:00 sata ujutro, da kada je brod na remontu da posada i dalje radi i tada da poslovi kuhara ovise o tome je li prehrana organizirana izvan broda ili dobivaju gotovu hranu, da je tužitelj dok je brod bio na remontu jedno vrijeme bio poslan na drugi brod kao kuhar na ispomoć, da kada se vrate s terena i dobiju jedan slobodan dan, a nema potrebe ponovno ići na teren, da tada rade redovno radno vrijeme ili dežurstva u matičnoj luci L..

20. Iz iskaza tužitelja i svjedoka može se zaključiti da je tužitelj za vrijeme 24 sata boravka na brodu imao najviše do 8 sati odmora i da za vrijeme odmora nije ostvarivao rad pa sud u skladu s naprijed iskazanim stavovima viših sudova zaključuje, da se u slučaju višednevnih službi na moru koje traju 24 sata iz obračuna razlike plaće treba izuzeti 8 sati koje je tužitelj imao za odmor.

21. Tužitelj je podneskom od 11.5.2020. u skladu s pisanom obrazloženom dopunom vještačenja od 8.4.2019. konačno precizirao tužbeni zahtjev u skladu s 2. varijantom obračuna u kojoj je obračun neisplaćenih dodataka na plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima vršen na način da se obračunava 8 sati redovnog rada, 8 prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora slijedom čega proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju od 1.3.2006. do 1.1.2009. po utuženoj osnovi ostvario naknadu u ukupnom bruto iznosu od 61.499,58 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 28. Tablice 2. (list 277 spisa).

21.1. S druge strane, tuženica smatra prihvatljivom varijantu obračuna predmetne tražbine iz dopune vještačenja od 16.2.2021. u kojoj je obračun izvršen na način da su prekovremeni sati rada umanjeni za slobodne dane evidentirani u Izvodu evidencije o korištenju radnog vremena (dalje: Izvod) i iz kojeg obračuna proizlazi da bi tužitelj po utuženoj osnovi ostvario naknadu u ukupnom bruto iznosu od 13.110,39 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 29. Tablice 1. (list 376 spisa).

21.2. Međutim, vještak se u dopuni vještačenja od 16.2.2021. poziva na očitovanje od 19.7.2020. u kojem ističe da u spisu ne postoje rješenja za korištenje slobodnih dana niti evidencije u obračunskim listićima na temelju kojih bi vještak utvrdio broj korištenih slobodnih dana pa da se stoga, slobodni dani nisu mogli uzeti u obzir prilikom obračuna potraživanja tužitelja. Nadalje, nakon pregleda Izvoda iz evidencije o korištenog radnog vremena (list 30 spisa) sud zaključuje da rubrika „slobodni dani „ ne predstavlja one slobodne dane koje je tužitelj ostvario po osnovi prekovremenog rada. Naime, iz navedenog Izvoda može se zaključiti da je tuženica vodila evidenciju za one dane kada je tužitelj u plovidbi, kada je brod u remontu, kada tužitelj koristi godišnji odmor i bolovanje, dok se svi ostali dani vode kao slobodni dani, bez obzira na činjenicu utvrđenu saslušanjem tužitelja i svjedoka da tužitelj radi i onda kada je brod u matičnoj luci, a ne samo kada je u plovidbi ili u remontu. Da iskazani slobodni dani nemaju uporište u prekovremenom radu u plovidbi, proizlazi iz Izvoda kada se pročitaju podaci za razdoblje od siječnja do svibnja 2007. U kojem nije evidentiran ni jedan dan plovidbe, a evidentirano je 45 slobodnih dana.

21.3. Kako tuženica nije pružila sudu relevantne dokaze za korištenje slobodnih dana umjesto plaćanja prekovremenog rada, sud na temelju naprijed izvedenih dokaza zaključuje da takvih slobodnih dana u utuženom razdoblju nije bilo pa je kao pravilna varijanta obračuna prihvaćena ona iz obrazložene dopune vještačenja od 8.4.2019. (2. varijanta) koja je sačinjena na temelju Obračunskih listića i podataka iz Brodskog dnevnika i u kojoj se obračun u slučaju višednevne plovidbe na moru od po 24 sata vršio na način da se obračunava 8 sati redovnog rada, 8 prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora, a u skladu s kojim obračunom je tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev, koji je sud prihvati kao osnovan iz svih naprijed iznesenih razloga.

22. Tužitelju na dosuđeni iznos pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP).

23.1. Vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do 18.6.2012. iznosila je 14.400,00 kn, od 19.6.2012. do 23.4.2019. iznosila je 31.653,64 kn, od 24.4.2019. do 10.5.2020. iznosila je 88.141,26 kn i od 11.5.2020. do zaključenja raspravljanja iznosila je 61.499,58 kn.

23.2. Omjer uspjeha stranaka procjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 61.499,58 kn koji je sud prihvatio u cijelosti kao osnovan. Utoliko je uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo cijeniti od podnošenja tužbe do 23.4.2019. u omjeru od 100%, od 24.4.2019. do 10.5.2020. u omjeru od 85% (100% osnov + 70% visina = 170% : 2 = 85%) i od 11.5.2020. do zaključenja glavne rasprave u omjeru od 100%.

23.3. Međutim, prilikom obračuna troška za fazu postupka od 24.4.2019. do 10.5.2020. tužitelju valja priznati 70% od ukupnog troška, a ne 85% jer se omjer uspjeha tužitelja od 85% treba prebiti s omjerom uspjeha tuženika od 15% pa se dobije postotak od 70%.

23.4. Tužitelju je tako prema vrijednosti predmeta spora, od podnošenja tužbe do 23.4.2019 i od 11.5.2020. do zaključenja glavne rasprave određen trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 1.000,00 kn, za sastav tužbe 1.000,00 kn, za davanje odgovora na odgovor na tužbu 1.000,00 kn, za sastav podneska od 16.12.2009., 1.10.2012., 13.1.2017., 10.4.2018., 27.8.2020. i 15.9.2020. za svaki u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za sastav podneska od 15.6.2012. iznos od 1.000,00 kn, za sastav odgovora na žalbu iznos od 1.000,00 kn, za sastav odgovora na reviziju iznos od 1.000,00 kn, za sastav podneska od 11.5.2020. iznos od 1.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od 15.11.2010., 23.4.2012., 24.8.2012., 16.2.2017., 14.6.2018. i 14.3.2019. nije priznat jer taj podnesak nije bio nužan za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), za zastupanje po punomoćniku na 12 ročišta (17.5.2011., 27.1.2012., 27.8.2012., 26.10.2012., 24.5.2018., 9.7.2018., 16.1.2019., 21.5.2020., 15.7.2020., 24.9.2020., 9.2.2021., 19.5.2021.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za svako iznos od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 500,00 kn, što zbrojeno daje iznos od 21.000,00 kn, a uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 26.250,00 kn. 23.5. Za fazu postupka od 24.4.2019. do 10.5.2020. tužitelju je nastao trošak (određeno prema VPS i Tarifi) kako slijedi: za sastav podneska od 23.4.2019. u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 16.5.2019., 29.10.2019. i 15.1.2020. za svaki u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na 4 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (12.6.2019., 18.9.2019., 21.11.2019. i 27.2.2020.) za svako u iznosu od 1.000,00 kn, što zbrojeno daje iznos od 5.750,00 kn, a uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 7.187,50 kn od čega je tužitelju valjalo priznati 70% troška zbog naprijed navedenih razloga tj. iznos od 5.031,25 kn. 23.6. Kada se zbroji 26.250,00 kn i 5.031,25 kn te kada se pridoda zatraženi iznos od 3.750,00 kn na ime troška vještačenja, dobije se iznos od 35.281,25 kn koliko je određeno da tuženica nadoknadi tužitelju na ime parničnog troška.

24. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 13. rujna 2021.

s u t k i nj a

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-u spis

Broj zapisa: eb2ff-7d42a

Kontrolni broj: 06bb7-dd918-d7152

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA ERCEG ĆURIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.